Naučnici su bliži otkrivanju pete sile prirode, pokazuju novi podaci Nacionalne laboratorije za akceleraciju u Illinoisu. Rezultati dolaze iz eksperimenata koji su mjerili ponašanje miona, teških rođaka elektrona, u magnetnom polju, prenosi theguardian.com.
Mioni se ponašaju poput sićušnih magneta koji se vrte u smjeru magnetnog polja, slično vrtlogu.
Međutim, oni također titraju dok se vrte, a učestalost tog titranja može se predvidjeti standardnim modelom fizike čestica, koji opisuje tri od četiri poznate temeljne sile: elektromagnetnu silu, te jaku i slabu nuklearnu silu.
Standardni model, međutim, ne uzima u obzir četvrtu silu, gravitaciju, niti tamnu materiju, misterioznu tvar koja čini oko 27% svemira.
Eksperimenti u Fermilabu pokazali su da mioni titraju više nego što se očekivalo, sugerirajući da bi u igri mogla biti još jedna sila, izvan standardnog modela.
Dr. Mitesh Patel s Imperial Collegea u Londonu, koji je bio uključen u eksperimente, rekao je: “Govorimo o petoj sili, jer ne možemo da objasnimo ponašanje miona (eksperimentalno) sa četiri sile koje poznajemo.”
Jedno od mogućih objašnjenja odstupanja je da postoje nove čestice koje stupaju u interakciju s mionima i utiču na njih. Te bi čestice mogle biti nositelji pete sile prirode, slično kao što fotoni nose elektromagnetnu silu.
Profesor Jon Butterworth sa Univerzitetskog koledža u Londonu, koji radi na eksperimentu Atlas na Velikom hadronskom sudaraču (LHC) u Cernu, rekao je:
“Ako mjerenja nisu u skladu s predviđanjem, to bi mogao biti znak da postoji neka nepoznata čestica koja se pojavljuje u petljama – koja bi npr. mogla biti nositelj pete sile.”
Nalazi još nisu konačni, jer još uvijek postoji određena nesigurnost oko teoretskog predviđanja frekvencije titranja. Patel je rekao da je potrebno više podataka i analiza kako bi se potvrdilo ili isključilo postojanje pete sile.
Također je primijetio da eksperimenti na LHC-u i na drugim mjestima traže znakove nove fizike izvan standardnog modela.
Butterworth je rekao: “Ako se odstupanje potvrdi, bit ćemo sigurni da postoji nešto novo i uzbudljivo, ali nećemo biti sigurni šta je to tačno.”
Rezultati iz Fermilaba objavljeni su u Physical Review Letters i temelje se na podacima iz 2018.
Eksperimenti će se nastaviti do 2024., prikupljajući više podataka i poboljšavajući preciznost mjerenja.
Izvor: anomalien.com
