Anonimni izvor je 2005. godine poslao niz emailova NLO grupi koju je vodio bivši službenik američke vlade Victor Martinez. U emailovima je opisan navodni “Program razmjene”, koji se dogodio između američke vlade i Ebena – vanzemaljskih bića sa planete Serpo, koja se nalazi u sazviježđu Zeta Reticuli.
Naziv ovog projekta je bio Projekt Serpo.
Izvor se identifikovao kao penzionisani službenik vlade, tvrdeći da je sudjelovao u posebnom programu.
Porijeklo programa leži u dva pada NLO-a u Novom Meksiku 1947. godine, poznatom incidentu u Roswellu i drugom incidentu u Coroni.
Preživjeli vanzemaljac
Tvrdio je da je jedan vanzemaljac preživio pad i prebačen je u Nacionalni laboratorij Los Alamos. Ostalih šest preminulih vanzemaljaca smješteno je u hladnjače u istom laboratoriju.
Uspostavljajući komunikaciju s naučnicima i vojnim osobljem, preživjeli vanzemaljac im je pružio informacije o lokaciji svoje matične planete i nastavio surađivati sve do svoje smrti 1952. godine.
Vanzemaljac je pružio informacije o predmetima pronađenim unutar srušenih NLO-a, uključujući komunikacijski uređaj koji mu je bio dopušten za upotrebu kako bi kontaktirao svoju matičnu planetu.
Sastanak je dogovoren za april 1964. godine kada je vanzemaljska letjelica sletjela blizu Alamogorda u Novom Meksiku.
Nakon što su preuzeli tijela svojih mrtvih kolega, vanzemaljci su se uključili u razmjenu informacija koja se odvijala na engleskom jeziku zahvaljujući prevoditeljskom uređaju vanzemaljaca.
Program razmjene
Jedna stvar je vodila drugoj i 1965. godine, vanzemaljci su pristali povesti grupu ljudi natrag na svoju planetu kao dio programa razmjene.
Pažljivo je odabrano dvanaest članova vojnog osoblja koji su trebali ostati deset godina na Serpu.
Deset muškaraca i dvije žene bili su stručnjaci iz različitih područja, a njihov je zadatak bio prikupiti što više informacija o svim aspektima života, društva i tehnologije na vanzemaljskoj planeti.
Vratili su se s tri godine zakašnjenja i s četiri osobe manje 1978. godine. Dvojica muškaraca su umrla na vanzemaljskoj planeti. Jedan muškarac i jedna žena odlučili su ostati.
Putovanje do planeta Serpo, udaljenog 37 svjetlosnih godina od Zemlje, trajalo je samo devet mjeseci uz pomoć vanzemaljske letjelice.
Planet Serpo
Saznali su da je Serpo planet sličan našem, iako manji. Orbitirao je oko binarnog zvjezdanog sustava i imao atmosferu sličnu sastavu atmosfere na Zemlji.
Međutim, prisutnost dva sunca značilo je i veći stepen zračenja, pa su tih dvanaest ljudi morali uvijek biti zaštićeni.
Dvoje ih je umrlo od komplikacija. Vrućina je bila izuzetno jaka i preostalim ljudima trebalo je nekoliko godina da se prilagode.
Još jedan problem bio je hrana. Posada je ponijela dovoljno hrane da im traje dvije i pol godine, ali na kraju su morali početi jesti domaću hranu Ebena.
Svi koji su putovali u inozemstvo znaju o ozbiljnim gastrointestinalnim problemima koji mogu nastati konzumiranjem lokalne hrane, ali ljudska posada se na kraju prilagodila.
Još jedan problem bio je dužina dana na Serpu, koji je trajao 43 zemljina sata. Također, nikada nije bilo potpuno tamno, jer je noćno nebo bilo slabije osvijetljeno manjim suncem.
Posada je bila potpuno slobodna za istraživanje vanzemaljske planete i nisu bili na bilo koji način ograničeni.
Geologija vanzemaljskog svijeta bila je drugačija- sa malo planina i bez oceana. Postojalo je nekoliko vrsta biljnog života, ali većinom blizu polarnog područja gdje je bilo hladnije.
Postojale su i neke vrste životinja, a neke od većih su koristili Ebensi za rad i druge zadatke, ali nikada kao izvor hrane, jer su hranu su proizvodili industrijskim procesima.
Stanovnici Serpa živjeli su u malim zajednicama predvođenim velikim gradom. Nedostajala im je centralna vlada, ali činilo se da se dobro snalaze i bez nje.
Ebensi su imali vodstvo i vojsku, ali ekipa s Zemlje primijetila je da nikada nisu koristili oružje bilo koje vrste i nasilje je bilo gotovo nepoznato.
Nisu imali koncept novca ili trgovine. Svaki Eben je dobivao predmete prema svojim potrebama.
Populacija planeta iznosila je oko 650.000 jedinki. Ljudska posada je primijetila da su Ebensi bili disciplinirani u svim aspektima svog života, radeći prema rasporedu temeljenom na kretanjima njihovih sunaca. Na Serpu nije bilo drugih civilizacija osim Ebena.
Njihov način reprodukcije bio je sličan našem, ali s puno nižom stopom uspjeha. Stoga su njihova djeca bila izuzetno izolirana.
Zapravo, jedini problem koji je ljudskoj posadi se desio kada su pokušali fotografisati djecu Ebena. Vojska ih je otpratila i zamolila da to ne pokušavaju ponovo.
Smrt članova posade
Po povratku na Zemlju, preostalih osam članova ekspedicije bilo je podvrgnuto jednogodišnjoj karanteni.
Tokom tog razdoblja, s njima su obavljeni razgovori radi prikupljanja svih informacija, a cjelokupni izvještaj obuhvatio je oko 3.000 stranica.
Svi članovi ekspedicije od tada su umrli od različitih komplikacija uzrokovanih izloženosti radijaciji. Sudbina dvije osobe koje su odlučile ostati na Serpu nije poznata. Ebensi nisu kontaktirali Zemlju od 1985. godine.
