Priča o otoku Envaitenet u Keniji izaziva veliku znatiželju, iako je obavijena misterijem i nedostatkom detalja. Smješten na jezeru Rudolf, nazvanom prema austrijskom nasljedniku prijestolja, ovaj mali otok nosi ime koje na jeziku lokalnog plemena znači “Bez-povratka”. Otok je vijekovima smatran prokletim mjestom, ostavljajući mnogo prostora za maštovite priče i tajanstvene događaje.
Legenda koja se prepričava među lokalnim stanovništvom, kaže da su stanovnici Envaiteneta često posjećivali kopno radi trgovine. Ali, jednog dana bez ikakvog objašnjivog razloga su prestali da dolaze.
Na otok je poslano nekoliko muškaraca da istraže šta se tamo dešava.
Ali, osim napuštenog otoka, izgorjelih koliba i trulih riba tamo nisu zatekli nikog od ljudi.
Uplašeni, vratili su se na kopno obećavajući sebi da više nikada neće otići na to mjesto.
Nestanak naučnika
1935. godine, britanska naučna ekspedicija pod vodstvom Viviana Fusha je provodila istraživanje ovog područja.
Nakon što su uspješno sletili na otok, dva naučnika iz ekspedicije, Martin Sheflis i Bill Dyson, su signalizirali bakljom.
Naučnici su se sa vremena na vrijeme javljali svjetlosnim signalima, sve dok jednog dana ti signali jednog dana nisu u potpunosti prestali.
Kada je spasilačka ekipa poslije nekog vremena stigla na otok, od naučnika nije bilo ni traga ni glasa.
I poslije prelijetanja otoka avionom u više navrata, nije postignut uspjeh u potrazi. Englezi su ponudili stanovnicima veliku nagradu, ako pronađu bar neke tragove od nestalih naučnika.
Potraga, iako detaljna, bila je bezuspješna. Nije otkriven nijedan trag o prisustvu ljudi, a gdje su nestali naučnici je bilo pitanje bez odgovora.
Pojavile su se teorije o podzemnim plinovima koji ponekad izbijaju na površinu. Zbog njihovog halucigenog djelovanja, mogli su natjerati osobu da radi neuobičajene stvari, poput kupanja u jezeru.
Ali, to je samo teorija. Istina je da niko ne zna šta se dogodilo ovoj dvojici naučnika.
Nestanak cijelog sela
Ali, niz ovih čudnih nestanaka nije se završio sa naučnicima.
Neke od porodica plemena Elmolo odlučilo je da se nastani na otoku da bi se sakrili od krvoločnog susjedskog plemena Samburu.
Na otoku su živjeli veoma dobro, baveći se poljoprivredom, stočarstvom i ribarenjem. Ponekad bi posjećivali kopno da bi se vidjeli sa rođacima ili razmijenili robu.
Ali, poslije nekog vremena, prestali su dolaziti na obalu.
Njihovi rođaci i komšije otišli su na otok, ali tamo nisu pronašli nikoga.
Selo je bilo pusto i netaknuto, bez ikakvih tragova borbe ili iznenadnog odlaska – svi su misteriozno nestali.
Ta sela na otoku još postoje, ali nikome se ne žuri da živi u njima. Divlje koze slobodno lutaju otokom, ali niko ih ne lovi – zbog straha od prokletstva.
Možda izgleda da bi ovaj slučaj bilo jednostavno riješiti. Samo bi trebalo poslati neku ekspediciju koja bi posjetila taj otok, istražila njegovu istoriju i provjerila je li još bilo neobičnih slučajeva od nestanka sirotih naučnika.
Ali, je li to baš tako?
