Istraživači su prije nekoliko desetljeća otkrili da su različite fundamentalne konstante i fizički zakoni svemira fino podešeni na način koji omogućava razvoj i održavanje života kakav poznajemo.
Zamršena mreža međusobno povezanih elemenata koje čine naš univerzum je tako precizno podešena, da bi i najmanja izmjena bilo koje varijable vodila do potpuno drugačije stvarnosti.
Univerzum bi u potpunosti prestao postojati ili ne bi mogao podržati život.
Da li to onda znači da je fino podešeni svemir (fine-tune universe) dokaz inteligentnog dizajna?
Jedan od najpoznatijih teoretskih fizičara, Stephen Hawking, čini se da je bio svjestan ove osobine svemira, iako se javno deklarisao kao ateist:
“Izvanredna činjenica je da su vrijednosti ovih brojeva izgleda bile vrlo fino podešene kako bi se omogućio razvoj života… Na primjer, da je električni naboj elektrona bio samo malo drugačiji, zvijezde ne bi mogle sagorijevati hidrogen i helij ili inače ne bi eksplodirale. Čini se jasnim da postoji relativno mali raspon vrijednosti za brojeve koji bi omogućili razvoj bilo kojeg oblika inteligentnog života.”
Drugim riječim, od samog početka Velikog praska, fundamentalni parametri univerzuma bili su precizno prilagođeni, kako bi se stvorili uslovi za pojavu života i njegovu samoodrživost.
Ali, ne tako davno, naučnici su smatrali da je Veliki prasak bio stanje čistog nereda i nasumična manifestacija prirode. Sa malo sreće i vremena, odnekuda su se pojavili živi organizmi.
Ipak, kako je istraživanje svemira napredovalo, naučnici su sve više počeli shvatati da možda nisu u pravu.
Izgleda da su početni parametri univerzuma već bili fino podešeni da bi podržali život.
Ove vrijednosti su toliko precizne, da je gotovo nemoguće da budu čista slučajnost.
Uzmimo za primjer konstantu gravitacije koja iznosi 6.674 x 10-11 m3 kg-1 s-2. Da je ova vrijednost bila samo neznatno manja ili neznatno veća (6.673 ili 6.675), univerzum kakav mi poznajemo danas, vjerovatno ne bi ni postojao.
Univerzum bi se širio tako brzo da se ne bi mogla formirati nijedna zvijezda ili bi se urušio u sebe, što bi dovelo do istog krajnjeg rezultata: ne bi bilo zvijezda i planeta, što znači da ne bi bilo ni života.
Također, da nije došlo do nezamislivo precizne raspodjele materije i energije od samog početka Velikog praska, onda bi svemir bio neprijateljsko okruženje za sve oblike života.
Činjenica je da svemir nije slučajnost i da je od početka podešen za život! Ali, zašto je to tako?
Neki su naučnici pokušali da vjerovatnoću svemira koji podržava život objasne hipotezom o postojanju multiverzuma.
Prema ovoj hipotezi, u beskonačnom broju multiverzuma, moraju postojati neki univerzumi koji podržavaju život, a mi srećom postojimo baš u jednom takvom.
Ali, ne smijemo zaboraviti da se koncept mnogih ili beskonačnih univerzuma nalazi još u teoretskom okviru i da ne postoje nikakvi konkretni naučni dokazi o postojanju multiverzuma.
Na kraju možemo samo zaključiti da fino podešeni svemir predstavlja izuzetno intrigantan fenomen koji ukazuje na mogućnost postojanja inteligentnog dizajna ili neke više sile koja je postavila parametre svemira.
Analiza preciznosti i suptilnosti ovih parametara, koji omogućavaju postojanje života kakav poznajemo, sugeriše da postoji dublji smisao ili svrhovitost u kreaciji svemira.
Precizna ravnoteža parametara poput konstante gravitacije, brzine svjetlosti i raspodjele materije i energije pruža osnovu za vjerovanje da svemir nije rezultat slučajnosti, već da je pažljivo dizajniran kako bi podržao život.
Alternativne teorije poput koncepta multiverzuma, iako zvuče primamljivo, ne mogu potpuno objasniti dubinu i suptilnost fino podešenog svemira.
Ideja o postojanju mnogih ili beskonačnih univerzuma također izaziva pitanje o tome kako su ti univerzumi nastali i zašto se baš ovaj nalazi u stanju pogodnom za život?
Dakle, šta vi mislite? Je li svemir obična slučajnost ili produkt inteligentnog dizajna?
Foto naslovnice: WikiImages from Pixabay
