Drevne tajne Hopija: Podzemni svjetovi, ljudi mravi i leteći štitovi

U srcu Arizone, gdje sunce nemilosrdno prži crvenu zemlju i gdje vjetar šapuće kroz kanjone, živi narod čije ime, Hopituh Shi-nu-mu, znači “Mirovni ljudi”.

Hopi Indijanci predstavljaju jednu od najstarijih živućih kultura na svijetu.

Njihova istorija nije sačuvana u prašnjavim knjigama, već u složenoj tapiseriji usmenih predaja, svetih ceremonija i zagonetnih petroglifa uklesanih u stijene.

Njihova kosmologija pruža pogled na svijet koji je radikalno drugačiji od zapadnjačkog – priču o cikličnim svjetovima, podzemnim utočištima, neobičnim spasiocima i tehnologiji koja prkosi vremenu.

Za razliku od većine svjetskih mitologija koje govore o bogovima koji silaze s nebesa, Hopi tradicija svoje korijene pronalazi duboko u Zemlji.

Njihovi “bogovi” ne stanuju u zvjezdanim prostranstvima, već u unutrašnjosti planete, u konceptu koji nevjerovatno podsjeća na moderne teorije o “Šupljoj Zemlji“.

Četiri svijeta

Prema vjerovanju Hopija, na samom početku postojao je samo Taiowa, Stvoritelj. On je stvorio svog nećaka, Sotuknanga, i povjerio mu zadatak da stvori devet svjetova.

Jedan za Taiowu, jedan za sebe, a sedam za život koji će uslijediti. Sotuknang je prvo stvorio Ženu Pauka, Kokyangwuti, koja je udahnula život svemu stvorenom i od gline oblikovala prve ljude.

Ljudima je dat izbor da žive u skladu s planom Stvoritelja, ali njihova priroda ih je iznova vodila ka iskvarenosti i zlu.

Upravo zato, u Hopi kosmologiji vrijeme ne teče pravolinijski, nego ciklično – svaki svijet nastaje, propada i ustupa mjesto novom.

Do sada, čovječanstvo je živjelo u tri svijeta, a svaki od njih je uništen kada su njegovi stanovnici zaboravili na duhovne zakone i prepustili se pohlepi i destrukciji. Mi danas živimo u Četvrtom svijetu.

Prvi svijet: Vatra i spas u podzemlju

Prvi svijet, Tokpela (Beskrajni prostor), bio je svijet savršene harmonije. Međutim, ljudi su s vremenom postali pohlepni i zaboravili su poštovati jedni druge i Stvoritelja.

Sotuknang je, po Taiowinoj naredbi, odlučio uništiti Tokpelu, ali pravednici su morali biti spašeni.

Tada su se pojavili misteriozni entiteti koje Hopi nazivaju Anu Sinom ili “Mravljim narodom”.

Ovi neobični bogovi, opisani kao bića nalik humanoidnim mravima s antenama, došli su da povedu odabranu grupu Hopija na sigurno.

Odveli su ih u ogromne podzemne pećine gdje su mogli preživjeti kataklizmu koja je uslijedila.

Dok su ljudi tražili sigurnost pod zemljom, Sotuknang je Prvi svijet uništio “kišom vatre“ koja je progutala sve na površini – što nevjerovatno podsjeća na erupciju supervulkana, udar asteroida ili razornu solarnu oluju.

Mravlji narod Hopijima nije samo pružio utočište; naučili su ih kako da skladište hranu i prežive u novim uslovima.

Drugi Svijet: Led i ponovno utočište

Nakon pročišćenja, Hopiji su se vratili na površinu i započeli život u Drugom svijetu, Tokpa (Tamna ponoć).

I ovaj svijet je bio lijep, ali ljudi su ponovo skrenuli s puta. Razvili su materijalizam, gradili gradove i zaboravili na duhovnost. Sukobi i ratovi postali su svakodnevica.

Sotuknang je ponovo morao intervenisati. Ovaj put uništenje je došlo u obliku leda. Pomjerio je osu Zemlje, što je izazvalo dramatične klimatske promjene i globalno ledeno doba.

