Čudni i jezivi susreti s mačkama

Hiljadama godina, mačke su naši pratioci. Smatramo ih umiljatim ljubimcima, gracioznim lovcima ili ponekad samo lijenim stvorenjima koja vole da spavaju.

Ali, šta ako mačke vode tajni život o kojem ne znamo ništa? Niz bizarnih svjedočanstava iz cijelog svijeta potenciraju na mnogo čudniju i misteriozniju istinu o mačkama, nego što bi ikada mogli i zamisliti.

Neobjašnjiva stvorenja koja liče na mačke

Pacov-Mačka iz Portorika (1978)

Istraživač paranormalnog, Paul Dale Roberts, zabilježio je ovu priču nakon razgovora sa Sebastianom Deleónom. Sebastian je ispričao neobjašnjivo iskustvo koje je doživio kao šesnaestogodišnjak.

Dok su njegov otac i on planinarili i istraživali nacionalnu šumu El Yunque u Portoriku, naišli su na vrlo čudno stvorenje koje je sjedilo na drvetu.

Stvorenje je izgledalo kao crno-bijela kućna mačka, ali na njihovo iznenađenje imalo je dugi, goli rep sličan pacovskom.

Sebastianov otac prišao je ovoj čudnoj životinji kako bi je bolje osmotrio. Ali, tada je “pacov-mačka” iznenada ispljunula narandžastu supstancu koja ga je promašila za samo nekoliko centimetara.

Dok je Sebastianov otac posmatrao supstancu koja je sada ležala na opalom lišću, na njegov užas ono je počelo da se topi.

Osjetivši opasnost, povikao je prema Sebastianu da je narandžasta supstanca neka vrsta kiseline i da se drži podalje.

Zatim je podigao kamen i bacio ga na stvorenje koje se veoma brzo, poput pacova, uspelo uz drvo skočivši na drugo.

Kretalo se takvom brzinom da je u tren oka nestalo među krošnjama drveća.

“Stvorenje koje smo vidjeli tog dana“, kako je Sebastian kasnije ispričao Robertsu, “bilo je ‘nenormalno’ i definitivno nije bilo nikakva mačka za koju sam ja znao”.

Dok su se njegov otac i on udaljavali iz tog područja, začuli su pištav zvuk. Osvrtali su se oko sebe tražeći izvor, ali nisu ništa vidjeli.

Tada su pogledali prema nebu i vidjeli “plavičastu kuglu” veličine automobila kako lebdi iznad njihovih glava.

Sebastian je imao osjećaj da ih plavičasta kugla promatra, jer je lebdjela na istom mjestu skoro pet minuta prije nego što je konačno odjurila nevjerovatnom brzinom.

Visoka Mačka iz Tennesseeja (2001)

Godine 2001., Jeff Crook je bio vani, uživajući u jesenjem vremenu u svom domu blizu Memphisa, Tennessee.

Izležavao se na terasi, pekao odreske i pio pivo. Odjednom ga je, kako je rekao: “obuzeo veoma čudan poriv da prošeta do ugla kuće i baci pogled u prednje dvorište.”

Dok je išao prema uglu, začuo je čudan, snažan zvuk, poput jakog vjetra. Samo što tog dana nije bilo vjetra.

“Baš kada sam stigao do ugla kuće, i buka vjetra dostigla najviši nivo, velika siva mačka, visoka oko metar u ramenima i sa vrlo dugim nogama, preskočila je prilaz i otrčala preko brda koje se graniči sa našim imanjem. Sa njenim nestankom, i snažan zvuk vjetra je utihnuo.”

Jeff je odmah potrčao za njom i stigao na vrh brda za nekoliko sekundi. Mačka, ili šta god da je to bilo, nestala je bez traga.

Fenomen “Mačijih konvencija”

Sastanak oko panja (2003)

Ova priča dolazi od žene koja se sjeća čudnog događaja sa mačkama kada je imala šest godina, a pronađena je na sada već ugašenoj web stranici trueghoststories.com.

Uznemirena mačka privukla je tada šestogodišnju djevojčicu do vrata. Njen mačak, Shadow, bio je tamo priljubljen uz mrežasta vrata, očajnički želeći da izađe.

Shvativši da nešto vani uznemirava njenog mačka, djevojčica jmu je prišla i provirila. Nekoliko trenutaka kasnije, iz šume se pojavila grupa crnih mačaka.

“Ne mogu se sjetiti koliko ih je bilo. Šest, možda sedam. Ali, ono čega se sjećam da su izašle u liniji.”

“Na proplanku iza naše kuće nalazio se panj, a mačke su došle do njega i rasporedile se kao da imaju sastanak. Među njima je bila jedna mačka koja je bila znatno veća od ostalih. On, iz nekog razloga sam znala da je bio mužjak, sjeo je na panj, a ostale mačke su također sjele i okrenule se prema njemu. Intezivno su ga gledale, a on njih.”

Djevojčica je nastavila da posmatra ovaj čudni “sastanak” kroz prozor na vratima, dok je Shadow siktao i divlje grebao vrata.

Primjetila je da je njen mačak bio potpuno crn, gotovo identičan mačkama u dvorištu. Šta god da su te mačke radile, to ga je jako uznemiravalo, jer je bio potpuno van sebe.

