Otkako je otkriven 1936. godine u egipatskom selu Saqqara, takozvani “Sabu disk” se koristi da podrži široko rasprostranjenu tvrdnju da je drevna egipatska kultura stekla tehnologiju daleko bolju od svoje vlastite u nekom trenutku svog razvoja od nekog vanjskog nepoznatog izvora.
I dok ovaj disk možda nije definitivan dokaz te tvrdnje, s obzirom na sve što se zna o egipatskoj kulturi nakon skoro dva vijeka usklađenog proučavanja, Egipćani iz 3000. godine p.n.e. nisu imali mogućnosti da stvore tako sofisticirani dio tehnologije. Ali, ipak jesu!
Misteriozno otkriće
Otkrio ga je poznati britanski egiptolog Brian Walter Emery tokom iskopavanja grobnice princa Sabua, sina faraona Adjuiba, guvernera Prve dinastije (oko 3000. godine p.n.e).
Disk je pronađen među nekim uobičajenim pogrebnim predmetima (uključujući kamene posude, kremene noževe, strijele i nekoliko bakrenih alata).
Emery je u početku disk katalogizirao kao “posudu u obliku zdjele od škriljevca“.
Termin škriljevac, izveden je od grčke riječi σχ?ζειν što znači “cijepati” (odnosi se na relativnu lakoću s kojom se ovaj materijal može rascijepiti duž bočne ravni).
Spada u kategoriju srednjeg kvaliteta metamorfnih stijena bogatih onim što se naziva „lamelarni“ minerali, koji uključuju liskun, hlorit, talk, “rogove” i grafit.
Izvedeni od gline i blata, ekstremno fizičko-hemijskim metodama, većina škriljaca je napravljena od liskuna, ali su grafit i hlorit također prilično česti.
I dok je postojanje drevnih predmeta napravljenih od ovog tvrdog, ali krhkog materijala daleko od rijetkosti, dizajn i izrada ovog diska posebno su zapanjujući – ako ne i više nego malo jezivi.
Ne samo da je za izradu ovog predmeta bila potrebna izuzetna praksa i strpljenje, već nikada nisu pronađeni i drugi slično izrađeni komadi.
Kraljevstvo nevjerovatnosti
Disk je debeo 1 cm, 61 cm je u promjeru i 10,6 cm u sredini. Metoda korištena za izradu Sabu diska ostaje nepoznata, i nakon dva vijeka i dalje zbunjuje majstore.
Disk podsjeća na ploču ili konkavni volan automobila, ima tri reza ili zakrivljene “lopate” koje podsjećaju na spiralu čamca, a u sredini je otvor s kragnom koji liči na spremnik neke ose točka ili drugog nepoznatog mehanizma; možda je centralno čvorište dizajnirano da stane na drveni stup.
Iako su eksperimentalni arheolozi ponudili nekoliko mogućih inženjerskih scenarija da objasne kako su Egipćani mogli postići druge nevjerovatne građevinske podvige, kao što su piramide i Velika sfinga, Sabu disk ostaje u domeni nepoznatog: Kako su uopće mogli zamisliti, a kamoli to postići?
Ali za razliku od monumentalnih djela Egipćana, koja se mogu vizuelno pratiti kroz nekoliko faza tehnološkog uspjeha i neuspjeha, tokom decenija egipatskih iskopavanja nisu otkriveni raniji prototipovi ili neuspjeli pokušaji izrade Sabu diska.
Kao da je stvoren samo ovaj disk — savršen i besprijekoran. Međutim, poznati britanski egiptolog Cyril Aldred odbacuje ovu ideju tvrdeći da bez obzira na to kojoj je svrsi predmet bio namijenjen, njegov dizajn je, bez sumnje, replikacija prethodnog, mnogo starijeg metalnog predmeta (koji nikada nije otkriven).
Misteriji konstrukcije ovog drevnog predmeta pridonosi dobro dokumentovana teorija da se uvođenje točka u egipatsko društvo nije dogodilo sve do invazije Hiksa na kasno Srednje kraljevstvo (oko 1640. godine p.n.e.).
Iz istorije je poznato da su Hiksi koristili točak na nekoliko naprava, ali su ga koristili prvenstveno na svojim vojnim kočijama.
Stoga se moramo zapitati: Ako Sabu disk nije točak niti modeliran po točku, šta mu je izvor?
I kako je kultura koja je obično koristila grubo izrađena bakrena ili bronzana dlijeta za ručno tesanje kamena mogla savladati tehniku obrade materijala tako delikatnog do ovako izuzetnog nivoa savršenstva?
I možda najvažnije, zašto bi Egipćani ulagali vrijeme, alate i vještine potrebne za stvaranje ovog predmeta, ako nije služio nekoj specifičnoj, vrlo značajnoj svrsi?
Vanzemaljsko porijeklo?
Čak i nakon skoro jednog vijeka teoretisanja i spekulacija, Sabu disk ostaje jednako enigma kao i kada je prvi put otkriven.
Za sve veći broj naučnika i laika, ovaj misteriozni predmet je dodat rastućoj listi dostignuća koja demonstriraju tehnološke i inženjerske podvige daleko iznad mogućnosti onoga što se i dalje smatra „primitivnom” i „manje naprednom” kulturom.
Posljednjih godina ovo vjerovanje je dovelo do sve većeg broja onih koji podržavaju pretpostavku da su stari Egipćani morali dobiti napredno tehnološko znanje iz nekog vanjskog izvora (čak možda i vanzemaljaca izvan našeg Sunčevog sistema).
I dok ova tvrdnja nema podršku u modernoj naučnoj zajednici, ne može se poreći da su Egipćani na neki način uspjeli u tehnološkim dostignućima koja su trebala biti iznad njihovih sposobnosti – prema svemu onome što danas znamo o njima.
Sabu disk: Misterija koja traje
Trenutno se Sabu disk nalazi u prvom krilu Egipatskog muzeja u Kairu i označen je kao “posuda za tamjan”, iako nema dokaza (čak ni općeg konsenzusa) koji podupiru ovu tvrdnju.
Međutim, ono što je sigurno da je u vrijeme njegove izgradnje klesanje kamena bilo mnogo sofisticiranija vještina nego što su moderni naučnici isprva zamišljali.
Unatoč tome, Sabu disk i dalje predstavlja jednu od najzbunjujućih misterija egipatske i drugih drevnih civilizacija, izazivajući skeptike koji odlučno odbijaju vjerovati da je tako napredan komad tehnologije mogla zamisliti i stvoriti bilo koja drevna kultura – bez pomoći drugih zemaljskih kultura.
Mnogi čak nagađaju da je Sabu disk bio namijenjen za neke ovozemaljske svrhe.
Izvor: historydefined.net
