Kasne 1960-te bile su zlatno doba za NLO fenomene. Slučaj Betty i Barneya Hilla (1961) već je postavio temeljni obrazac za priče o otmicama, a javnost je bila istovremeno fascinirana i uplašena mogućnošću života izvan Zemlje.
U tom kontekstu, priča Larryja Gomeza, Amerikanca meksičkog porijekla, započinje naizgled obično. Vozeći se sam kroz prostranstva pustinje u blizini Tucsona (Arizona) prema očevom ranču za ovce, Gomez je bio okružen samo tišinom i mrakom poznatog krajolika.
Ta se poznata slika odjednom raspala kada je na nebu primijetio neobično plavo svjetlo. Isprva je pomislio da se radi o avionu ili meteoru, ali svjetlo se nije ponašalo prema zakonima poznate fizike.
Postajalo je sve veće i sjajnije, bešumno mu se približavajući. Uskoro je mogao razaznati oblik: bio je to masivni, metalni cilindar koji je lebdio ispuštajući tiho, vibrirajuće zujanje – zvuk koji kao da nije dolazio izvana, već je odzvanjao unutar njegove lobanje.
Strah je počeo rasti nakon što je objekt sletio nekih 500-tinjak metara od njegovog zaustavljenog kamiona.
Pustinjska noć više nije bila prazna…
Susret s “nedovršenim” licima
Iz letjelice su se pojavile dvije siluete. Nosile su jednodijelne, blago svjetlucave kombinezone. Dok su mu se približavale, Gomezov početni šok pretvorio se u čisti užas. To nisu bili ljudi.
Njihova lica, kako je kasnije opisao, bila su najstrašniji prizor koji je ikada vidio. Nisu bila samo neljudska, već su djelovala “nedovršeno”, kao da ih je stvoritelj napustio usred posla.
Oči su im bile velike i kose, bez vidljivih zjenica. Umjesto nosa, ova bića su imala samo dva mala otvora, dok su im usta bila u obliku tankih proreza koji se nisu micali.
Upravo taj nedostatak ekspresije, ta prazna, nedovršena maska, činila ih je neizrecivo jezivima. U tom trenutku, Gomez je osjetio nevidljivu silu koja ga je prikovala za mjesto.
Nije se mogao pomaknuti, nije mogao vrisnuti. Bio je potpuno bespomoćan, izložen pogledu bića koja nisu pripadala ovom svijetu.
Komunikacija koja je uslijedila samo je produbila užas – nije dolazila iz njihovih nepomičnih usta, već se formirala izravno u njegovom umu, kao nametnuta misao.
Jedna od tih misli bila je i njihova neobična fascinacija njegovom kosom. Jedno od bića mu je prišlo, uzelo pramen kose i pohranilo ga u malu metalnu bočicu.
Taj klinički, hladni postupak bio je tek uvod u ono što je slijedilo.
Noćna mora na brodu
Gomez se sjeća da je pao u neku vrstu hipnotičkog transa i da se kasnije probudio u osvijetljenoj prostoriji. Ležao je potpuno nag na nečemu što je opisao kao vazdušni madrac.
Ponovo ga je preplavio užas kad je shvatio da se nalazi unutar letjelice. Oko njega su se kretala ista ona bića, neka su radila na nepoznatim uređajima, dok su ga druga jednostavno promatrala svojim praznim očima.
Tada je uslijedio najbizarniji i najuznemirujući dio njegovog iskušenja. U prostoriju je ušlo žensko biće, također potpuno golo.
Prišlo mu je i pokušalo ga fizički stimulirati. Cilj je bio jasan: parenje.
Gomez, paraliziran strahom i duboko religiozan, bio je potpuno nesposoban da reaguje, a njegova nemoć je, činilo se, zbunjivala ovo biće.
