Ljudski mozak se dramatično smanjio tokom istorije čovječanstva. Naučnici se donekle ne slažu oko toga je li ovo agresivno smanjenje mozga počelo prije 30.000 ili 10.000 godina, ali se slažu da se mozak smanjio za osam do deset posto.
Prema jednoj od prijašnjih teorija mozak se konstantno smanjivao mnogo sporijim tempom, čak i 100.000 godina unazad.
Ljudski mozak
Jedno od najzagonetnijih pitanja za evolucijske biologe jeste zašto je ljudski mozak uopće evoluirao da bude tako velik?
Mozak troši nevjerovatnu količinu energije i iako zauzima samo 2% naše tjelesne mase, koristi 20 do 25 posto naše energije, daleko više od bilo kojeg drugog organa.
Što mozak više raste, to više energije i hranjivih tvari oduzima drugim vitalnim organima.
Nužnost tako velikog mozga u evolucijskom smislu dovedena je u pitanje studijom profesora Johna Lorbera.
Studija detaljno opisuje pojedince koji su uspjeli nekako normalno fukcionirati, sa IQ-om više od 100, a nisu imali ništa više osim tankog sloja moždanog tkiva.
Jedan dječak je imao IQ od 126 i nagradu iz takmičenja u matematici, uprkos činjenici da praktički nije imao mozak.
CT skeniranje je pokazalo da je dječakova lobanja obložena tankim slojem moždanih stanica, sa debljinom koja je dosezala jedva jedan milimetar. Ostatak njegove lobanje bio je ispunjen cerebrospiralnom tekućinom.
Ovaj mladić je nastavio normalno živjeti sa gotovo nikakvim mozgom.
Još 600 ljudi sa ovim stanjem, nazvanim hidrocefalus, podvrgnuto je CT skeniranju mozga.
Lorber je evidentirao da je lobanja oko 10% ljudi sa ovim stanjem bila gotovo u potpunosti ispunjena cerebrospinalnom tekućinom.
Polovica ove grupe je imala teške mentalne probleme, dok je druga polovica imala IQ veći od 100.
Skeptici su tvrdili da se radilo o grešci prilikom interpretacije skenova, a čak je i sam Lorber priznao da očitavanje CT nalaza može biti varljivo.
Ipak, uprkos tome, također je rekao da ne bi iznio takvu tvrdnju bez dokaza. Kao odgovor na napade da nije precizno izmjerio količinu nedostajućeg moždanog tkiva, dodao je:
“Ne mogu reći teži li mozak studenta matematike 50 ili 150 grama, ali jasno je da nije ni blizu normalnih jedan i pol kilogram”.
Zašto je ljudski mozak narastao do tako nepotrebno velike veličine u smislu našeg evolucijskog opstanka i napretka?
Zašto se počeo tako dramatično smanjivati prije tridesetak hiljada godina?
Ako je veličina mozga znak evolucijskog napretka organizma, znači li to da ljudska vrsta nazaduje u evoluciji (de-evoluira)?
De-evolucija
U knjizi “Pjesma sivih” ( The Song of the Greys), autor Nigel Kerner je mnogo prije naučne potvrde o smanjenju veličine mozga iznio zapanjujući argument u prilog sugestiji da nismo evoluirali iz jednostavnih organizama, već da su oni evoluirali iz nečega mnogo, mnogo boljeg nego što smo mi sada.
Veliki mozak je samo ostatak onoga što smo nekada bili.
Zbog toga Kerner također vjeruje da 95% ljudskih gena, za koje se čini da ne kodiraju proteine, nekada u davnoj prošlosti bilo korišteno u potpunosti.
Drugim riječima, izgubili smo 95% posto našeg potencijala kroz (de)evoluciju.
Kerner u svojoj knjizi također inzistira da ljudska loza uključuje doprinos Neandertalaca.
Dugo se vjerovalo, na temelju istraživanja mitohondrijske DNK, da je to nemoguće, jer su Neandertalci evoluirali paralelno sa Homo Sapiensom.
Ali, prema jednom istraživanju iz 2007. godine, postoji mogućnost da su Neandertalci možda ipak nekako doprinijeli ljudskom genskom fondu.
Iz ovoga, Kerner je konceptualizirao da je čovječanstvo u prošlosti bilo manje čvrsto/materijalno, nego više efemerno biće koje je postepeno de-evoluiralo u sve više fizički tip kroz djelovanje drugog zakona termodinamike.
Tokom vremena došli smo do tačke gdje smo postali neka vrsta čovjekolikog majmuna.
