Je li moguće da 700 zvijezda samo tako iznenada nestane bez traga? I zašto se čini da se drugi objekti pojavljuju niotkuda u Svemiru.
Dok su proučavali zvjezdane kataloge iz poslednjih 100 godina, naučnici su otkrili nešto nevjerovatno – činilo se da mnoge zvijezde iznenada nestaju!
Ove zvijezde su nestale bez ikakvog objašnjenja, a nije bilo znakova supernove ili bilo kojeg drugog događaja koji bi to mogao uzrokovati.
Isto tako zagonetno, bilo je i iznenadno pojavljivanje objekata, koji ustvari ne bi trebali postojati.
Neobični fenomen zvijezda koje misteriozno nestaju možda zvuči apsurdno. Ali, ovo se zaista dešava i veoma je zbunjujuće.
Astronomi su uočili značajne razlike između zvjezdanih kataloga, što ih je dovelo do zaključka da su stotine zvijezda misteriozno nestale, dok su se drugi objekti pojavili niotkuda.
Mnoge zvijezde, nestale su u dubinama Svemira i nikada se više nisu pojavile, kao da su jednostavno progutane.
Također, veliki broj zvijezda privremeno nestaje i ponovo se pojavljuje na misteriozan način. Ali, kao da ovo već nije dovoljno čudno, pojavljuju se i potpuno nove zvijezde bez uobičajenog procesa njihovog rođenja.
Kada su naučnici uporedili zvjezdane kataloge sa američke pomorske opservatorije (US Naval Observatory) i opservatorije na Havajima (Pan-STARRS Observatory), otkrili su još nešto neobično.
Pojavilo se zapanjujućih 150.000 dodatnih kandidata, koje opservatorija na Havajima prethodno nije registrovala. Ovi kandidati su bili prisutni cijelo vrijeme, ali zbog određenih ograničenja do sada ih se nije moglo promatrati.
Svi ovi objekti su dijelili zajedničku osobinu – bili su crvenije boje i imali su veće pravilne pokrete u poređenju sa većinom drugih objekata navedenih u katalogu američke pomorske opservatorije.
Nakon što su pažljivo ispitali otprilike 24.000 hiljade ovih kandidata, naučnici su pronašli oko 100 objekata u Svemiru, koji su se mogli vidjeti samo u crvenom spektru u određenom trenutku.
Ali šta to znači? Da li ovi objekti mogu biti nešto drugo osim zvijezda? Da li je moguće da smo naišli na fenomen koji nam je ranije bio nepoznat?
Vremenom su se pojavili neki klasični pristupi kojima su naučnici pokušavali objasniti iznenadni nestanak zvijezda i drugih nebeskih tijela u ogromnom Svemiru.
Jedna od hipoteza je da zvijezde nestaju zbog gubitka svoje svjetlosti ili zbog spektakularne eksplozije supernove.
Kada masivne zvijezde eksplodiraju, oslobađaju ogromnu količinu energije i izbacuju svu svoju preostalu masu u Svemir.
Mješavina plinova i materije je u početku razbacana oko zvijezde, sve dok se na kraju ne transformiše u oblake fine prašine ili plina.
Ali, manje zvijezde ne moraju uvijek eksplodirati; neke od njih mogu zadržati svoju veličinu i masu do kraja svog životnog vijeka.
Umjesto da eksplodiraju, te zvijezde jednostavno prekidaju svoje mehanizme sagorijevanja i mirno plutaju beskrajom Svemira kao hladna nebeska tijela.
Drugim riječima, ako zvijezde iznenada nestanu sa zvjezdanih karti, to bi moglo značiti da su ili eksplodirale ili su jednostavno izgubile svoju svjetlost.
Ipak, ovi događaji bi trebali ostaviti neke tragove koje bi astronomi mogli istražiti, ali to ovdje definitivno nije slučaj.
Ove su zvijezde nestale mnogo prije nego što su imale priliku postati supernova ili da izgube svoj sjaj.
Također, postoji i mogućnost da su određene zvijezde skrivene od našeg pogleda zbog prisutnosti crnih rupa ili drugih fenomena. Zbog toga ih privremeno ne možemo promatrati.
U nekim sazviježđima, moguće je da zvijezda nestane iz vida kada se nalazi iza crne rupe.
Još jedan koncept koji doista zaokuplja našu maštu je ideja da možda postoje do sada nepoznati objekti koji vrebaju u beskraju Kosmosa.
Ovi bi objekti mogli biti sastavljeni od vrste materije koja još nije otkrivena i koja je nepoznata nauci.
Ovi zagonetni objekti možda imaju potencijal zasjeniti čak i najsjajnije zvijezde.
Ne možemo ih detektovati iz jednostavnog razloga, jer ne emituju niti apsorbuju svjetlost.
Naravno, postoje još uzbudljivije teorije o tome zašto zvijezde odjednom nestaju sa noćnog neba.
Tokom 1960-ih godina, ruski astronom Nikolai Kardashev je predstavio intrigantnu ideju.
Predložio je teoriju po kojoj bi visoko razvijene civilizacije mogle nastanjivati beskrajni svemir, iskorištavajući energiju direktno iz zvijezda.
Freeman Dyson, američki fizičar, kasnije je razvio ideju o Dajsonovoj sferi, koja je dobila ime njemu u čast.
Ovi teorijski konstrukti su izgrađeni oko zvijezda, kako bi se iskoristila njihova energija.
Ipak, upitno je da li te strukture zaista zatamnjuju zvijezde do tačke u kojoj se više ne mogu vidjeti.
Ako bi vanzemaljske civilizacije usvojile ovaj pristup unutar svojih zvjezdanih sistema, nenamjerno bi same sebe lišile dragocjenog dara svjetlosti.
Ipak, visoko razvijena bića bi imala sposobnost iskoristiti snagu obližnjih zvijezda u Kosmosu za proizvodnju energije.
Ovaj pristup koriste i neki naučnici kako bi dali objašnjenje za golema prazna područja u svemiru gdje postoji gotovo potpuni nedostatak bilo kakve vidljive tvari.
Pristaše Kardashevih ideja, sugerišu da bi ta specifična područja u svemiru mogla biti obuhvaćena golemim Dajsonovim sferama.
Iako postoji nedostatak konkretnih dokaza u našem vidljivom Svemiru, neki sugerišu da bi misteriozni nestanak zvijezda mogao biti nekako povezan sa paralelnim svjetovima koje još nismo u potpunosti shvatili.
Je li moguće da se zvijezde iz alternativnih dimenzija ili svemira nakratko pojavljuju, prije nego što se dimenzionalni portal zatvori, uzrokujući njihov ponovni nestanak?
Klasična fizika još nije prepoznala ova objašnjenja, uprkos sve većem broju dokaza za Multiverzum.
Mogućnost da zvijezde mogu nastati i nestati u tako kratkom vremenskom razdoblju, protivi se onome što znamo o životnom ciklusu zvijezda.
Vjerojatnije je da promatramo nešto izvan dosega naše konvencionalne fizike.
