Vjekovima je Japan bio svijet za sebe – izolovani arhipelag posvećen očuvanju svog jedinstvenog načina života. Politika izolacije poznata kao sakoku koja je započela početkom 1600-tih godina, pretvorila je Japan u virtualnu utvrdu, zabranjući gotovo svaki strani kontakt.
Ovu politiku izolacije Japana od ostatka svijeta, uspostavio je šogunat Tokugawa pod vladavinom šoguna Tokugawe Lemitsua.
Lemitsu je vjerovao da Japan treba biti zaštićen od disruptivnih uticaja stranih tehnologija, posebno zapadnog kršćanstva i ideologije.
Zbog ove odredbe, japanskim građanima je bilo zabranjeno napuštanje zemlje, dok su strani brodovi koji bi se previše približili obalama bili odbijani ili uništavani.
Jedini izutetak, bile su holandske trgovačke postaje na vještačkom ostrvu Dejima, pod strogim nadzorom iz Nagasakija.
Osim ove strogo kontrolisane razmjene robe, Japan je ostao zatvoren za ostatak svijeta, što je rezultiralo društvom koje je postajalo sve jedinstvenije, izolovanije i samoodrživo.
Tehnologije i priče iz stranih svjetova postajale su gotovo mitske, što ovu priču koju ćete upravo pročitati čini još nevjerovatnijom.
Utsuro-bune: Susret sa nepoznatim
U februaru 1803. godine, grupa ribara iz udaljene provincije Hitachi, primjetila je neobičnu letjelicu kako pluta blizu obale.
Ovo plovilo, danas poznato kao utsuro-bune ili “šuplji brod”, nije odgovaralo ničemu iz tog vremena. Sa svojim zaobljenim metalnim oblikom i prozorima, bilo je nešto što do tada nijedan Japanac nije vidio u svom životu.
Radoznalost je nadvladala oprez, te su ribari pažljivo izvukli “brod” na obalu kako bi ga istražili. Ono što su pronašli, zauvijek će im se urezati u pamćenje.
Unutar ovog objekta, ribari su otkrili ženu stranog izgleda kako drži kutiju i nosi odjeću koja im je bila potpuno nepoznata.
Imala je blijedu kožu, vatreno crveno kosu i bila je obučena kao da dolazi iz nekog sasvim drugog svijeta.
Ko je bila ta žene i šta ju je dovelo na njihove obale?
Zagonetka na obali
Iznenadna pojava ove žene izazvala je ogromno uzbuđenje, ali i nelagodu među seljanima. U vrijeme kada su strani kontakti bili rijetki i često opasni, njeno prisustvo bilo je očigledno shvaćeno kao ugrožavanje sigurnosti zemlje.
Seljani su ženu posmatrali sa mješavinom strahopoštovanja i straha, a simboli na unutrašnjim zidovima broda, napisani na nepoznatom jeziku, činili su se poput složene kodirane poruke.
Kada su pokušali da razgovaraju sa njom, shvatili su da govori jezikom koji niko od njih nije razumio – jezikom koji je zvučao gotovo neljudski.
Svaki detalj – od njene crvene kose do nepoznatih simbola na brodu – ukazivao je na daleki, nedostižni svijet.
Seljani su nagađali o njenom identitetu i razlogu njenog dolaska.
Neki su vjerovali da se radi o princezi iz neke strane zemlje, koja je prognana zbog zabranjene ljubavi ili porodičnog skandala.
Ali, najviše pažnje im je privukla kutija koju je čvrsto držala, sugerišući da sadrži nešto veoma vrijedno ili sveto.
Jedan stariji seljanin, prisjetio se priče o ženi koja je prognana zbog odbijanja ugovorenog braka. Prema toj legendi, žena je u kutiji nosila samo jednu stvar – odsječenu glavu svog ljubavnika.
Ova jeziva priča je potresla seljane, koji su počeli sumnjati da kutija ove žene sadrži sličan predmet. Starac ih je upozorio da je najbolje da ovu ženu vrate moru kako na sebe ne bi navukli nesreću.
Odluka da se žena vrati moru, bila je praktična i simbolična, jer je izolacionistička politika Japana nalagala je da se strani uticaji drže podalje.
Seljani su na ovaj način štitili svoju zajednicu od kazne vlasti i održavali kulturni imperativ koji je zabranjivao bilo kakav kontakt sa stranim uticajem.
Dok je brod nestajao na horizontu, seljani su osjetili olakšanje, ali i težinu nepoznatog. Susreli su se sa nečim što nisu mogli objasniti.
Teorije
Legenda o utsuro-bune opstaje kao priča koja je do danas obavijena misterijom. Je li ova žena bila brodolomka iz daleke zemlje, božansko biće ili vanzemaljka?
Neki istoričari vjeruju da bi ova žena mogla biti ruskog porijekla, jer su se u to vrijeme ruski brodovi pojavljivali u japanskim vodama.
Njena blijeda koža i crvena kosa odgovarali su opisu ruskog plemstva, a nagađa se da se možda radilo o prognanoj plemkinji.
Drugi ovu priču vide kao alegoriju straha od stranog uticaja za vrijeme politike izolacije Japana.
Crvena kosa u japanskom folkloru, često povezana sa demonima, simbolizirala je opasnost, a njeno odbacivanje od strane seljana reflektovalo je potrebu za očuvanjem japanske kulturne čistoće.
Ipak, najviše rasprava izaziva teorija da je utsuro-bune bio rani susret sa vanzemaljskim životom. Zagovornici ove teorije ukazuju na okrugli, metalni oblik broda i nepoznate simbole kao dokaz vanzemaljske tehnologije i jezika.
Ali, bez obzira na raznolike interpretacije ovog slučaja, istina o utsuro-bune zauvijek ostaje izgubljena u moru.
