Kada biste mogli biti vremenski putnik, šta biste promijenili u prošlosti ili možda u budućnosti. Putovanje kroz vrijeme je termin koji je sve češće prisutan u krugovima ljudi koji za sebe vole reći da imaju “otvoreni um” i koji ne odbacuju ni jednu mogućnost kao apsolutno nemoguću, ma koliko ta mogućnost bila u polju naučne fantastike.
Većina nas vjeruje da vrijeme teče samo u jednom smjeru, ali da li je to zaista tako?
Najnovija naučna saznanja sugeriraju da vrijeme može teći u oba smjera, baš kao što piše u ovom članku na engleskom jeziku na koji sam slučajno naišao surfajući prostranstvima interneta.
Tekst koji slijedi u nastavku je priča o jednom čovjeku koji je tvrdio da je vremenski putnik i da je otputovao, ni manje ni više, u 3906 godinu.
Nećemo se baviti dokazivanjem da li je priča ovog čovjeka istinita ili ne, ali je svakako zanimljiva i vrijedna pažnje, barem zbog toga što će mnoge od nas navesti na razmišljanje koliko zapravo poznajemo svijet u kojem živimo.
Pa, hoćemo li početi sa ovom nevjerovatnom pričom?
Vremenski putnik
Da je neko Amadeusu Paulu Dienachu rekao da će biti pisac bestselera ili vremenski putnik, vjerovatno bi mu se samo nasmijao.
Ali, nekim čudnom igrom sudbine, on je postao oboje.
Taj švicarsko-austrijski učitelj koji je živio u Ženevi 1921. godine, mora da je postao veoma nesretan kada je obolio od letargičnog encefalitisa, bolesti spavanja zbog koje je pao u komu.
Bolest je učinila da je bez svijesti ležao više od godinu dana u bolničkom krevetu.
Kada se konačno probudio iz kome, ispričao je nevjerovatne događaje koji su mu se desili dok je bio bez svijesti. Tvrdio je da je njegova duša ušla u tijelo Andreasa Northama, fizičara koji je živio u 3906. godini.
Prema priči Paula Dienacha, dok je bio u komi i Andreas Northam je u isto vrijeme ležao bez svijesti u bolnici nakon tragične nesreće. Northam se konačno probudio, ali u njemu i živi Paul Dienach.
Tijelo Paula Dienacha je i dalje ležalo u bolnici u Ženevi bez ikakvih znakova buđenja.
Dnevnik iz budućnosti?
Paul Dienach je u 3906. godini vodio dnevnik. U dnevniku je, između ostalog, pisalo da nije mogao prepoznati članove porodice Andreasa Northama i da je patio od “vizija iz prošlosti” njegovog života u Ženevi.
Imao je velikih problema da se prilagodi životu za koji je osjećao da bi mu trebao biti poznat, ali nije.
Srećom (ili nesrećom) doktori su na kraju uspjeli da razumiju njegovo stanje u kojem je osoba svjesna onoga što se dešava oko nje, ali živi u drugom vremenu.
Doktori i mještani su mu objasnili šta se sve dešavalo od 20-tog do 40-tog vijeka u kojem se Paul iznenada našao.
Dienach je u svoj dnevnik zapisao sve što je doživio o okolini i ljudima 3906. godine. I prije nego što je umro, povjerio je knjigu svom omiljenom učeniku, Grku po imenu George Papahatzis, s jasnim uputama da treba koristiti sadržaj dnevnika kako bi poboljšao svoj njemački tako što će ga prevesti s njemačkog na grčki.
Tada je Papahatzis shvatio da čita fantastičan dnevnik koji je napisao čovjek iz budućnosti!
George Papahatzis odlučio je objaviti Dienachov dnevnik. Izdanje se pojavilo 1979. godine, ali je odmah kritikovano kao prevara golemih razmjera.
