Misteriozni perzijski kod: Signal koji zbunjuje stručnjake

U svijetu visoke tehnologije, malo ko je očekivao da će početak sukoba između Irana, SAD-a i Izraela oživjeti metode stare gotovo stotinu godina.

28. februara, svega 12 sati nakon što su SAD i Izrael pokrenuli zračne napade na Iran, prve rakete su pogodile ciljeve u zemlji.

Na kratkim talasima radio frekvencija izronio je glas koji je, u maniru najmračnijih špijunskih romana iz doba Hladnog rata, počeo recitovati brojeve.

Emitovanje se ponavlja gotovo dva puta dnevno – u rano jutro i ranu večer prema koordiniranom svjetskom vremenu (UTC).

Glas je smiren, bez emocija. Čita naizgled nasumične nizove cifara.

“Tavajjoh, tavajjoh, tavajjoh”

Brojevi se čitaju određeno vrijeme, nakon čega slijedi pauza, a zatim se tri puta izgovara riječ “tavajjoh”, što se prevodi kao “pažnja”.

Ono što ovaj fenomen čini posebno fascinantnim jeste povratak tzv. “brojčanih stanica”.

Iako zvuče kao relikvija prošlosti, riječ je o alatu iz ere Hladnog rata – sistemu koji koristi radio prenose i naizgled zastarjele metode kriptografije za slanje tajnih poruka, najčešće agentima na terenu širom svijeta.

U svojoj suštini, koncept je iznenađujuće jednostavan.

Operater emituje nizove nasumičnih brojeva, dok osoba na drugoj strani, uz pomoć jedinstvenog “one-time pad” ključa (blokčića za jednokratnu upotrebu), te brojeve pretvara u razumljivu poruku.

Akin Fernandez, autoritet za ovu decenijama staru tehnologiju, naglašava da je ovakav kod u teoriji praktično nemoguće razbiti bez odgovarajućeg ključa.

Suština problema, kako objašnjava, leži u tome što se koriste potpuno nasumični brojevi, bez ikakvog obrasca koji bi se mogao analizirati.

Drugim riječima, nema matematičkih prečica koje bi omogućile da se takav sistem “probije silom”.

Kako Fernandez kaže, “ne možete reći ništa o nasumičnom skupu slova ili brojeva na osnovu njihove dužine, osim same njihove dužine”.

To u praksi znači da čak i ako poruka postane javna, bez ključa ona ostaje nerazumljiv niz znakova, bez ikakvog stvarnog značenja.

Elektronski rat u eteru

Misterija dobija novi, mračniji zaokret 4. marta, kada je originalna transmisija počela trpjeti agresivno ometanje.

Umjesto jasnih poruka, signal je bio prekriven kakofonijom elektronske buke, što je gotovo onemogućilo razaznavanje brojeva.

Prema riječima Fernandeza, takav razvoj događaja mogao bi ukazivati na sukob između dvije strane koje djeluju jedna protiv druge.

Nije riječ o slučajnoj smetnji, već o nečemu što djeluje namjerno i tehnički sofisticirano.

To, međutim, otvara ključno pitanje – ko uopšte posjeduje sredstva i znanje potrebno da ometa ovakvu stanicu?

Možda vas zanima: Naučnici razvijaju ‘univerzalni jezik’ kako bi mogli komunicirati s vanzemaljcima

On dalje analizira: “Sjedinjene Države imaju sredstva za ometanje, što bi značilo da signal dolazi iz Irana. S druge strane, ako Iran vrši ometanje, onda je izvor prenosa na Zapadu. Ipak, sve ukazuje na to da je ovo operacija usmjerena protiv Irana.”

Mauno Ritola, koji vodi bazu podataka u njemačkom Radio Data Centru, bio je iznenađen pojavom tzv. “bubble jammera” – vrste ometača koji proizvodi zvuk sličan mjehurićima i na taj način blokira signal.

“U početku se mislilo da je riječ o špijunskoj stanici za iranski islamski režim, ali kada se pojavio ometač da je zagluši, to nam je otvorilo oči”, kaže Ritola.

On dodaje da, prema zapažanjima analitičara, ometanje podsjeća na tehnike koje su ranije korištene protiv medija poput Radio Farda, VOA Farsi i BBC Farsi.

Odakle dolazi V32?

Iako se u početku nagađalo o različitim izvorima, grupa radio-entuzijasta pod nazivom Enigma2000, koja je stanici dala kodno ime V32, pokušala je triangulacijom odrediti približan izvor signala.

Prema njihovim procjenama, signal bi mogao poticati iz šireg područja zapadne Evrope, iako tačna lokacija odašiljača nije potvrđena.

Ove procjene dodatno su podstakle spekulacije da bi iza signala mogle stajati zapadne obavještajne službe koje šalju kodirane poruke svojim agentima unutar Irana.

Druge spekulacije fokusiraju se na Izrael ili Tursku, ali pojedini analitičari sugerišu da bi sve moglo biti i dio psihološkog rata: prilično vidljiva stanica na jednoj frekvenciji, koja se pojavila niotkuda – baš prvog dana sukoba, ostavljajući više pitanja nego odgovora.