Vrillon: Misterija “vanzemaljca” koji je prekinuo televizijski signal

Bilo je to subotnje popodne, 26. novembra 1977. godine. U domovima širom južne Engleske, porodice su se okupljale ispred svojih televizora, ušuškane uz čaj i pripremljene za večernje vijesti.

1970-tih godina, a posebno 1977. godine, televizija je u Engleskoj (i u cijelom UK-u) bila apsolutno dominantan medij – praktično središte porodičnog života.

U 17 sati i 10 minuta, dok je voditelj Andrew Gardner na kanalu Southern Television čitao izvještaj o nemirima u Rodeziji, dogodilo se nešto što će ući u istoriju kao jedan od najbizarnijih trenutaka u istoriji medija.

Slika na ekranu je odjednom lagano zavibrirala. Zvuk Gardnerovog glasa počeo je da krči, a zatim je potpuno utihnuo.

Umjesto njega, kroz zvučnike se prolomio dubok, metalan i elektronski modifikovan glas. Glas je bio autoritativan, smiren i uznemirujući monolog koji je trajao skoro šest minuta:

“Ovo je glas Vrillona, predstavnika Aštarove galaktičke komande, koji vam se obraća”.

Tog trenutka, milioni gledalaca postali su svjedoci nečega što je izgledalo kao prvi direktni kontakt vanzemaljske inteligencije sa ljudskom rasom putem masovnih medija.

Opsada Hannington odašiljača

Tehnički gledano, ono što se dogodilo 1977. godine bilo je nevjerovatan podvig piratstva. U to vrijeme, televizijski signali su se prenosili putem UHF talasa.

Southern Television je primala signal sa glavnog odašiljača Rowridge na ostrvu Wight, a zatim ga je reemitovala preko niza manjih repetitora. Jedan od ključnih bio je odašiljač Hannington.

Haker (ili grupa njih), čiji identitet do danas ostaje nepoznat, uspio je izvesti ono što se naziva “upad u signal”.

Postavili su vlastiti, snažniji predajnik u neposrednoj blizini Hanningtona.

Kada je Hannington primao signal sa Rowridgea da ga proslijedi dalje, piratski signal je bukvalno “pregazio” originalni audio zapis.

Ono što je fascinantno jeste da slika nije prekinuta – gledaoci su i dalje vidjeli zbunjenog Andrewa Gardnera i grafike vijesti, ali su čuli Vrillona.

Inženjeri sa IBA (Nezavisna uprava za radiodifuziju) grozničavo su pokušavali locirati izvor.

Na ekranima su se vidjele smetnje, linije koje su plesale preko slike – vizualni dokaz elektronske borbe između državnih inženjera i misterioznog uljeza.

Na kraju, Vrillon je završio svoju poruku, a signal se vratio u normalu neposredno prije početka crtanog filma Looney Tunes.

Poruka mira

Tekst poruke koju je Vrillon izgovorio bio je mješavina futurističkog pacifizma i ezoteričnog misticizma.

U jeku Hladnog rata, kada je strah od nuklearnog uništenja bio svakodnevica, glas je pozivao čovječanstvo na razoružanje.

“Sva vaša oružja zla moraju biti uklonjena. Vrijeme za konflikte je prošlo… Morate naučiti da živite u miru ili ćete napustiti galaksiju.”

Vrillon je govorio o “Novom dobu” (New Age) i prelasku u “Doba Vodolije”.

Možda vas zanima: Oni su već ovdje: Tragovi koje više ne možemo ignorisati

Za prosječnog Britanca iz 1977. godine, ovo je zvučalo kao mješavina naučne fantastike i hipi ideologije.

Glas je tvrdio da njihovi brodovi lebde oko Zemlje i da čekaju trenutak kada će čovječanstvo biti spremno za duhovnu evoluciju.

Iako je poruka bila miroljubiva, sam način na koji je dostavljena – upadom u privatnost domova, prekidom zvaničnih vijesti – izazvao je paniku.

Hiljade ljudi su zvale policiju i televizijsku stanicu. Neki su plakali, uvjereni da je kraj svijeta blizu, dok su drugi bili fascinirani idejom da nas “galaktička braća” posmatraju.

Ko je zapravo Aštar?

Ime Aštar nije slučajno – ono se prvi put pojavljuje sredinom 1950-ih godina, u krugovima američkih kontaktista, gdje je predstavljano kao naziv bića ili entiteta koji navodno komunicira s čovječanstvom putem odabranih pojedinaca.

Godine 1952, čovjek po imenu George Van Tassel, bivši avio-mehaničar koji je radio za Howarda Hughesa, tvrdio je da je uspostavio telepatski kontakt sa vanzemaljcima.

Van Tassel je živio ispod ogromne stijene poznate kao Giant Rock. Tamo je izgradio “Integratron”, čudnu kupolu za koju je tvrdio da može podmladiti ljudske ćelije i omogućiti putovanje kroz vrijeme.

Prema Van Tasselu, njegovo glavno kontakt-biće bio je Ashtar (Aštar), komandant galaktičke flote.

Aštar nije opisan kao “mali zeleni”, već kao visok, plavooki, nordijski tip bića – eteričan, prelijep i duboko duhovan.

