Krajnja mentalna jasnoća je fenomen koji se često viđa kod teško bolesnih ljudi, kada dožive iznenadni nalet energije, budnosti i svijesti prije smrti.
Zašto neki ljudi doživljavaju krajnju mentalnu jasnoću prije smrti?
Biolog Michael Nahm definisao je ovaj fenomen u članku objavljenom u časopisu Near Death Research na sljedeći način:
“Pojava normalnih ili neuobičajeno pojačanih mentalnih sposobnosti kod nesvjesnih ili mentalno bolesnih pacijenata neposredno prije smrti, uključujući izrazito povišenje raspoloženja i neprirodne duhovnosti ili sposobnost govora na prethodno neobično duhovan i optimističan način.”
Michael Nahm već dugi niz godina istražuje lucidnost bliske smrti. On je također ko-autor sličnog istraživačkog rada sa Bruce-om Grayson-om.
Njihova studija je pokazala da se mentalna jasnoća ne javlja samo kod neizlječivo bolesnih ljudi, već se čak proteže i na osobe sa mentalnim bolestima. Ekstremna jasnoća svijesti čak je viđena kod ljudi koji su godinama živjeli s demencijom, vratili su se svojim prethodnim kognitivnim funkcijama i umrli nešto kasnije.
Koliko dugo prije smrti se javlja ovo stanje?
Dalja istraživanja naučnika su utvrdila da stanje mentalne jasnoće može nastupiti satima, danima, sedmicama ili čak mjesecima prije smrti.
Kako je za The Guardian rekao naučnik Basil Eldada sa Nacionalnog instituta za starenje, čini se da preliminarna istraživanja potvrđuju da je mentalna jasnoća bliske smrti stvarna.
“Mislim da je sa sigurnošću reći da ovaj fenomen postoji, i vjerovatno je češći nego što očekujemo.”
Zašto se ovo dešava?
Istorijski slučajevi krajnje mentalne jasnoće pripisani su posljedicama promjene u fiziologiji mozga prije smrti, iako nije dato dovoljno detaljno objašnjenje koje bi podržalo ovu teoriju.
Ovaj fenomen je zaista zbunjujući, jer se javlja kod pacijenata za koje se smatra da su im moždane funkcije nepovratno oštećene bolešću, kao što je slučaj s Alzheimerovom bolešću.
Kako je onda moguće da obrisane uspomene ponovo postanu dostupne? Jednostavno nemamo odgovor.
U izvještajima o ekstremnoj lucidnosti, ljudi su pretrpjeli bolesti i ozljede mozga kao što su moždani apscesi, moždani udari i tumori, ali su se prisjetili davno zaboravljenih događaja i ljudi za koje su mislili da su ih zaboravili.
Među nekim od najneverovatnijih priča je ona o mladoj devojci po imenu Anna („Käte“) Katharina Emer. Käthe je bila hendikepirana od rođenja, a kasnije je primljena u psihijatrijsku bolnicu gdje je pretrpjela višestruke i teške infekcije meningitisa koje su joj oštetile mozak.
I pored svega toga, i uprkos činjenici da nikada nije naučila da govori, čulo se kako nešto tiho pjevuši u poslednjih pola sata svog života.
Prema biologu Namu, ako ekstremna lucidnost može dovesti do tako duboke remisije mentalnih poremećaja prije smrti, onda bi njeno razumijevanje moglo biti kritično za „razvoj kako poboljšanih tretmana tako i boljeg razumijevanja neriješenih aspekata kognicije i obrade pamćenja.”
Otkriće naučnika također postavlja pitanja o tome gdje su sjećanja zapravo pohranjena i da li je mozak zaista njihovo skladište?
U međuvremenu, čekamo dalje razumijevanje ovog čudnog fenomena.
Foto naslovnice: Pixabay
Prevedeno uz dozvolu sa: anomalien.com
