Misteriozni plavi psi viđeni u zoni isključenja u Černobilu

Zona isključenja oko Černobila, mjesto najgore nuklearne katastrofe u istoriji čovječanstva, ponovo je dospjela u centar svjetske pažnje zbog bizarnog i potencijalno opasnog fenomena.

Aktivisti koji rade na zbrinjavanju stotina pasa lutalica u ovoj oblasti prijavili su da je nekoliko životinja misteriozno promijenilo boju dlake, postavši izrazito plave.

Otkriće je objavila grupa “Psi Černobila”, neprofitna organizacija koja godinama prati, hrani i pruža veterinarsku njegu ovim životinjama.

Njihova objava na društvenim mrežama izazvala je veliku zabrinutost.

“Ovo je potpuno novo. Prošle sedmice, kada smo ih posljednji put vidjeli, bili su normalne boje,” napisao je tim u saopštenju.

“Intenzivno radimo na tome da ih lociramo i uhvatimo kako bismo uzeli uzorke i utvrdili šta se događa. Ne znamo uzrok, ali ovo je alarmantno.”

Procjenjuje se da u zoni isključenja, koja obuhvata hiljade kvadratnih kilometara u Ukrajini i Bjelorusiji, danas živi oko 700 pasa.

Većina njih su direktni potomci kućnih ljubimaca koje su njihovi vlasnici u panici morali ostaviti za sobom tokom hitne evakuacije više od 68.000 ljudi 1986. godine.

Ovi psi vode težak život, boreći se sa surovim zimama, nedostatkom hrane i, naravno, konstantnom izloženošću radijaciji, iako su se generacije prilagodile opstanku u ovom negostoljubivom okruženju.

Pojava plave boje odmah je pokrenula dva glavna pravca istrage.

Prva i najzloglasnija teorija, koje se svi pribojavaju, jeste da je ovo neka nova, nepredviđena posljedica radijacije.

Međutim, stručnjaci su uglavnom skeptični prema ovoj ideji.

Iako radijacija može izazvati genetske mutacije, one se obično ne manifestuju kao nagla, uniformna promjena boje dlake kod više odraslih jedinki istovremeno.

Daleko vjerovatnija hipoteza, na koju se istraživači sada fokusiraju, jeste hemijska kontaminacija.

Zona isključenja nije samo mjesto nuklearne katastrofe; ona je također dom brojnim napuštenim industrijskim postrojenjima, skladištima hemikalija i laboratorijama.

Moguće je da su psi lutajući u potrazi za hranom ili skloništem došli u kontakt sa nekim industrijskim pigmentom ili otpadnim materijalom.

Neki stručnjaci spekulišu da bi se moglo raditi o bakarnom sulfatu (plavom kamenu), supstanci koja se u prošlosti koristila u industrijskim procesima, a čije bi curenje iz zahrđalog skladišta moglo obojiti tlo i vodu.

Ukoliko su se psi valjali u kontaminiranom području ili pili iz njega, to bi objasnilo boju.

Ova druga teorija nosi i neposrednu opasnost. Ukoliko se radi o hemijskom agensu, on bi mogao biti toksičan.

Postoji bojazan da bi psi, ližući svoje krzno, mogli unijeti otrov u organizam, što bi moglo dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema ili čak smrti.

Katastrofa u Černobilu 1986. godine, kada je eksplodirao reaktor broj 4, oslobodila je oblak radioaktivnog materijala koji je kontaminirao veći dio Evrope.

Ukupni troškovi sanacije i posljedica procjenjuju se na astronomskih $700 milijardi dolara.

Danas, ostaci reaktora leže zapečaćeni unutar nove bezbjednosne kupole, masivne strukture dizajnirane da spriječi dalje curenje radijacije u narednih 100 godina.