Knjiga je nestala, a ubrzo nakon toga Papahatzis je umro. Nevjerojatna priča Paula Amadeusa Dienacha — i Andreasa Northama — odbačena je kao buncanje poremećene osobe.
2000-2300: Najgore godine za čovječanstvo
Dienach je oslikao intrigantnu sliku budućnosti u kojoj se virtualna pustoš pretvara u utopijski svijet mira i sreće.
Godine od 2000. do 2300., biće najgore godine čovječanstva, predvidio je (ili zapamtio?) Dienach. Prenaseljenost, glad, regionalni sukobi i ekološke katastrofe dovest će svijet na rub uništenja. Vrijeme će biti obilježeno žestokom utrkom u nuklearnom naoružanju između nacija. Uskoro neće biti dovoljno hrane da svi prežive dok nacije uništavaju plodne zemlje u radioaktivne pustoši.
Mars će biti kolonizovan do 2100. godine, rekao je Dienach, a velika će populacija od 20 milijuna ljudi živjeti, ostati i zarađivati za život vani. Nažalost, 2265. velika prirodna kataklizma pobit će sve koloniste i više neće biti pokušaja napuštanja naše planete.
Globalni rat 2309. godine
Prema Dienachu, usprkos ozbiljnim pokušajima nekoliko vođa da umire eruptivnu svjetsku situaciju, svijet će ući u globalni rat 2309. Haos će vladati sljedećih 80 godina, što će rezultirati masovnim uništenjem ljudi i njihove imovine širom svijeta. Neki će ljudi ipak preživjeti katastrofu, a 2396. sve preostale nacije će se ujediniti kako bi stvorile svjetsku vladu.
Zemlja više neće biti prenaseljena i počet će nova, bolja era.
2600. godina, pa nadalje: Zlatno razdoblje sreće
Dienach je napisao da će nakon 2600. godine Zemlja dosegnuti razdoblje utopijske sreće i blagostanja koje se nastavlja do 3906. godine — godine u kojoj se on probudio kao Andreas Northam.
Ljudi će tada ući u novo “zlatno doba” svjetske civilizacije. Ljudi će putovati kroz razne galaksije dok nauka bude zapanjujuće napredovala.
3906. godine, svako će imati besplatnu odjeću, hranu, sklonište i prijevoz kao i pristup naučnom znanju, proizvodima svih vrsta i zabavi.
Što se tiče radnog vremena, prosječna će osoba raditi ukupno dvije godine tokom svog života, što će joj ostaviti puno slobodnog vremena za bavljenje kreativnim aktivnostima do kraja života. Životinje se neće ni klati niti pripitomljavati, jer prirodna biljna hrana postaće norma u cijelom svijetu.
Ljudi će doživjeti duhovnu renesansu u 3300-ima gdje će se moći direktno povezati sa svojom unutrašnjošću i stvoriti empatičan svijet koji će prilagođavati svojim finijim duhovnim nivoima. Uspjeh se više neće mjeriti materijalnim imetkom, već načinom na koji neko može stvoriti bolji život za druge.
Može li ovo biti istina?
Priča je izvanredna – čudna i teško za povjerovati – ali je lijepa i uvjerljiva u isto vrijeme.
Dienachovi opisi i detaljne bilješke o budućnosti previše su zamršeni da bi se odbacili kao besmislena buncanja poremećenog uma. Nadalje, s obzirom na trenutno stanje u našem svijetu, takva sudbina ne zvuči previše nevjerovatno.
Uostalom, svjetlo uvijek dolazi nakon tame. Dakle, nakon svih razaranja koja će ljudi vjerojatno učiniti jedni drugima i prirodi, željet će stvoriti novi svijet u kojem svi mogu živjeti u jednakosti i skladu.
Ukratko, ljudi koji prežive nadolazeće razaranje započet će zlatno doba čovječanstva.
Je li Paul Dienach doista mogao vidjeti sve te stvari dok je bio u komi? Je li moguće putovanje kroz vrijeme?
Ta pitanja ostavljam vama na razmišljanje.
