Visoki planinski lanci u Škotskoj su divlja i veličanstvena mjesta koja privlače mnoge turiste, ali njihove padine imaju mračniju stranu koja je godinama užasavala mnoge ljude. Tvrdi se da su planine uklete.
Sa visinom od 1309 metara, Ben MacDui je najviši vrh u Cairngormsu i drugi najviši vrh u Škotskoj.
Mnogi planinari su sigurni da se u ovoj regiji nalazi zloćudni humanoidni entitet, među mještanima poznat kao kao “Fear Liath Mor” (Veliki sivi čovjek), koji je sive boje, velik i strašnog izgleda.
Legende nam govore o tim bićima koja vrebaju svakoga ko uđe na njihovu teritoriju.
Stvarna viđenja Velikog sivog čoveka bila su rijetka, ali oni koji su ga vidjeli opisali su ga da je visok oko 3 metra, prekriven kosom i sa veoma dugim rukama i nogama.
O zlobnom stanaru Bena MacDuija se prvi put čulo u široj javnosti tokom godišnjeg generalnog sastanka kluba Cairngorm 1925. godine.
Eminentni penjač profesor Norman Collie, izvijestio je o susretu sa tim stvorenjem 1891. godine, kada se spuštao sa vrha ove planine kroz gustu maglu:
“Iznenada sam čuo zvuk koji je dolazio sa labave stijene koja se nalazila iza mene i koja se spuštala sa prirodnog klanca na visokoj visoravni.
Na svakih nekoliko koraka koje sam napravio, čuo bih krckanje, a onda još jedno krckanje kao da neko ide za mnom, ali je pravio korake koji su tri do četiri puta bili duži od mojih.”
Odbacio je ove zvukove kao slušnu halucinaciju i nastavio se spuštati niz planinu, ali misteriozni koraci su ga i dalje pratili.
Postepeno je postajao sve zabrinutiji, dok ga naposljetku nije obuzeo potpuni užas i u strahu je strčao 8 kilometara niz planinu, ne zaustavljajući se dok nije stigao do Rotimurhove šume.
Iako ga nije mogao vidjeti, Colliea je pratio zlokobni utisak da ga uhodi ogromno i prijeteće stvorenje. Zakleo se da se nikada više neće vratiti u Ben Macdui sam, i ostao je pri uvjerenju da postoji “nešto vrlo čudno u vezi s vrhom Ben MacDuija”.
Nakon što je ispričao taj događaj, dobio je pismo od dr A.M Kellasa u kojem je detaljno iznio svoje čudno iskustvo na toj planini.
Dr Kellas i njegov brat Henry bili su na planini blizu vrha, kada su primjetili “džinovsku figuru” koja im se približavala iz pravca kamenjara.
Figura je na trenutak nestala iz vidokruga dok je silazila u uron, ali oni nisu čekali da se ponovo pojavi, već su potrčali što su brže mogli da siđu s planine.
Dokazi o Velikom sivom čovjeku
Ovaj zastrašujući prikaz stvorenja u pismu, skupa sa neupitnom pouzdanošću priče profesora Colliea, privukao je veliku pažnju medija.
Štaviše, i drugi planinari su počeli pričati da su i oni iskusili slične senzacije nekontrolisanog straha i panike bez ikakvog racionalnog razloga dok su bili na Ben MacDuiju.
Napuštali su planinu sa živopisnim utiskom da ovdje postoji neko zlonamjerno, paranormalno prisustvo, koje je pokušavalo da uplaši sve one koji su se usudili popeti na ovaj usamljeni, zlokobni vrh.
U možda povezanom događaju autor knjige “Trideset devet koraka” John Buchan je 1910. godine šetao kroz borovu šumu na Alpima u Bavarskoj u društvu lokalnog šumara.
Odjednom je oba muškarca u istom trenutku obuzeo iznenadni osjećaj panike. Nijedan od njih nije progovorio, ali su zajedno strčali u dolinu gdje su se iscrpljeni srušili na tlo.
Noviji susreti
Jedna priča se odnosi na autora “The Big Gray Man of Ben MacDui” (Veliki sivi čovjek iz Ben MacDuia), čovjeka po imenu Richard Frere.
Ispričao je o svom prijatelju koji je odlučio da provede noć, kampujući na vrhu planine 1940. godine. U svom šatoru u blizini klanca počeo je da pati od osjećaja morbiditeta i nestvarnosti, ali je konačno zaspao.
