“Put ka besmrtnosti”: Može li vas vještačka inteligencija jednog dana vratiti u život?

Zamislite ovaj scenarij: u dalekoj budućnosti, veoma napredna vještačka inteligencija prikuplja sve informacije o vašem životu, stvara digitalnu kopiju vas i smješta je u virtualni, simulirani svijet.

Ta kopija proživljava cijeli vaš život iznova, a kada dođe njen kraj, nastavlja postojati u digitalnoj verziji zagrobnog života. Ista sudbina čeka sve ljude koji su ikada živjeli.

Ova neobična vizija dolazi od ruskog transhumaniste Alexeya Turchina, koji već godinama radi na “mapi besmrtnosti” za ovakav razvoj događaja.

Turchin vjeruje da će vještačka inteligencija jednog dana imati moć digitalno oživjeti svakoga ko je ikada postojao.

Koncept postaje još fascinantniji kada se uzme u obzir da bi takva vještačka inteligencija, da bi imala dovoljno energije za ovaj monumentalni zadatak, morala iskoristiti snagu cijelog Sunca, što bi zahtijevalo izgradnju Dysonove sfere – gigantske megastrukture u svemiru koja u potpunosti obuhvata zvijezdu.

Granice vještačke inteligencije

Ipak, postavlja se ključno pitanje: može li vještačka inteligencija zaista digitalno “uskrsnuti” nekoga?

Da bi se stvorila savršena digitalna kopija, vještačka inteligencija bi morala imati pristup svim, pa i najsitnijim detaljima nečijeg života.

Fizičar Stephen Holler skeptičan je prema ovoj ideji. U razgovoru za časopis “Popular Mechanics”, Holler ističe da je nemoguće replicirati sve razvojne uvjete koje je neka osoba imala u životu.

“Mislim da ne možete nekoga podvrgnuti istim razvojnim uvjetima koje je imao u životu, jer to pretpostavlja da znate sve – od dječaka koji ga je zadirkivao kad je bio mlad, pa sve do dana kad je dobio neku nagradu”, rekao je Holler.

“Postoje mnoge stvari koje ne znamo, a koje su istorijski oblikovale nečiji život. Ti detalji nisu dio nikakvog zapisa, što čini uskrsnuće nekoga vrlo teškom stvari.”

Hollerovo razmišljanje naglašava da naš život nije samo zbir velikih događaja, već i beskrajna mreža sitnih, svakodnevnih interakcija i iskustava koja su nas oblikovala.

Neke od tih uspomena pohranjene su samo u našem umu i nemoguće ih je prenijeti u digitalni format.

Mogu li digitalne kopije postati “žive”?

Čak i ako bi vještačka inteligencija uspjela stvoriti kopiju na osnovu dostupnih podataka, postavlja se pitanje autentičnosti te kopije.

Da li bi ta digitalna osoba bila zaista “vi”?

Transhumanistički entuzijasti poput Turchina vjeruju da bi ta kopija bila savršena, ali kritičari sumnjaju u taj scenario.

Vještačka inteligencija bi mogla simulirati ponašanje i sjećanja, ali da li bi mogla replicirati svijest, osjećaje i dušu?

Iako se Turchinova ideja čini kao naučnofantastični zaplet, ona otvara važna filozofska pitanja o prirodi identiteta, svijesti i besmrtnosti.

Možda nikada nećemo digitalno uskrsnuti, ali ova ideja nas podsjeća na to koliko je ljudski život jedinstven i neponovljiv. Možda je, na kraju krajeva, upravo to ono što ga čini toliko vrijednim.