Ideja da naš um može nastaviti živjeti u drugom obliku nakon što naše fizičko tijelo umre postala je česta tema u naučnoj fantastici još od 1950-ih godina. Nedavne televizijske serije poput Black Mirror i Upload, kao i neke igre, pokazuju našu neprestanu fascinaciju tom idejom. Koncept je poznat kao prenošenje misli ili uma.
Nedavni razvoj u nauci i tehnologiji nas približava vremenu kada bi prenošenje uma moglo prerasti iz naučne fantastike u stvarnost.
2016. godine, BBC Horizon prikazao je program pod nazivom “The Immortalist” u kojem je ruski milijunaš otkrio svoje planove suradnje s neuronaučnicima, graditeljima robota i drugim stručnjacima kako bi stvorio tehnologiju koja bi nam omogućila prenošenje uma na računar kako bismo živjeli vječno.
Tada je s povjerenjem predvidio da će to biti ostvareno do 2045. godine. To zvuči nevjerojatno, ali mi činimo male, ali značajne korake prema boljem razumijevanju ljudskog mozga – i potencijalno sposobnosti emuliranja ili reprodukcije istog.
Emulacija cijelog mozga je jedan od potencijalnih pristupa prenošenja uma. Detaljna skeniranja mozga i njegove aktivnosti omogućili bi nam reprodukciju biološkog mozga osobe, a potencijalno i njenog uma, na računalu.
Prenošenje misli: Neki od pristupa
Najperspektivnija tehnika je “skeniranje i kopiranje”, gdje bi se struktura sačuvanog mozga detaljno skenirala, koristeći, na primjer, tehniku elektronske mikroskopije. To bi omogućilo prikupljanje podataka potrebnih za stvaranje funkcionalne kopije mozga.
Kolika je vjerojatnost da će se postići emulacija cijelog mozga i potencijalno prenošenje uma? U izvješću objavljenom 2008. godine istraživači s Univerziteta Oxford, opisali su emulaciju cijelog mozga kao “izazovan inženjerski i istraživački problem, ali s jasno definisanim ciljem koji bi, čini se, mogao biti postignut ekstrapolacijom trenutne tehnologije”.
Ipak, drugi su skeptični prema tim osnovnim pretpostavkama, a posebno prema dvije ključne postavke. Centralni dio prijedloga emulacije cijelog mozga je odvajanje uma od tijela.
Međutim, to je upitno jer mnogi vjeruju da je mozak “utjelovljen” i da djeluje zbog svoje veze s drugim dijelovima tijela i okolinom koju osjećamo i s kojom se integrišemo.
Prenošenje uma također pretpostavlja da je um rezultat onoga što mozak radi. Naši umovi, a posebno svijest, često se smatraju nečim većim i nestalnijim od funkcije biološkog mozga.
Ova kontroverza znači da su filozofski i naučni izazovi emulacije cijelog mozga i prenošenja uma aktivno raspravljani među akademicima, ali u javnosti postoji vrlo mala svijest o tome da se ova rasprava događa i da nije riješena.
Za svoju disertaciju doktorskih studija istražila sam koliko javnost ima svijesti o prenošenju uma i što misli o toj ideji kada se o njoj informišu, na primjer, postoji li interesovanje da se njihovi umovi prenesu na računar ili u drugo tijelo i kakve bi koristi i rizici mogli biti.
U sklopu svog istraživanja koristila sam nekoliko istraživačkih metoda, uključujući longitudinalne intervjue – intervjue s istim učesnicima tokom nekoliko godina – i web stranicu za priču o dva lika koji prenose svoj um na računar.
Modifikovanje mozga
Neurotehnologija, odnosno “metode za izravno bilježenje ili modifikovanje ljudske moždane aktivnosti”, brzo napreduje. Primjeri neurotehnologije poput sučelja mozak-računalo i implantabilnog uređaja Stentrode privukli su pažnju ove godine, jer su omogućili teško paraliziranim pacijentima kontrolu računala putem misli te obavljanje online aktivnosti poput kupovine i slanja e-mailova.
Takvi razvoji, zajedno s napretkom umjetne inteligencije (AI), omogućuju nam bolje tumačenje moždanih valova. U budućnosti, mogli bi nam omogućiti “pisanje” ili modifikaciju mozga.
Stoga je potrebno uspostaviti smjernice i zakonodavstvo kako bi se osigurala zaštita naših ljudskih i neuralnih prava. Ovo područje, poznato kao “neuropravo”, trenutno je vrlo aktuelna tema u akademskim krugovima.
Nitko ne zna sigurno koliko dugo bi moglo potrajati emuliranje ljudskog mozga. Moglo bi potrajati 100 godina, a prenošenje uma bio bi još jedan veliki korak. Iako se to može činiti kao udaljena budućnost, trebamo se prisjetiti koliko je brzo tehnologija napredovala posljednjih desetljeća.
Na primjer, prvi put smo koristili magnetsku rezonancu (MRI) prije pedeset godina. Međutim, ranije ove godine tim istraživača s Duke sveučilišta skenirao je cjelokupni mišji mozak najvišom rezolucijom ikad – bila je 64 milijuna puta oštrija nego prije. Trenutno, emulacija cijelog mozga i mogućnost prenošenja uma uglavnom su u naučnom području.
Međutim, kako već počinjemo primjećivati, takvi razvoji imaju potencijal da transformišu ono što znači biti čovjek i stoga bi i oni izvan svijeta nauke trebali imati svoj glas.
Ovaj članak je preuzet sa stranice The Conversation i objavljen pod Creative Commons licencom. Pročitajte originalni članak.
