Priča u čijem je središtu misteriozno Dropa kamenje, nastala je kasnih 1930-ih, kada je profesor koji se specijalizirao za arheološke studije po imenu Chi Pu Tei poveo nekoliko studenata na specijalnu ekspediciju u planine Himalaja.
Entuzijastični mladi arheolozi nisu ni sanjali da će naići na jedno od najkontroverznijih otkrića na svijetu. Kada je riječ o temama koje se tiču NLO-a, vanzemaljaca, bliskih susreta, pa čak i zavjera, misterija Dropa kamenja ostaje jedna od najistraženijih i o kojoj se najviše raspravlja.
Ekspedicija
Kada je profesor Chi Pu Tei odlučio da organizuje ekspediciju za svoje studente arheologije, njegov cilj je bio da omogući svojim studentima mogućnost proučavanja mnogih popularnih pećina za koje se znalo da su međusobno povezane u planinama BayanKara-Ula.
Dok je grupa ulazila u mračne, misteriozne pećine, profesor i studenti su bili fascinirani netaknutim prirodnim ljepotama. Bili su oduševljeni strukturom i cjelokupnim izgledom pećine.
Međutim, ove karakteristike su brzo zaboravljene kada je razred naišao na nešto što je izgledalo kao neka vrsta grobnice za mrtve. U pećini je bilo dosta grobova. Moglo bi se reći ko god da ih je napravio, uradio je to veoma pažljivo, jer su bili savršeno poravnati.
Daljnjim pregledom, ekspedicija je otkrila skeletne ostatke u grobnicama. Kosti su izgledale slične ljudskim, ali sa karakterističnim razlikama.
Učenici su primijetili da su lobanje u svakom grobu bile relativno velike. Da su posmrtni ostaci samo jedne osobe bili ovakvi, to ne bi izgledalo tako neobično.
Međutim, to nije bio slučaj. U svim otkrivenim grobovima, nalazili su se isti skeleti. Osim neuobičajene strukture glave, sva su tijela bila veoma male dužine, a kosti ruku i nogu ostataka su se činile izuzetno tankim.
U to vrijeme su studenti razvili teoriju da bi to mogli biti ostaci posebne vrste ljudske rase.
Dropa kamenje: nevjerovatno otkriće
Kako je ekspedicijski tim nastavio istraživati skeletne ostatke u pećini, pronašli su još jedno otkriće. Jedan od učenika je primijetio relativno veliki kamen okruglog oblika. Kako se potraga nastavljala, otkriveno je je još mnogo takvog kamenja.
Prijavljeno je da je prvi otkriveni kameni disk imao prečnik od 23 centimetra i skoro 2,5 centimera debljine. U sredini kamena nalazio se disk koji je također bio oko 2 cm u prečniku i bio je savršeno urezan u kamen. Na površini diska se nalazio spiralni urez, nalik na hijeroglife.
Bilo je mnogo pokušaja da se otkrije značenje natpisa na Dropa kamenju, ali bezuspješno. Tek više od dvije decenije kasnije, tačnije 1962. godine, naučnik iz Kine Tsum Um Nui uspio je da dekodira pismo.
Poznavao je istoriju kamenja i oduvijek ga je zanimalo. Vođen svojom radoznalošću, odlučio je da pokuša dešifrirati natpise na kamenju.
Jezik na na kamenim diskovima je bio nepoznat, a slova su bila gotovo mikroskopska. Osim toga, slova su na jedinstven spiralan način bila ucrtana na diskovima, što je dodatno otežavalo dešifriranje pisma.
Dropa ljudi i tajanstveni natpisi na kamenim diskovima
Dr. Tsum Um Nui je ipak na kraju uspio prevesti pismo i otkrio da je grupa ljudi koja se identifikovala kao “Dropa” bila autor poruka na kamenju.
Međutim, vjerovalo se da je kamenje staro oko 12.000 godina, a poruka koju je Tsum Um Nui dešifrirao smatrala se neobičnom za taj vremenski okvir.
Natpisi na kamenim diskovima su pričali priču o čudnoj svemirskoj sondi sa druge planete u svemiru. Ova sonda je doživjela komplikacije, a zatim se srušila na Himalajske planine u regiji BayanKara-Ula.
Posada je bila miroljubiva, ali je pleme nazvano “Han” koje je živjelo na području gdje su se Dropa ljudi iskrcali to pogrešno shvatilo i čak ubilo neke od članova.
Dropa ljudi su komunicirali putem znakovnog jezika. Međutim, pleme Han nije znalo žele li ti ljudi da im naštete ili su ipak miroljubivi.
Međutim, nakon nekog vremena, shvatili su da su Dropa ljudi miroljubivi i da im ne namjeravaju nauditi. Problem je bio u tome što nisu bili u mogućnosti da poprave štetu na svom brodu i nisu mogli da se vrate na svoju matičnu planetu.
Dropa ljudi i danas žive u tom području. Njihova prosječna visina je oko metar, a težina oko 60 kg. Razlikuju se od svojih susjednih naroda zbog svojih genetskih anomalija.
I konačno na kraju ovog teksta, moramo sebi postaviti dva pitanja: Da li su natpisi na kamenim diskovima Dropa ipak tačni? I da li je moguće da su Dropa ljudi zapravo potomci vanzemaljaca?
