Bivši NASA-in inženjer tvrdi da nevidljiva vanzemaljska tehnologija okružuje Zemlju

Dok svijet čeka spektakularno “veliko otkriće” o vanzemaljskom životu, u pozadini se, tiho i gotovo nezapaženo odvija nešto drugo.

U nedavnom podcastu, koji je prošao ispod radara mainstreama, Richard Banduric, elektroinženjer sa decenijama iskustva u reverznom inžinjeringu i razvoju naprednih tehnologija, iznio je tvrdnje koje zvuče kao zaplet iz nekog SF filma.

Banduric je inače bivši saradnik projekata za NASA-u, Lockhead Martin i DARPA-u – barem prema njegovom profesionalnom dosjeu.

“Bilioni inteligentnih čestica”

“Prije četrdeset godina, bio sam suvlasnik kompanije koja se bavila reverznim inženjeringom”, započeo je Banduric svoju priču u 69 epizodi podcasta Ecosystemic Futures.

Objasnio je kako ga je taj put odveo do nevladinih organizacija koje su pokušavale dešifrirati tehnologije “definitivno naprednije od bilo čega što mi imamo.”

Ono što je Banduric opisao prkosi zakonima poznate nauke. Prema njegovim riječima, širom planete rasprostranjeni su sićušni materijali sa nevjerovatnim svojstvima.

“Govori se o vrlo malim stvarima, deponiranim širom svijeta. Mogu ih biti bilioni,” rekao je Banduric. Po njemu, te čestice nisu mrtva tvar.

Fizika koja ne postoji u udžbenicima

Banduric opisuje i eksperiment u kojem je komadić materijala postavljen na površinu zagrijanu na 3.000 °C. Umjesto da se istopi, površina oko njega počela se hladiti.

Nakon toga, tvrdi, materijal bi imao manju masu nego prije zagrijavanja. “Ova tehnologija je stotinama godina ispred naše,” rekao je, bez zadrške.

Banduric se nije ustručuvao da spekuliše o implikacijama. “Ovo zaista implicira da neko ili nešto možda manipuliše našom vrstom,” aludirajući na mogućnost postojanja neke vrste post-biološkog sistema za nadzor ili osmatranje.

Tiho odobravanje ili slučajna ravnodušnost?

Ono što ovoj priči daje dodatnu težinu nije samo Banduricev impresivni CV, već i reakcija, odnosno nedostatak iste, od strane drugog gosta u podcastu, Hala Puthoffa.

Inače, Puthoff je fizičar sa legendarnim statusom u krugovima koji istražuju napredne koncepte, poznat po svom radu na povjerljivim vladinim programima poput projekta “Stargate” (koji je istraživao daljinsko gledanje za CIA-u) i vezama sa DARPA-om i Ministarstvom energetike.

Dok je Banduric iznosio ove zapanjujuće tvrdnje, Puthoff, koji je sjedio nasuprot njega, samo je kimao glavom, bez ikakvog znaka skepticizma ili iznenađenja.

Za neke, to je znak da ove informacije u određenim krugovima nisu iznenađenje. Za skeptike, to može biti tek uljudnost pred kamerama.

Od nevidljivih letjelica do novih pogona

Banduric tvrdi da je tokom svoje karijere imao prilike promatrati i velike, trouglaste letjelice koje su “se mogle pojaviti i nestati u trenu”.

Objašnjavao je da su koristile neku vrstu optičkog savijanja svjetlosti kako bi projektovale pozadinu ispred sebe, stvarajući efekt potpune nevidljivosti, iako, kaže, kamuflaža nije bila uvijek savršena.

Njegov trenutni rad s DARPA-om i Nacionalnom naučnom fondacijom (NSF) fokusiran je na “kompozitne provodnike” – materijale koji, ubrzavanjem naboja u nanočesticama, mogu generirati snažne vanjske sile. Tehnologija koja bi, teoretski, mogla revolucionirati pogonske sisteme.

Šta kažu skeptici?

No, izvan podcast studija, priča ima i drugu stranu. Dr. Eric Davis, poznati fizičar iz istog polja, javno je prozvao Bandurica, nazivajući ga nepouzdanim i svrstavajući njegove tvrdnje u rang sa onima najkontroverznijih figura UFO-scene.

Na internetskim forumima i Redditu, pojedini komentatori ističu da je Banduric uglavnom radio kao softverski inženjer na kratkotrajnim ugovorima i da nema javno dostupnih dokaza koji bi potvrdili njegove tvrdnje.

Drugi, pak, naglašavaju da nikada nije bio poznat kao “UFO insajder” i da mu upravo to daje kredibilitet, jer nema motiv promovirati se kroz senzacionalne priče.

Istina između redova

Ostaje činjenica da ne postoji nijedna nezavisna, recenzirana studija koja bi potvrdila postojanje ovih materijala ili fenomena koje Banduric opisuje.

Ipak, način na koji se priča odvija – ne naslovnicama, nego u tehničkim razgovorima i dugim podcastima – sugeriše da “veliko otkriće” možda neće stići u obliku u kojem očekujemo.

Za neke, ovo je upozorenje da već jesmo dio većeg kosmičkog sistema.

Za druge, samo još jedan primjer kako zvučna priča može cirkulirati kroz medije bez ijednog komadića čvrstog dokaza.

A možda je prava istina, kao i mnogo puta do sada, skrivena negdje između stvarnosti i mašte.