Miris kafe. Jasnoća sunčeve svjetlosti koja se probija kroz drveće. Zavijanje vjetra u tamnoj noći. Sve ovo, prema filozofskom argumentu objavljenom 2003. godine, ne može biti stvarnije od piksela na ekranu. To se zove hipoteza simulacije i predlaže da, ako čovječanstvo doživi dan kada će moći više puta simulirati Univerzum koristeći neku vrstu kompjutera, velike su šanse da živimo u jednoj od tih mnogih simulacija.
Ako je tako, sve što doživljavamo je model nečeg drugog, udaljenog od neke vrste stvarnosti.
Drugi zakon infodinamike, koji su osmislili fizičar Univerziteta u Portsmouthu Melvin Vopson i matematičar Serban Lepadatu sa Instituta za matematiku, fiziku i astronomiju “Jeremiah Horrocks” u Velikoj Britaniji, podržava ideju da sve ovo nije ništa drugo do sofisticirani model na kompjuteru.
“Otkriće Drugog zakona informacione dinamike (infodinamike) 2022. godine, omogućava nove i zanimljive istraživačke alate na raskrsnici između fizike i informacija“, piše Vopson u novom radu objavljenom u AIP Physics .
“U ovom članku preispitujemo drugi zakon infodinamike i njegovu primjenjivost na digitalne informacije, genetske informacije, atomsku fiziku, matematičke simetrije i kosmologiju, i pružamo naučne dokaze koji izgleda da podupiru hipotezu o simuliranom Svemiru.”
Vopsonov i Lepadatuov Drugi zakon infodinamike zasnovan je na Drugom zakonu termodinamike , koji kaže da će svaki prirodni proces u Univerzumu rezultovati gubitkom energije i povećanjem nivoa nereda sistema ili entropije.
Vopson, koji je predložio da se informacija zapravo može smatrati oblikom materije, očekivao je da će isto važiti i za informacione sisteme; da bi, tokom vremena, njegova sopstvena vrsta poremećaja takođe trebalo da se povećava.
Međutim, proučavajući dva različita informacijska sistema – digitalno skladištenje podataka i RNA genom – otkrio je da to nije slučaj. Drugi zakon infodinamike zahtijeva da ‘entropija informacija’ ili ostane na istom nivou, ili se čak smanji tokom vremena.
“Tada sam znao da ovo otkriće ima dalekosežne implikacije na različite naučne discipline,” kaže Vopson.
“Ono što sam sljedeće želio učiniti je staviti zakon na probu i vidjeti može li dalje podržati hipotezu simulacije tako što će je premjestiti iz filozofskog područja u mainstream nauku.”
U svom novom radu, fizičar istražuje šta ovaj novi zakon znači za niz oblasti, kao što su genetika, kosmologija, atomska fizika, simetrija… i, naravno, hipotezu simulacije.
Za genetiku, Vopson je analizirao RNA sekvence različitih varijanti SARS-CoV-2. Otkrio je da su sve analizirane varijante pokazale smanjenje entropije informacija kada su bile podvrgnute mutaciji.
Nalazi također sugerišu da postoji neki mehanizam koji upravlja mutacijom prema drugom zakonu infodinamike, a nije samo obična slučajnost.
On je također otkrio da se elektroni u atomu organizuju na takav način da minimiziraju entropiju informacija; i da bi Univerzum nastavio da se širi, povećanje fizičke entropije mora biti uravnoteženo odgovarajućim smanjenjem entropije informacija.
A rasprostranjenost simetrije u svemiru – od male pahulje do zadivljujuće spiralne galaksije – može se objasniti i drugim zakonom infodinamike.
“Principi simetrije igraju važnu ulogu u odnosu na zakone prirode, ali do sada je bilo malo objašnjenja zašto bi to moglo biti. Moji nalazi pokazuju da visoka simetrija odgovara najnižem stanju entropije informacija, potencijalno objašnjavajući sklonost prirode prema tome “, kaže Vopson .
“Ovaj pristup, gdje se višak informacija uklanja, nalikuje procesu kompjuterskog brisanja ili komprimovanja otpadnog koda kako bi se uštedio prostor za skladištenje i optimizirala potrošnja energije. I kao rezultat podržava ideju da živimo u matriksu.”
Sljedeći koraci će biti eksperimentalna validacija ovih nalaza. Ako živimo u simulaciji, onda je informacija temeljni građevinski blok našeg svemira – kao što su bitovi osnovna jedinica informacija u računarstvu – i mogu, kako je Vopson ranije predložio, imati masu.
Ako je to slučaj, onda se to može otkriti putem poništavanja informacija u sudarima između čestica i antičestica.
Autor: Michelle Starr
Izvor: sciencealert.com
Foto naslovnice: Egonetix_xyz sa Pixabay