A onda se dogodilo nešto što ovaj slučaj izdvaja od svih drugih. Biće mu je položilo ruku na čelo i u tom trenutku Gomez je osjetio kao da mu neko provaljuje u najdublje dijelove uma.
Pred njegovim očima, “nedovršeno” i užasno lice stvorenja počelo se mijenjati. Kosti su se oblikovale, koža je postajala mekana, a crte lica pretvarale su se u sliku nevjerojatne ljepote.
Biće se transformisalo u ženu koju je Gomez odmah prepoznao – bila je to djevojka s pin-up kalendara koji je visio u lokalnom pubu, slika koju je njegov um registrirao kao vrhunac privlačnosti.
Bio je to sofisticirani psihološki trik. Bića su prodrla u njegov um, pronašla sliku koja za njega predstavlja ultimativnu požudu i projicirala je na sebe u pokušaju da zaobiđu njegov strah i postignu svoj cilj.
Međutim, čak i u tom stanju, Gomez je znao da je to laž. Duboko u sebi, osjećao je prevaru. Iluzija je bila savršena, ali osjećaj neprirodnosti i manipulacije bio je jači.
Posljedice i dokazi
Nakon neuspjelog eksperimenta, Gomez se ponovno onesvijestio. Probudio se vani, u svom kamionu, potpuno odjeven. Letjelice nije bilo.
Noćna mora je bila gotova, ali je li sve bio samo san? Fizički dokazi govorili su suprotno. Na mjestu gdje je objekt sletio, zemlja je bila spržena u savršenom krugu, a iz nekoliko udubina još se dizao dim.
Sljedećeg jutra, on i njegov otac vratili su se na mjesto događaja i potvrdili tragove.
Slučaj je prijavljen vlastima, što je pokrenulo istragu u koju su se uključili lokalni istražitelji, FBI, pa čak i Američko ratno vazduhoplovstvo u sklopu tada aktivnog Projekta Plava knjiga.
U početku, shrvan sramom i strahom da će ga proglasiti ludim, Gomez je izostavio najbizarnije detalje – priču o pokušaju parenja i nevjerojatnoj transformaciji.
Tek kasnije, povjerio se dr. J. Allen Hyneku, astronomu i jednom od najpoznatijih NLO istražitelja, koji je od vladinog skeptika postao zagovornik ozbiljnog proučavanja fenomena.
Cijela priča naposljetku je zabilježena u knjizi Emila C. Schumachera iz 1972. godine, True Tales of Terror (Istinite priče strave), u jeftinom mekom uvezu koji je osigurao da priča postane dio popularne kulture i NLO folklora.
Ostavština slučaja Larryja Gomeza
Priča Larryja Gomeza ostaje jedna od najuvjerljivijih i najjezivijih u istoriji vanzemaljskih otmica. Dok dijeli mnoge slične elemente sa klasičnim slučajevima kao što su izgubljeno vrijeme, medicinski pregled, telepatska komunikacija i fizički tragovi, element svjesne psihološke manipulacije ovaj slučaj izdvaja od ostalih.
Pokušaj transformacije nije bio samo vizuelni trik; bio je to dokaz inteligencije koja je sposobna ne samo putovati svemirom, već i prodirati u ljudsku svijest, čitati je i koristiti njezine najdublje želje kao alat.
Iako će skeptici ponuditi mnoga alternativna objašnjenja, dosljednost Gomezove priče i postojanje fizičkih tragova čine ovaj slučaj gotovo nemogućim za potpuno odbacivanje.
Bez obzira vjerujemo li u vanzemaljce ili ne, slučaj Larryja Gomeza tjera nas na razmišljanje o prirodi stvarnosti i svijesti.
To nije još samo jedna priča koja govori o svjetlima na nebu, već o najdubljim strahovima skrivenim u ljudskoj psihi kao što su strah od nepoznatog, gubitak kontrole i spoznaja da možda nismo najinteligentnija bića u svemiru.
A to je, doista, misao koja daleko nadilazi običnu jezu.
