
Rover Curiosity američke svemirske agencije NASA došao je do značajnog otkrića u krateru Gale na Marsu, identifikujući organske molekule koji se smatraju ključnim gradivnim blokovima života.
Među sedam pronađenih spojeva u isušenom jezerskom dnu, čak pet njih je po prvi put detektovano na Crvenoj planeti.
Iako ovi nalazi ne potvrđuju postojanje nekadašnjih mikroba, oni sugerišu da bi hemijski “otisci prstiju” potencijalnog života mogli biti očuvani milijardama godina.
“Mislimo da gledamo u organsku materiju koja je na Marsu sačuvana 3,5 milijardi godina,” izjavila je prof. Amy Williams, astrogeologinja sa Univerziteta Florida koja je predvodila eksperiment, ali je dodala i dozu opreza: “Da li je to život? Na osnovu ovih informacija, to ne možemo reći.”
Analiza je otkrila prisustvo benzotiofena, jedinjenja koje često pristiže na planete putem meteorita, ali i tragove organskog spoja s azotom čija struktura podsjeća na prekurzore DNK.
Prof. Williams naglašava da, iako su ovi nalazi uzbudljivi, oni ne predstavljaju dokaz kompleksnog organizma:
“Postoji nekoliko koraka između onoga što smo pronašli i DNK. To je definitivno gradivni blok za način na koji se DNK danas pravi. Ali to su zaista samo cigle, a ne kuća.”
Ona takođe podsjeća da geološki procesi i kosmički uticaji igraju veliku ulogu u hemijskom sastavu planeta.
“Ista stvar koja je padala na Mars iz meteorita je ona koja je padala i na Zemlju, i vjerovatno je obezbijedila gradivne blokove za život kakav poznajemo na našoj planeti,” objašnjava Williams.
Mars je danas negostoljubiv svijet s ekstremnim temperaturama i razornim zračenjem.
Međutim, naučnici ističu da to nije uvijek bilo tako. Prof. Andrew Coates, planetarni naučnik sa University College London, koji nije bio direktno uključen u studiju, smatra da je Mars nekada bio idealno mjesto za biološke procese.
“Imao je sve uslove da život tamo započne kada je život počinjao na Zemlji,” navodi Coates.
“Nema poznatog razloga zašto ne bi počeo i na Marsu.”
Najveće iznenađenje za naučni tim je upravo očuvanost ovih uzoraka.
Prof. Williams priznaje da su ranije pretpostavke bile znatno pesimističnije:
“Dugo vremena smo mislili da će sva organska materija biti ozbiljno degradirana tim oštrim radijacijskim okruženjem.
“Zaista je uzbudljivo vidjeti da veliki složeni materijali mogu preživjeti u podzemnom okruženju.”
Evropska svemirska agencija (ESA) planira lansiranje misije “Rosalind Franklin” 2028. godine, čiji će rover moći bušiti do dva metra dubine.
Upravo bi ti dubinski uzorci, zaštićeni od površinske radijacije, mogli pružiti konačan odgovor na pitanje da li su pronađeni spojevi plod geologije ili dokaz da nismo bili sami u Sunčevom sistemu.
Detaljni nalazi ovog istraživanja objavljeni su u naučnom časopisu Nature Communications.