Među mnogim čudnim pričama koje su ispričali pomorci iz srednjeg vijeka, jedna od njih od njih se izdvajala i bila je toliko fantastična da je izazvala sumnje i nevjerovanje – susret sa divovima u udaljenim zemljama Patagonije.
Veoma čudno i opasnostima prožeto putovanje kapetana Ferdinanda Magellana oko svijeta 1519. godine, detaljno je zabilježio učenjak i jedan od preživjelih članova posade Antonio Pigafetta.
Nakon otprilike dvije godine putovanja, posada broda je svjedočila zadivljujućem prizoru dok su plovili nepoznatim vodama blizu obale Patagonije.
Na obali se nalazila gola figura bića, koja je plesala i pjevala na jeziku koji je bio stran kao i sama zemlja, energično bacajući zemlju u zrak.
Veličina ovog bića je zaprepastila posadu; bio je to ogromni div – i previše velik da bi bio čovjek. Pigafetta trenutak susreta sa ovim bićem opisuje sa gotovo opipljivim osjećajem čuđenja:
“Bio je to div, toliko visok da je najviši od nas jedva dosezao do njegovog struka.”
Magellan je poslao jednog člana posade na obalu da uspostavi mir i prijateljstvo sa divom. Ovaj neobični, ali iskreni gest pomirio je razliku između dva svijeta, a div u početku nesiguran i uplašen, odgovorio je sa opreznom znatiželjom.
Doveden je do ostatka posade koja se već nalazila na drugom kraju obale, gdje su ga ugostili hranom i pićem.
Nakon incidenta sa ogledalom, gdje se div preplašio svog vlastitog odraza da je pao, pristao je da pokaže posadi gdje se nalazi ostatak njegovog plemena.
Nakon kratkog vremena druženja sa tim neobičnim bićima, Magellan je skovao podmukli plan da otme dva diva i odvede ih natrag u Španiju.
Namamio ih je raznim metalnim sitnicama kako ne bi bili sumnjičavi, dok ih konačno nije stavio u okove. Prema kasnijim izvještajima brodske posade, čini se da su zaista bila uhvaćena dva diva, ali su na putovanju ka Španiji umrla, kao i sam Magellan.
Ali, prije nego što je umro, Magellan je zemlju koju je otkrio nazvao Patagonija, što u labavom prevodu znači “zemlja velikih stopala”, iako je ova etimologija sporna.
Daljnje susrete susrete sa divovima, neki bi možda smatrali previše nevjerojatnim da bi bili istiniti, ali postoji neosporan trend u istorijskim zapisima sa mnogim drugim istraživačima koji su također tvrdili da su naišli na visoke stanovnike Patagonije.
Drugi istraživači, privučeni privlačnošću nepoznatog, rado su tragali za ovim mitskim bićima, doprinoseći svojim vlastitim iskustvima rastućoj legendi.
Ovo doba je bilo zrelo za takve priče, u vremenu kada rubovi svijeta još uvijek nisu bili mapirani. Ideja o divovima koji nastanjuju udaljene zemlje opčinila je evropsku maštu.
Pomorci i istraživači vraćali su se sa raznim pričama o susretima sa ovim ogromnim bićima, opisujući ih kao visoke i do 5 metara. Međutim, ovi su se izvještaji često proturječili, dodajući dodatne slojeve misterije legendi.
Kada je Sir Francis Drake posjetio Južnu Ameriku 1579. godine, njegova je posada izvijestila o pojedincima značajne visine, iako su imali samo oko 2,30 metara.
Ova drastična razlika u izvještajima postavljala je pitanja o pouzdanosti tih priča – jesu li to bila obična pretjerivanja ili je u njima bilo nešto istine?
Narativ se nastavio razvijati. Anthony Net, engleski pomorac, tvrdio je da je vidio leševe divova dugih preko 3,5 metra u isto vrijeme. Drugi Englez opisao je susret s domorocima koji su nadvisivali njegovu posadu.
Ove priče, iako fascinantne, često su prikazivale divove na zastrašujući način, možda odražavajući strahove samih pripovjedača.
Holandski pomorci također su tvrdili da su imali susrete sa divovima u sljedećim desetljećima, ali kao i njihovi prethodnici, nisu pružili zaključne dokaze.
U Evropi, ove priče su se veoma ukrašavale, često iz zabave. Bile su tako rasprostranjene da su savremene karte prikazivale Patagoniju sa ilustracijama ovih divova pod oznakom “Regio gigantum” (regija divova) – kao upozorenje onima koji bi se usudili putovati u te zemlje.
Čak i danas, teorije zavjera koje se tiču promijenjenih ili izbrisanih poglavlja istorije spominju patagonske divove, zajedno sa legendama o drugim neobično velikim humanoidima poput divova sa Kataline, kao potencijalni dokaz nepoznatih izumrlih vrsta.
Ne znamo ima li istine u ovim pričama ili su samo plod mašte i legendi, ali ono što sigurno znamo jest da su putovanja poput onih kapetana Magellana oblikovala našu percepciju svijeta i stvarnosti u kojoj živimo.
