U noći 23. juna 1976. godine, u urbanoj četvrti Aricanduva (Sao Paulo, Brazil), 18-godišnji Paulo Coutinho doživio je izvanredan događaj koji će mu zauvijek promijeniti život.
Nakon što je oko 23:45 napustio čas večernje škole, Paulo je naišao na fenomen koji prkosi konvencionalnom objašnjenju – viđenje i naknadna otmica od strane entiteta koje je kasnije opisao kao “vrlo niska bića sa neobičnim fizičkim karakteristikama”.
Ovaj incident se događao ispod sjenovitog neba grada, gdje je Paulo prvi put primjetio svjetleći objekt u pokretu.
Letjelica, opisana kao masivna crvenkasto-siva struktura u obliku cigare, bila je duga oko 200 metara.
Iz ovog objekta je “izronila” humanoidna figura sa velikom glavom, šiljatim ušima i podignutim nosom “poput svinjskog”, obučena u usko, plavkasto-sivo odjelo koje je u visini grudi imalo neku vrstu amblema.
Ono što je započelo kao obična šetnja, pretvorilo se u Bliski susret četvrte vrste (CE-IV), nakon što je Paulo ukrcan u letjelicu i podrvrgnut nizu zbunjujućih iskustava.
Paulo Coutinho se te noći nije vratio kući, a njegov prijatelj je donio njegove školske knjige i sveske roditeljima, rekavši da ih je našao razbacane na ulici oko ponoći.
Uprkos policijskoj istrazi, Paulo nije pronađen i sljedeće noći se u njegovoj kući pojavilo mnogo ljudi.
Iznenada je dječakov otac, Jose Alves, osjetio snažno uvjerenje da je njegov sin na sigurnom i da će se vratiti, kao i potrebu da provjeri stražnji dio vrta ne bi li pronašao neke znakove Paulovog prisustva.
Međutim, nije se odmah poveo za svojim osjećajem, već je odlučio da umiri ostale članove svoje porodice.
Nakon nekoliko trenutaka začulo se stenjanje i kada su otvorili vrata koja vode u vrt, Paulo je pronađen kako leži na stepenicama u polusvjesnom stanju i hladan, kao da je tu bio već neko vrijeme.
Kasnije je u obližnjoj bolnici vraćen u život.
Policijski službenik koji ga je odvezao do ambulante, prijavio je da je osjetio neobične trnke na svom tijelu, posebno na rukama.
Naknadno je otkriveno da su hemijske olovke koje su se nalazile u Paulovim džepovima visoko radioaktivne.
Otprilike oko 19.30 te iste večeri, Paulova komšinica, Virginia, primjetila je čudan svjetleći objekat kako lebdi u blizini krova kuće porodice Coutinho prije nego što se udaljio.
Njena kćerka je također bila svjedok ovog događaja.
Prema Paulovoj priči, tog 23. decembra je tokom dana u više navrata čuo misteriozni zvuk. Nakon što je napustio večernju školu u 23:30, otpratio je svoju djevojku kući, a nedugo zatim je primjetio svjetlo koje se kretalo noćnim nebom, za koje je kasnio shvatio da nije avion.
Osjetio je iznenadnu drhtavicu i postao je paraliziran, potpuno nesposoban da se pomakne. Svjetlo se spustilo i zaustavilo na visini od 6-7 metara prije nego što polako smanjilo.
Pojavilo se “veoma kratko” biće sa velikom glavom, šiljatim ušima, malim ustima i podignutim “svinjskim nosom”.
Ćelavo i bez obrva, to biće je nosilo plavkasto-sivo odijelo sa amblemom u visini grudi.
Paulo je opisao kako je levitirao pored tog bića, dok su se penjali ka masivnom crvenkastom objektu u obliku cigare, čija je boja prelazila u metalik sivu kako su mu se približavali.
Dok mu se vrtilo u glavi, Paulo je prošao kroz horizontalna vrata u letjelicu i našao se u tamnosivoj, okrugloj prostoriji.
Tamo su se nalazila tri bića koja su ga promatrala.
Nakon što je pokušao da se podigne na koljena, ponovo se osjetio bespomoćnim da se pomakne i primio je telepatsku poruku u kojoj je mu je preneseno da mu se ništa loše neće dogoditi.
Bića su se okrenula i počela se kretati prema zidu, koji je nestao i iza kojeg se pojavila još veća prostorija u kojoj se nalazilo još šest bića koja su izgledala drugačije.
Ova druga soba je bila tamnija, bez vidljivog izvora svjetlosti ili namještaja.
Paulo je sjedio na podu, okrenut ka bočnom zidu na kojem su pojavile pokretne slike njegove djevojke, školskih drugova i roditelja, naizgled odražavajući njihove akcije u stvarnom vremenu.
Htio je da zna šta žele od njega, a oni su mu telepatski objasnili da žele da razumiju kako je u svemiru nastao život.
Kada ih je upitao ko su ona tri “različita” bića sa kojim se prvi put susreo u letjelici, saznao je da se radi o ženkama.
Njihovo društvo nije bilo sposobno za biološku seksualnu reprodukciju, a djeca su “stvarana” u laboratorijama za određene društvene uloge.
Kada je Paulo zatražio da se vrati kuće, jedno od bića je pogledalo prema jednoj od ženki i dodirnulo projekciju fotografija koje su se smjenjivale na zidu.
Pojavio se hodnik koji je bio osvijetljen crvenom svjetlošću.
Primoran da hoda, Paulo je ušao u hodnik i naišao na nešto što je ličilo na “krevet” koji je “virio” iz zida. Legao je na taj krevet i jedno biće ga je dodirnulo, dok je njegovo tijelo počelo “svijetliti”.
Nedugo zatim, spopala ga je ponovo vrtoglavica i izbačen je iz letjelice, našavši se na stepeništu svoje bašte gdje je mogao čuti svoje roditelje kako razgovaraju prije nego što se onesvijestio.
Probudio se u bolnici, osjetivši kako mu trnci prolaze cijelim tijelom.
Ovaj susret, koji je za Apex dokumentovao Mario Martins Riberio, klasifikovan je kao vrlo važan slučaj u ufologiji zbog živopisnih detalja i dokaza, kao što su radioaktivni materijali.
Izvor: anomalien.com
