Niko ne zna šta je svijest i kako funkcioniše. Naravno, naučnici iz različitih oblasti nauke imaju različite pretpostavke o ovoj temi, ali niko ne može dati tačan odgovor na pitanje šta je to svijest.
Slična situacija je i sa kvantnom mehanikom. Dok su proučavali međusobnu interakciju između najmanjih čestica u Univerzumu, fizičari su naučili mnogo toga.
Ali, pošto kvantna mehanika nije u skladu sa Einsteinovom opštom teorijom relativnosti, istraživači ne mogu da nađu način kako da pomire razliku između ovo dvoje.
Prema jednom od najvećih naučnika 20. vijeka, Richardu Feynmanu, niko istinski ne razumije kvantnu mehaniku. Zanimljivo je da je to isto mogao izjaviti i za jednako zamršeni problem svijesti.
Iako neki naučnici smatraju da je svijest samo iluzija, drugi, naprotiv, smatraju da mi uopšte ne razumijemo odakle ona dolazi.
Stoga nije iznenađujuće da je prastara misterija svijesti navela neke istraživače da se okrenu kvantnoj fizici kako bi je objasnili. Neki naučnici vjeruju da postoji veza između svijesti i kvantne fizike.
Ali, kako se jedna neriješena misterija može objasniti drugom?
Šta je svijest?
Teško je definisati svijest. Kako odgovoriti na pitanje “zašto sam ja” ili “kako se moja svijest razlikuje od svijesti mačke?” ili „zašto ja doživljavam svijet na ovaj način, a ne drugačije?“.
Srećom, u svijetu postoje naučnici koji su spremni da pruže odgovore, ako ne na sva, onda na mnoga pitanja o tome šta je ljudska svijest.
Na primjer, kognitivni filozof Daniel Dennett, profesor na Univerzitetu Tufts (SAD), u svojoj knjizi “Od bakterija do Baha i nazad“, govori o tome kako biološki procesi u ljudskom tijelu stvaraju tok misli i slika.
Profesor smatra da subjektivni film koji se odvija pred očima svakog od nas, nije ništa drugo do iluzija koju vješto stvara naš mozak.
On također vjeruje da svijest nije toliko misteriozna kao što mislimo i vjeruje da bi nauka trebala objasniti objektivno funkcionisanje mozga.
Među naučnicima koji se ne slažu sa Dennettovom tačkom gledišta je australijski filozof i učitelj David Chalmers.
On predlaže da svijest treba smatrati nečim fundamentalnim, na primjer kao zakone fizike koji se mogu otkriti u budućnosti uz pomoć najnovijih tehnologija.
Njegova druga još radikalnija ideja naziva se “hipoteza panpsihizma”, prema kojoj je svijest univerzalna i bilo koji sistem je u određenoj mjeri posjeduje, čak i elementarne čestice i fotoni. A tamo gdje postoje fotoni, možda postoji i kvantna mehanika.
Kako je kvantna fizika povezana sa sviješću?
Albert Einstein je 1921. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku za otkriće zakona fotoelektričnog efekta. Fizičar je vjerovao da svjetlost, koja se obično smatra kontinuiranim talasom, može biti raspoređena i u kvantima, koje nazivamo fotonima.
Ovaj događaj, zajedno sa Max Planckovim razumijevanjem zračenja crnog tijela, novim modelom atoma Nielsa Bora, proučavanjem rendgenskih zraka Arthura Comptona i sugestijom Louisa de Brogliea da materija ima svojstva poput valova, označio je početak nove kvantne ere u koje imamo sreće da živimo.
Da li je onda čudno što se pojavila nova kvantna teorija svijesti pod nazivom “Orkestrirana objektivna redukcija” (ili “Orch OR”), čiji su autori dobitnik Nobelove nagrade fizičar, profesor Roger Penrose sa Univerziteta u Oxfordu i anesteziolog Stuart Hameroff iz univerzitetu u Arizoni.
Ova teorija, iako je doživjela niz promjena od svog nastanka, općenito kaže da otkriće kvantnih fluktuacija u “mikrotubulama” koje se nalaze unutar neurona mozga dovodi do svijesti.
Mikrotubule (proteinski polimeri) kontrolišu neuronske i sinaptičke funkcije i povezuju moždane procese sa procesima samoorganizacije na kvantnom nivou. Naučnici vjeruju da ova teorija može čak i objasniti zagrobni život.
Napominjemo da je teorija Penrosea i Hameroffa izazvala brojne kritike, međutim, primjena kvantne teorije u biološkom kontekstu se nastavila i imala je najveći uspjeh u odnosu na fotosintezu.
Zanimljivo je da studije o čulu mirisa, enzimima, pa čak i DNK ptica također sugerišu da kvantni efekti mogu biti šire uključeni u funkcionisanje bioloških organizama.
Doktorantica Bethany Adams, nedavno je objavila rad o ulozi kvantnih efekata u mozgu u Physics Worldu. U svom radu naglašava brojne moguće kvantne efekte na funkciju mozga, dok se njeno doktorsko istraživanje fokusira na kvantnu isprepletenost između neurona i kako farmaceutski lijekovi poput litija mogu uticati na to.
Iako rad Bethany Adams pokriva nekoliko mogućih primjena, ona se sama nada da će njeno istraživanje svijetu donijeti bolje razumijevanje o tome kako djeluju antidepresivi i stabilizatori raspoloženja, kao i nove tretmane za mnoge mentalne bolesti.
Ali ko zna, možda će njen rad omogućiti naučnicima da objasne kako funkcioniše svijest i odakle dolazi.
Prevedeno uz dozvolu sa: anomalien.com
