Ovaj čudni događaj se zbio 1753. godine u Kataniji u Italiji. Alberto Gordoni je šetao glavnim gradskim trgom i onda odjednom nestao pred očima mnogih zapanjenih svjedoka. I poslije detaljne pretrage, Alberto nigdje nije pronađen. Prošlo je 22 godine od njegovog nestanka i sjećali su ga se još samo stariji stanovnici grada.
Ali, jednog dana on se iznenada pojavio baš na istom mjestu gdje je nestao i izgledalo je kao da nije ostario ni dana.
Kada su ga pitali o nestanku, Gordoni je rekao da je ušao u blistavi tunel i proveo kratko vrijeme u čudnom, bijelom i dvosmislenom svijetu, prije nego što je vraćen na isto mjesto odakle je nestao.
I ovdje počinje ova bizarna priča…
Ko je bio Alberto Gordoni i njegov iznenadni nestanak
Alberto Gordoni je bio umjetnik i vrtlar, kao i ugledni član društva, koji je živio i radio u Kataniji, na Siciliji, u Italiji. U maju 1753., šetao se glavnom gradskom četvrti, kada je misteriozno nestao u tankoj magli pred brojnim zapanjenim svjedocima.
Naravno, odmah su krenuli u potragu za njim i pregledali sva okolna mjesta i kuće, ali Alberta Gordonija nigdje nije bilo. Također, na ovom mjestu nije bilo jaraka i drugih rupa gdje bi vjerovatno mogao upasti. Činilo se da je sve ukazivalo na to da je ova osoba postojala djelić sekunde prije nego što je potpuno nestala.
Dani su prelazili u sedmice, zatim u mjesece, pa u godine, ali za Alberta Gordonija se više nije čulo. Postepeno, građani su počeli da zaboravljaju na njega, dok ga nisu potpuno zaboravili.
Ponovno pojavljivanje
Poslije 22 godine, kako se pričalo, Alberto Gordoni se iznenada pojavio na istom mestu gde je i nestao. Sudeći po njegovom izgledu, za to vrijeme nije ostario nijednu godinu.
Kada su počeli da ga ispituju šta mu se desilo i gde je bio toliko dugo, Gordoni je insistirao da on nigde nije nestao i da za njega nisu ni postojale protekle 22 godine.
Prošlo je još nekoliko godina, prije nego što je Gordoni lokalnom svećeniku po imenu Mario konačno ispričao šta mu se zaista dogodilo.
Ulazak u tunel i čudno stvorenje
Alberto Gordoni je tvrdio da je na dan nestanka ušao u tunel koji je bio ispred njega i odjednom se našao u “bijelom i dvosmislenom” svijetu.
Nije bilo nikakvih predmeta, samo bizarni dodaci. Alberto je vidio nešto poput male tkanine prekrivene zvijezdama i tačkama, od kojih je svaka pulsirala na svoj način.
Bilo je to dugo, dugokoso stvorenje koje je Gordoniju reklo da je upao u “pukotinu u vremenu i prostoru” i da će se vrlo teško vratiti.
Alberto je nestrpljivo tražio da ga vrate, ali stvorenje nije žurilo i počelo mu je pričati o rupama koje se otvaraju u tami, o bijelim kapljicama i mislima koje se kreću brzinom svjetlosti, o duši bez tijela i tijelu bez duše, o letećim gradovima sa vječno mladim stanovnicima.
Tada je konačno vraćen na mjesto odakle je otišao, ali je Alberto Gordoni osjećao da je bio odsutan najviše pola sata, ne sluteći da su prošle 22 godine.
Đavolja zamka
Sveštenik Mario je bio ubijeđen da Alberto Gordoni govori istinu i otišli su na mjesto gde je Gordoni nestao i ponovo se pojavio, da vidi da li će se nešto možda ponovo dogoditi.
Kada su stigli tamo, Gordoni je opet nestao, i ovoga puta zauvijek, jer se nije pojavio za godinu dana ili nakon mnogo decenija.
Pošto se nestanak dogodio baš ispred Marija, on se prekrstio i potom naredio da se ovo mjesto ogradi, nazvavši ga „Đavolja zamka”, zbog čudnog i misterioznog događaja koji se tu dogodio.
Do danas, nestanak i ponovno pojavljivanje Alberta Gordonija ostaje jedan od najzbunjujućih i nerazjašnjenih neobjašnjivih fenomena ikada zabilježenih.
Foto naslovnice: Gerd Altmann sa Pixabay