Probudila ga je mjesečina, koja je sijala kroz procjep u njegovom šatoru i odjednom je shvatio da se između njega i Mjeseca nalazi nešto smeđe. Užasnut, ukočio se i čekao da se ta stvar udalji.
Kada se to dogodilo, ugledao je veliko smeđe stvorenje obasjano mjesečinom kako se “šepuri” silazeći niz planinu. Rekao je da je stvorenje zbog svog načina hoda odavalo sliku “drske snage”.
Zvuči nevjerovatno, ali procijenio je visinu tog stvorenja na 6 metara i opisao ga je da ima uspravno držanje, široka ramena i uski struk.
Wendy Wood, autorica “The Secret of Spey”, jedne zime se nalazila u blizini prevoja Lairig Gru i čula je neki glas.
Glas je opisala kao “gigantske rezonancije“, koje su podsjećale na galski jezik.
Nakon kratkog i hrabrog izviđanja područja, shvatila je da je zaista sama. Kada je ubrzala, čula je korake koji su bili neposredno iza njenih leđa. U početku je pomislila da su ti koraci odjeci njenih koraka, ali je onda shvatila da ne pripadaju njoj.
1995. godine, u tom području su otkriveni otisci stopala dužine 35 cm i sa ogromnim korakom koji je pokrivao oko 1,50 metara, baš kao što je Norman Collie procijenio prije njegovog paničnog spuštanja niz planinu 1891. godine.
Početkom 1990-ih tri muškarca hodala su stazom koja je vodila kroz šumske plantaže na selu u blizini Aberdeena, kada je jedan od njih ispred sebe primjetio figuru “tamnog ljudskog oblika“ koja je trčala s lijeve strane staze. Osjetio je “osjećaj užasa i slutnje”.
Njegovi prijatelji nisu vidjeli stvorenje, ali kada su pogledali naprijed, vidjeli su lice koje ih posmatra između grana, lice koje je bilo “ljudsko… ali ne ljudsko”. Jedan čovjek je bacio kamen na to stvorenje i ono je nestalo među drvećem.
Nekoliko sedmica nakon ovog susreta, isti trojac se vozio prema Torphinsu blizu Aberdeena kada je njihov automobil počelo progoniti isto stvorenje.
Izjavili su da je ovo “mračno i visoko stvorenje” trčalo pored njihovog automobila, dok su se vozili brzinom od blizu 75 km/h. Na kraju je odustalo od potjere i jednostavno je stalo nasred ceste i gledalo za automobilom.
Prijateljica jednog od muškaraca kasnije je rekla da je, dok je boravila u vikendici u obližnjem selu, u dva navrata vidjela “tamnu, dlakavu figuru'” kako stoji u blizini drvoreda i promatra zgradu. Nakon nekog vremena figura se preselila u šikaru.
Viđenja čudnih stvorenja nisu jedine stvari koje su se desile ljudima, dok su boravili na planini ili u okolini. Neki ljudi su prijavili da dok su se nalazili u tom području, iznenada bi ih preplavio ili osjećaj potpune panike ili depresije, ili oboje.
Neki su izvijestili da su kao hipnotički bili privučeni do ruba opasnih izbočina, dok se za druge vjeruje da su otišli na smrt u očajanju da pobjegnu preko ruba litice poznate kao Lurcher’s Crag.
Bilo je čak i izvještaja o sablasnoj muzici i smijehu koji su se čuli među stjenovitim padinama, a dokumentirani su i mnogi izvještaji o teškim koracima poput onih koje je čuo Collie.
Ali, izvještaji nisu u potpunosti ograničeni na područje Bena MacDuija. Jednog dana tokom ranih 1920-ih, iskusni planinar Tom Crowley silazio je sam iz Braeraicha u Glen Eanaichu, blizu Ben MacDuija.
Užasnuo se kada je ugledao ogromnu sivu maglom obavijenu figuru sa šiljatim ušima, dugim nogama i kandžama nalik prstima noge. Nije ostao na tom mjestu da bi bolje pogledao stvorenje.
Sa obzirom na ogromnu raznolikost neobjašnjivih pojava koji su se dogodile na Ben MacDuiju, da li bi ta planina možda mogla biti neka vrsta portala između različitih dimenzija ili alternativnih svjetova?
Ako je tako, postoji velika šansa da bi tako značajan portal imao misterioznog čuvara koji bi odvraćao potencijalne uljeze ili provalnike.
Izvor: coolinterestingstuff.com
Foto naslovnice: Reuben Teo sa Unsplash
