Zaboravljena epidemija nazvana “bolest spavanja”, pretvorila je žrtve u žive statue bez govora i pokreta, a naučnici i dalje ne razumiju tu bolest.
Odmah poslije završetka Prvog svjetskog rata, bizarna bolest poznata kao “bolest spavanja” ili “letargični encefalitis” zadesila je milione ljudi širom svijeta i ostavila doktore zbunjene desetljećima.
Prema nekim izvorima, oko 1 milion oboljelih od ove uznemirujuće bolesti je umrlo, dok su mnogi drugi postali žive statue, te su ostatak života proveli zarobljeni u vlastitim tijelima i zatočeni u institucijama, bez mogućnosti govora i pokreta.
Neki od najistaknutijih naučnih umova proteklih 100 godina pokušali su pružiti odgovore na pitanje što je tačno uzrokovalo ovu zastrašujuću bolest ili kako je liječiti, no do danas ništa nije definitivno dokazano, a virus spavanja ostaje jedna od najvećih medicinskih tajni u istoriji.
Početak epidemije
Bolesti mozga širile su se širom svijeta istovremeno s pandemijom španske gripe, koja je odnijela preko 50 miliona života.
To objašnjava zašto je epidemija bolesti spavanja uglavnom zanemarena u istoriji, unatoč činjenici da je odnijela živote oko milion ljudi i duboko uticala na živote miliona drugih.
Iako je većina slučajeva prijavljena nekoliko mjeseci nakon završetka Prvog svjetskog rata, vjeruje se da je epidemija započela 1915. ili 1916. godine kada su vojnici koji su pokazivali izuzetnu letargiju i zbunjenost bili pregledani od strane doktora u Parizu.
Prvobitno su pretpostavljalo da je glavni uzrok ovih neobičnih simptoma ipak bio iperit (vrsta plina) koji se koristio tokom rata, ali ta pretpostavka se pokazala netačnom.
Bolest spavanja: Letargični encefalitis
Austrijski neurolog Konstantin von Economo napisao je rad “Die Encephalitis lethargica” (Letargični encefalitis), u kojem je dao detaljan opis bolesti nakon što je svjedočio sličnim slučajevima kod civila.
Nije prošlo dugo vremena prije nego što se njegovo ime povezalo s tom novom bolešću, a letargični encefalitis postao je poznat u Beču kao von Economoova bolest.
“Susrećemo se s vrstom bolesti spavanja koja ima neuobičajeno dugotrajan tok. Prvi simptomi obično su akutni, s glavoboljama i nelagodom. Zatim se javlja stanje pospanosti, često povezano s aktivnim delirijem iz kojeg se pacijent može lako probuditi. On je sposoban dati prikladne odgovore i razumjeti situaciju. Ovo delirično pospano stanje može dovesti do smrti, brzo ili tokom nekoliko sedmica. S druge strane,stanje može ostati nepromijenjeno sedmicama ili čak mjesecima, s razdobljima trajanja napada od nekoliko dana ili čak duže, fluktuacije dubine bez svijesti koja se proteže od jednostavne pospanosti do duboke tuposti ili kome.”- von Ecomen
Nekoliko godina nakon što je von Economo objavio svoj rad, zastrašujuća epidemija počela se širiti od kuće do kuće, odnoseći ljudske živote i ostavljajući milione ljudi zarobljenima u vlastitim tijelima.
Posljedice epidemije
Letargični encefalitis doslovno se prevodi kao “upala mozga koja čini umornim”, ali kako je već spomenuto, stanje je općenito poznato kao “bolest spavanja”. Zvuči smiješno? Pa, nije bilo. Barem ne kad se u obzir uzmu brojevi.
Većina izvještaja navodi da je preko jedne trećine zaraženih umrlo, dok je oko 20 posto preživjelih bilo više ili manje ovisno o profesionalnoj njezi. Nažalost, manje od jedne trećine se u potpunosti oporavilo.
Bolest je pogađala ljude svih dobnih skupina, ali najosjetljiviji su bili mladi ljudi u dobi od 15 do 35 godina.
Prema onome što je poznato, početne faze infekcije nisu se razlikovale od simptoma gripe: visoka temperatura, glavobolja, umor, curenje nosa.
Zaraženi nisu imali načina znati da se bore protiv smrtonosne bolesti, što je virusu dalo dovoljno vremena da se proširi u mozak.
Autopsije provedene od strane von Economa, utvrdile su da je jedan od glavnih uzroka smrti bio otečeni hipotalamus.
Hipotalamus je mali dio mozga koji ima vitalnu ulogu u kontroli mnogih funkcija, uključujući i spavanje.
Upala hipotalamusa izazvana infekcijom dovodila je do oštećenja tog dijela mozga, što se u mnogim slučajevima pokazalo fatalnim.
Kraj epidemije
Otprilike deset godina nakon što je von Economo objavio opis bolesti, epidemija koju je uzrokovao letargični encefalitis počela je nestajati.
Dok su mnogi naučnici bili uvjereni da je letargični encefalitis bolest prošlosti, zarobljena negdje između stranica istorije, virolog profesor John Oxford je vjerovao da igra još nije gotova:
“Zaista vjerujem da što god je uzrokovalo ovu bolest se može ponovo vratiti. I dok ne znamo što ju je uzrokovalo, nećemo moći spriječiti da se ponovo dogodi.”
Letargični encefalitis doista se zaista pojavio ponovo, baš kao što je profesor John Oxford predvidio. 1933. godine, dijagnostikovano je da je mlada djevojka po imenu Becky Howells oboljela od ove gotovo zaboravljene bolesti i trebalo je nekoliko godina da se oporavi.
Od tada se pojavilo još slučajeva, a uz pomoć svojih kolega profesor Oxford je uspio ukazati na sličnosti među pacijentima.
Zaključeno je da su mnogi pacijenti imali upalu grla prije nego što ih je letargični encefalitis napao, što je, prema istraživanju doktora Russella Dalea i Andrewa Churcha, bilo uzrokovano rijetkom vrstom streptokoknih bakterija.
Primijetili su da je masivna imunološka reakcija na bakterije uzrokovala napad imunološkog sustava zaražene osobe na mozak, što je rezultovalo oštećenjem mozga.
To je svakako bilo revolucionarno otkriće, ali nije definitivno dokazano da je rijetka vrsta streptokoknih bakterija uzrok bolesti. Istraživanje se nastavlja, i za sada, letargični encefalitis ostaje jedna od najvećih medicinskih misterija svih vremena.
