Ishi no Hoden: Misteriozni kamen u Japanu

Kamen širok 6,4 i visok 5,7 metara stoji u sjeni brda Hodenyama, ostavljajući utisak kao da lebdi iznad tamne površine vode.

Ispod njega, u polusjeni svetišta Ōshiko, ne postoji vidljiv oslonac – samo tanak sloj vode odvaja masu, procijenjenu na oko 500 tona, od stjenovitog dna.

Posjetioci koji uskim prolazom zaobiđu stijenu suočavaju se s istim pitanjem koje arheologe muči već vijekovima: ko je isklesao ovaj monolit i zašto ga nikada nije dovršio?

Ishi no Hoden (石の宝殿), doslovno "kamena riznica", glavni je predmet obožavanja u svetištu Ōshiko Jinja u gradu Takasago, u prefekturi Hyōgo.

Mještani ga nazivaju i Ame no Ukiishi, "nebeski plutajući kamen", a zajedno sa svetim kotlom svetišta Shiogama i kopljem na planini Kirishima čini takozvana tri japanska čuda (Nihon sanki).

Isklesan je direktno iz obronka brda, a ne sagrađen od zasebnih blokova, tehnikom koju arheolozi nazivaju suptraktivnom: okolna stijena je uklanjana sve dok monolit nije ostao usamljen u sredini, okružen s tri strane neobrađenim kamenim zidom.

Prvi pisani trag o kamenu potiče iz Harima no kuni fudokija, pokrajinske hronike nastale otprilike između 713. i 717. godine, u ranom periodu Nara.

Tekst opisuje "veliki kamen oblika kuće" i pripisuje njegovu izradu Mononobeu no Moriji, po nalogu princa Shōtokua.

Istoričari upozoravaju na kontradikciju u samom zapisu: Moriya je umro 587. godine, gotovo šest godina prije nego što je Shōtoku uopće postao regent.

Kasnije predanje, zabilježeno tek u XIV vijeku, pripovijeda drugačiju priču – da su dva božanstva, Ōkuninushi i Sukunahikona, sišla s neba kako bi za jednu noć isklesala kamenu palaču, ali su prekinula rad kada je pobuna lokalnih božanstava odgodila posao do zore.

Tokom perioda Edo, kamen je postao poznata znamenitost: prema zvaničnim zapisima grada Takasago, u tom dobu mu je odalo počast ukupno 140 feudalnih gospodara iz zapadnog Japana, a 1836. godine, po nalogu kneževine Himeji, u obližnju liticu uklesan je natpis "mjesto za posmatranje valova".

Njemački prirodnjak Philipp Franz von Siebold posjetio je lokaciju tokom svog boravka u Japanu u drugoj polovini 1820-ih godina i uvrstio skice kamena u svoje kapitalno djelo "Nippon", objavljivano od 1832. godine – jedno od prvih zapadnjačkih svjedočanstava o njegovom postojanju.

Kamen je isklesan iz takozvanog Tatsuyama kamena, vrste tufa nastale prije otprilike 90 miliona godina podvodnim vulkanskim erupcijama.

Obližnji kamenolom Tatsuyama kontinuirano je korišten više od 1.700 godina – od perioda Kofun, kada je davao materijal za kamene sarkofage vladara, do savremenog doba.

Upravo zbog te tradicije, arheolozi danas smatraju najvjerovatnijom teorijom da je Ishi no Hoden nedovršen kameni sarkofag iz VII vijeka, po zamislu srodan zagonetnom kamenom "brodu" Masuda no Iwafune u pokrajini Nara. Ta teorija, iako trenutno najprihvaćenija, ostaje neprovjerena.

Tokom 2005. i 2006. godine, Odbor za obrazovanje grada Takasago i Istraživački institut Univerziteta Otemae sproveli su lasersko trodimenzionalno mjerenje kamena i okolne stijene.

Godine 2008., Japansko društvo za istraživanje kulturne baštine pokušalo je georadarom utvrditi postoji li šupljina u unutrašnjosti bloka; rezultat je ostao neuvjerljiv.

Nijedan alat korišten pri klesanju, niti natpis koji bi objasnio namjenu kamena, nikada nije pronađen.

Poređenja radi, najteži granitni blokovi u Keopsovoj piramidi, oni koji čine strop Kraljeve odaje, teški su do oko 80 tona, dok većina od približno 2,3 miliona blokova piramide teži tek nekoliko tona.

Ishi no Hoden je, dakle, jedan jedini uklesani komad stijene teži od bilo kojeg pojedinačnog kamena korištenog u Gizi – podatak koji objašnjava zašto ova stijena već decenijama privlači i ozbiljne istraživače i pristalice teorija o izgubljenim civilizacijama.

U oktobru 2014. godine, Ishi no Hoden i kamenolom Tatsuyama zajedno su proglašeni nacionalnim istorijskim spomenikom – prva takva oznaka u istoriji grada Takasago.

Taj status potvrđuje ono što je izvjesno: kamen postoji najmanje 1.300 godina, isklesan je tehnikama karakterističnim za taj period i dio je dobro dokumentovane japanske kamenoklesarske tradicije, a ne djelo nepoznate napredne civilizacije.

Ono što ostaje otvoreno jeste tačna namjena. Da li je Ishi no Hoden trebao postati grobnica vladara, žrtvenik ili božanska palača, arheolozi ne mogu sa sigurnošću reći.

Kamen i dalje stoji iznad svog tihog ribnjaka, dovoljno dovršen da preživi 1.300 godina, ali nikada dovoljno da otkrije zašto je uopće započet.