Sunce je nestalo, a temperature su pale na smrtonosne nivoe. I ponovo, Mravlji narod se pojavio.

Još jednom su odveli pravedne Hopije u svoja podzemna skloništa, štiteći ih od ledene smrti koja je okovala planetu.

Priče o promjeni Zemljine osi i naglim ledenim dobima odražavaju se u geološkim zapisima, što pokazuje da ovi drevni mitovi mogu sadržavati elemente stvarnih klimatskih i prirodnih događaja.

Treći svijet: Napredna civilizacija i “leteći štitovi”

Treći svijet, Kuskurza, bio je svjedokom najvećeg tehnološkog uspona čovječanstva do tada. Hopi legende kažu da su u ovom dobu ljudi izgradili velike gradove i razvili nevjerovatnu tehnologiju.

Centralni dio te tehnologije bili su patuwvotas – “leteći štitovi”.

Opisani su kao vozila koja su mogla letjeti nebom bez krila, prevoziti ljude na velike udaljenosti ogromnom brzinom i, nažalost, služiti kao moćno oružje za uništavanje neprijateljskih gradova.

Ova priča zvuči zapanjujuće slično modernim opisima NLO-a ili drevnim indijskim tekstovima koji spominju vimane – leteće strojeve koje su koristili bogovi, kraljevi i junaci.

Međutim, s velikom moći došla je i velika korupcija. Duhovnost je potpuno odbačena, a fokus je prebačen na ratovanje i vlast.

Civilizacija Trećeg svijeta postala je toliko destruktivna da je Sotuknang morao donijeti najtežu odluku do sada: potpuno uništenje potopom.

Ovaj put, pravednici su spašeni tako što su, po uputama Žene Pauka, izgradili čamce od šuplje trske i zapečatili ih smolom, plutajući na vodi dok je svijet bio potopljen.

Zanimljivo, priča o velikom potopu pojavljuje se u mnogim kulturama širom svijeta, od sumerskog Epa o Gilgamešu do biblijske priče o Nuhu, što ukazuje na moguće globalno sjećanje na kataklizmični događaj u dalekoj prošlosti.

Četvrti svijet: Doba proročanstva

Preživjeli iz potopa putovali su dugo dok nisu stigli na novo kopno – Četvrti svijet, u kojem danas živimo, nazvan Tuwaqachi (Potpuni svijet).

Na ulazu u ovaj svijet dočekao ih je njegov čuvar, Masauwu, bog Zemlje, vatre i smrti. Prikazan kao zastrašujuća figura, on je Hopijima dao dozvolu da ostanu na njegovoj zemlji pod jednim uslovom: da žive skromno, u skladu s prirodom i duhovnim zakonima, i da nikada ne zaborave plan Stvoritelja.

Na jednom fascinantnom petroglifu, Masauwu je prikazan kako upravlja letjelicom bez krila u obliku kupole, što dodatno jača vezu između Hopi bogova i napredne tehnologije.

Hopi vjeruju da se i naš svijet približava kraju ciklusa. Njihova proročanstva govore o “Danu Pročišćenja”, koji će biti najavljen pojavom Plave Zvijezde na nebu.

Taj dan označit će kraj Četvrtog svijeta i početak Petog. Prema predviđanjima, to će biti vrijeme velikih iskušenja, ali i prilika za duhovno buđenje.

Poruka iz dubine vremena

Priče Hopija o Mravljem narodu, podzemnim svjetovima i letećim štitovima lako se mogu odbaciti kao puka mašta primitivnog naroda.

Međutim, kada se posmatraju kroz prizmu ponavljajućih arhetipova u svjetskim mitologijama, kao i uznemirujućih paralela s geološkim zapisima i modernim fenomenima, te priče dobijaju novu težinu.

Bilo da ih shvatamo kao doslovne istorijske zapise ili duboko simboličke alegorije, poruka Hopija ostaje bezvremenska:

To je upozorenje o opasnostima tehnologije bez duhovnosti, o posljedicama pohlepe i o zaboravu naše veze sa Stvoriteljem i Zemljom.