Je li moguće da se odgovori na mnoga pitanja koja muče ljudsku vrstu hiljadama godina nalaze u našim genima? Možda se negdje duboko u svakome od nas, nalaze šifrirane poruke koje samo čekaju pravo vrijeme da budu dekodirane?
Možda se odgovor na pitanje “Jesmo li jedina inteligentna civilizacija u Svemiru”? nalazi u našoj DNK.
Zamislimo da su nekad u davnoj prošlosti, inteligentna bića posjetila našu planetu i onda otišla. Ili su možda još prisutna na Zemlji, prateći naš napredak, ali zbog nekih nama nepoznatih razloga ne žele da budemo svjesni njihove prisutnosti.
Osim, naravno kada se “slučajno” otkriju, manifestujući nama primitivnim Zemljanima nevjerovatne tehnološke sposobnosti o kojima trenutno možemo samo da sanjamo.
Glavna pitanja ovog članka su: Da li je moguće da su ta bića – koja su možda nekad u davnoj prošlosti “petljala” sa našom DNK – u našim genima ostavila trag svoje prisutnosti? U nečemu što svakoga od nas čini jedinstvenim?
U vidu neke tajne poruke, koja čeka samo pravo vrijeme da bude dekodirana i konačno nam pruži odgovore o našem porijeklu?
2013. godine dva fizičara, Maxim Makukov i Vladimir Sherbak, iznijeli su nekoliko veoma zanimljivih hipoteza. Inače, oba ta naučnika su uvjerena da su ljudi kreacija bića koja su došla iz drugih Solarnih sistema.
Ta su bića vjerovatno genetskom manipulacijom stvorila ljudsku vrstu kada su posjetila Zemlju prije mnogo miliona godina. Ili su jednostavno kroz dubine Svemira poslala “paket” sa informacijama koji je dosegnuo Zemlju i na neki način pokrenuo promjene u našoj DNK.
Ili su oplodila našu planetu iz svemira vanzemaljskim genetskim materijalom koji je evoluirao negdje drugo, vjerovatno na njihovoj izvornoj planeti.
Teorija da smo mi ljudi produkt napredne vanzemaljske civilizacije, naziva se panspermia.
Čak je i James Creek, supronalazač dvostruke spirale DNK, uvjeren da su ljudi produkt vanzemaljskog inžinjeringa.
DNK i genetska manipulacija
Sa stanovišta panspermije, naši kreatori su namjerno odabrali da ugrade vlastiti DNK u ljude, a zatim nas ostave na Zemlji radi eksperimenta.
Može li ova teorija uopšte biti prihvaćena, objasnila su nam dva ruska naučnika.
Makukov i Cherbak kažu da ljudska DNK izgleda kao da je stvorena sa nevjerovatnom matematičkom preciznošću.
“Jednostavan raspored koda otkriva čitav niz aritmetičkih i ideografskih obrazaca u simboličkom jeziku. Osim toga, uključuje upotrebu decimalnog zapisa i logičke transformacije koje su tačne i sistematske.”
Zanimljivo je da u ljudskoj DNK postoji digitalni šablon, koji se ponavlja.
Broj 37 i naši geni: Obrazac koji se ponavlja
Makukov i Cherbak su uočili specifičan digitalni obrazac koji se ponavlja u ljudskom genetskom kodu.
Kada pažljivo pogledaju različite matematičke omjere, razlomke i konstante koji se pojavljuju u proračunima i mjerenjima ljudske DNK, otkrivaju brojne slučajeve u kojima se čini da broj 37 igra značajnu ulogu.
U svom naučnom časopisu “Icarus”, naučnici su opisali devet slučajeva u kojima se broj 37 mogao zaključiti iz izvođenja proračuna na neki način povezanih s hemijskom strukturom DNK, i izračunali su šanse da se to dogodi slučajno 1: 1 000 000 000 000 000 000 (jedan naprema trilion)!
Izgleda da je broj 37 veoma bitan kada je u pitanju ljudsko tijelo:
“U metričkom sistemu, normalna tjelesna temperatura ljudskog bića je 37 stepeni celzijusa. A prema nedavnim procjenama, u ljudskom tijelu postoji otprilike 37 triliona ćelija.
Dakle, čak i izvan njegovog uključivanja u naš DNK, broj 37 nam pomaže da odredimo ko smo na neke fundamentalne načine. To je upravo ono što bismo očekivali da je taj broj uključen u naš DNK kao znak.”
Jasno je da postoji više pitanja nego odgovora kada je riječ o DNK ili vanzemaljcima, a da ne spominjemo može li se uspostaviti veza između to dvoje.
Ljudski genom naučnici su već djelimično dešifrovali, ali smo još daleko od dokaza da postoji inteligentan život izvan naše planete.
Misterije ostaju, a vremenom ćemo možda konačno pronaći njihove odgovore. Do tada možemo samo nastaviti da tražimo.
Foto naslovnice: PublicDomainPictures sa Pixabay