“Shadow je uporno pokušavao privući pažnju na sebe, ali te mačke kao da ga nisu ni primjećivale. Bila sam opčinjena njima. Zvala sam ih iznova i iznova, ali nisam dobila nikakvu reakciju.”

Djevojčica se okrenula i otrčala u kuhinju da uzme malo salame za mačke. Njena majka ju je pitala šta radi, a ona je odgovorila da hrani gladne mačiće.

Zatim se brzo vratila do vrata.

“Otvorila sam mrežasta vrata i bacila hranu mačkama. Nisu je ni pogledale. Pomislili biste da bih se do tada trebala uplašiti, jer je njihovo ponašanje jbilo tako čudno. Zvala sam ih još nekoliko puta i konačno me jedna od njih primijetila – bar na neki način. Bio je to onaj veliki mačak koji je sjedio na panju. Samo me je kratko pogledao, zurio u mene na trenutak, a zatim okrenuo glavu natrag prema ostalim mačkama. Ubrzo nakon toga, tiho su se vratili u šumu.”

Kasnije, kada je ispričala majci svoj događaj sa čudnim mačkama, ona je to odbacila kao njenu bujnu maštu.

Godinama poslije, majka je priznala da ju je taj događaj uplašio i učinio još nemirnijom dok je sama s djecom boravila u toj velikoj kući u šumi.

Nadgledanje Borbe (2010)

Kada je Patrick Ford imao 14 godina, 2010. godine, sjeća se da ga je jedne kasne večeri probudila neprestana buka mačaka u blizini njegove kuće u Istočnom Sussexu. Odlučio je da izađe i istraži šta se događa.

Stražnje dvorište njihove kuće bilo je ograđeno visokim zidom.

“Buka je izgledala kao da dolazi iz tog pravca, pa sam se uhvatio za vrh zida, podigao glavu iznad cigli i provirio na ulicu, koja je bila osvijetljena uličnim svjetiljkama. Bio sam zapanjen kada sam vidio veliki krug mačaka koje su okruživale dvije mačke koje su izgledale kao da se suočavaju. Činilo se da je cijeli događaj pod autoritetom velikog riđeg mačka koji je sjedio u krugu sa strane, ‘nadgledajući’ sukob.”

Onog trenutka kada su mačke postale svjesne Patrickovog prisustva, sve su odmah pobjegle, osim velikog riđeg mačka, koji je, kako se činilo, zurio u Patricka nekoliko sekundi.

“Zatim je polako ustao, vrlo prezrivo, okrenuo glavu i polako odšetao niz ulicu sa uspravnim repom.”

Ritualno Upoznavanje (2009)

2009. godine, polu-sijamski mačak Donalda Parisha “pozvao” ga je iz kuće i odveo do žbunja na dnu vrta. “Tamo sam zatekao pet drugih mačaka u grubom polukrugu,” prisjetio se.

“Moj mačak je zatim zauzeo poziciju okrenut prema drugim mačkama. Nakon perioda ‘mačijeg razgovora’, tokom kojeg je bilo očigledno da me predstavljaju, svaka mačka je redom mjaukala i dobijala odgovor od svake druge redom. Vokalna sesija je trajala najmanje četiri do pet minuta, nakon čega su se gostujuće mačke razišle, a ja sam odveden natrag u kuću.”

Donald je bio uvjeren da je posmatrao neku vrstu rituala i smatrao se privilegovanim što je to vidio.

Noćni Sastanak Gangstera (2009)

Jedne tihe noći sredinom sedmice početkom decembra 2009., policajac Andy i njegov kolega bili su u uobičajenoj patroli za prevenciju provala.

“Dok smo skretali u poznato lokalno naselje u 2:00 ujutro, moj kolega je naglo zakočio. Ispred nas je bila velika, debela bijela mačka sa mrljama tigrastog uzorka, okrenuta prema polukrugu manjih mačaka koje su sve nosile ogrlice.”

“Nekoliko sekundi, moj partner i ja smo zurili u grupu mačaka prije nego što smo prasnuli u smijeh zbog neobičnog prizora. ‘Veliki mangup’ u centru, koji je izgledao kao da drži sud, nije sjedio u normalnom položaju kao ostale, već na opušten način, skoro na repu sa raširenim nogama. Šalili smo se da mu samo fale šešir i štap pa da izgleda kao makro ili gangster.”

“Nijedna od mačaka se nije pomjerila niti okrenula, osim velike bijele mačke koja nas je zbunjeno gledala, a zatim otvorila usta. Buka motora nam nije dozvolila da čujemo da li je proizvela zvuk. Ali u tom trenutku, sve mačke su se lagano odšetale u različitim pravcima. ‘Gospodin Veliki’ je sačekao, zatim se lijeno ustao i odšepao u noć.”

Bizarne slučajnosti ili nešto više?

Svaka od ovih priča ima zapanjujuće sličnosti: okupljanja u krugovima, prisustvo vođe, osjećaj da je prekinut neki važan događaj.

Da li su ovo samo bizarne slučajnosti ili ova svjedočanstva ukazuju na to da naši krzneni prijatelji vode tajni, organizovani život o kojem ne znamo ništa?

Odgovor ostaje skriven u sjenama misterije, na granici svijeta kojeg poznajemo i onog kojeg samo naslućujemo.