Van Tassel je tvrdio da je Aštar došao da upozori ljude na opasnost od hidrogenske bombe.

Tako je nastao prvi pravi “UFO kult” – Ministry of Universal Wisdom (Ministarstvo univerzalne mudrosti).

Mitologija o Aštaru se brzo širila i postao je ikona rane ufološke kulture – figura slična anđelu koja nadgleda sudbinu Zemlje.

On je bio simbol nade u eri tehnološkog terora.

Kada je Vrillon 1977. godine pomenuo “Aštarovu komandu”, to nije bila slučajnost.

On se direktno nadovezao na već postojeću subkulturu koja je cvjetala u SAD-u i polako se infiltrirala u Britaniju kroz spiritualističke krugove.

Doba Vodolije

Jedan od najjačih argumenata onih koji vjeruju da je incident bio djelo čovjeka krije se u samom jeziku poruke.

Vrillonovo pominjanje “Doba Vodolije” bilo je nevjerovatno popularno u pop-kulturi kasnih šezdesetih, zahvaljujući mjuziklu Hair

U astrologiji, jedno astrološko doba traje otprilike 2.160 godina.

Mnogi ezoteričari su vjerovali da 1970-e označavaju kraj Doba Riba (koje je bilo doba religije i autoriteta) i početak Doba Vodolije (doba znanja, bratstva i prosvjetljenja).

Kritičari su odmah primijetili: zašto bi napredna vanzemaljska civilizacija koristila specifično zapadnjačku, ljudsku astrološku terminologiju?

Možda vas zanima: Igra mačke i miša: Neobjašnjivi slučaj Maximiliana Iglesiasa Sancheza

Zašto bi vanzemaljac pričao kao hipi iz 1968. godine koji je deset godina zakasnio na zabavu?

Ovo sugeriše da je iza mikrofona stajao neko ko je bio duboko uronjen u tadašnje alternativne duhovne pokrete u Engleskoj.

Tehnička genijalnost ili nešto drugo?

Do današnjeg dana, niko nije zvanično preuzeo odgovornost za ovaj incident.

Za razliku od sličnih upada, poput čuvenog incidenta sa Maxom Headroomom u Chicagu 1987. godine, koji je bio očigledno šaljiv i anarhičan, Vrillonova poruka je bila smrtno ozbiljna.

Nije bilo psovki, nije bilo ismijavanja – samo šest minuta propovijedi.

Neki istraživači vjeruju da je počinilac bio student elektrotehnike sa lokalnog univerziteta, neko ko je imao pristup opremi i znanje o tome kako funkcioniše relejni sistem Hannington odašiljača.

Drugi smatraju da je to bio čin “duhovnog terorizma” od strane neke lokalne sekte koja je željela da proširi svoju poruku na najefikasniji mogući način.

Postoji i treća, bizarnija teorija. Neki ukazuju na to da je glas imao specifičan engleski akcenat, iako je bio distorziran.

Da li bi vanzemaljac sa drugog kraja galaksije govorio engleski sa prizvukom južnih grofovija? Ili je univerzalni prevodilac (ako takvo nešto postoji) jednostavno prilagodio glas lokalnom podneblju?

Kulturološki uticaj

Incident na Southern Television ostaje jedan od rijetkih primjera gdje tehnologija i mitologija koegzistiraju u savršenoj misteriji.

U to vrijeme, televizija je bila neprikosnoveni izvor istine. Ono što je rečeno na vijestima bilo je apsolutno.

Upad u taj prostor bio je ravan provali u nečiji um.

To je bio trenutak kada je “kutija u ćošku sobe” prestala biti samo pasivni emiter informacija i postala portal za nešto nepoznato i potencijalno opasno.

Vremenom, Vrillon je postao dio internet folklora. Njegova poruka se danas može naći na YouTubeu, analizirana u hiljadama foruma.

Inspirisala je brojne umjetnike, muzičare i pisce naučne fantastike. Čak i ako prihvatimo da je to bila prevara – a naučna logika nalaže da jeste – ona je izvedena sa takvom preciznošću i estetskim osjećajem da je zaslužila svoje mjesto u analima čudnog.

Ipak, ta savršenost i tajanstvenost poruke ostavljaju prostor za pitanja koja sežu izvan naučne logike.

Da li je moguće da je neko, negdje u garaži u Hampshireu, koristio stare vakuumske cijevi i improvizovane antene da bi poslao poruku mira?

Ili je, u rijetkom trenutku kosmičke sinhronizovanosti, neka viša inteligencija zaista iskoristila naše primitivne radio talase da nas podsjeti na našu krhkost?

Do danas ovaj slučaj ostaje neriješen, obavijen velom misterije koja i dalje intrigira i zastrašuje.

Nijedno hapšenje nije izvršeno, nijedno priznanje na samrtnoj postelji nikada nije objavljeno.

Možda vas zanima: Američki Kongres suočen s novim dokazima: Objavljen dramatičan snimak NLO-a

Vrillon je jednostavno nestao u šumi statičkog elektriciteta, ostavljajući nas da u tišini iščekujemo iduću “poruku” – možda onu koja se nikada neće ponoviti.