Legenda o kenijskom otoku Envaitenet jedan je od onih slučajeva koji izuzetno intrigira, ali za koje nedostaje detalja. Mali otok nalazi se na jezeru Rudolf, nazvanom po nasljedniku prijestolja Austrije. U jeziku lokalnog plemena Envaitenet ima značenje “Bez-povratka”. Otok se dugo smatra prokletim mjestom.
Priča kaže da su stanovnici Envaiteneta često dolazili na kopno radi trgovine, ali jednog dana, neobjašnjivo su prestali dolaziti.
Zabrinuti, dvojica lokalnih muškaraca odlučili su otputovati na otok da saznaju što se dogodilo.
Kada su stigli tamo, zatekli su potpuno napušteno mjesto.
Sve što su pronašli bile su izgorjele kolibe i trule ribe.
Dva muškarca su, sasvim razumljivo, bila prilično prestrašena zbog svega toga i vratila su se na kopno zaklinjući se da se nikada neće vratiti tamo.
Nestanak naučnika
Malo je je vjerovatno da su životinje razlog nestanka ljudi. Jedan neobjašnjiv slučaj ide u prilog toj tvrdnji. 1935. godine, u ovom području je sprovedeno naučno istraživanje od strane engleske ekspedicije pod vodstvom Viviana Fusha.
Dva naučnika, Martin Sheflis i Bill Dyson, otišli su na Envaitenet. Nakon uspješnog slijetanja signalizirali su upaljenom bakljom.
Tokom nekoliko dana, naučnici su se povremeno javljali svjetlosnim signalima, dok jednog dana ti signali nisu u potpunosti prestali.
Nekoliko dana kasnije kada su spasioci stigli na otok, od naučnika nije bilo ni traga.
Naređeno je da avion preleti otok i istraži ga. Međutim, bez rezultata. Zatim su Britanci okupili oko 200 stanovnika kako bi detaljno pretražili otok.
Domaći stanovnici nisu željeli sletjeti na prokleti otok. Morali su im obećati veliku nagradu ako pronađu barem neke tragove naučnika.
Kao rezultat detaljnog pretraživanja svakog kamena na otoku, nije pronađen niti jedan trag o prisustvu ljudi. Gdje i kako su dva naučnika nestala, još uvijek je nepoznato.
Teoretiziralo se da ponekad podzemni plinovi iz dubina jezera izbijaju na površinu.
Ti plinovi imaju opojan učinak na mozak i prisiljavaju osobu da izvrši nepromišljene radnje, poput odlaska na kupanje u jezero.
Možda su naučnici, nakon što su potrošili svoje zalihe hrane, otplovili čamcem do obale, ali su se utopili? Zbog toga nije pronađen nikakav trag o njima na otoku.
Nestanak cijelog sela
Serija čudnih nestanaka nije završila s nestankom naučnika.
Nakon nekoliko godina od nestanka naučnika, nekoliko porodica pripadnika plemena Elmolo se naselilo na otok.
Odlučili su se tu sakriti od krvoločnih susjeda iz plemena Samburu.
Naselili su se prilično dobro, doveli koze, sagradili kolibe i ribarili. Ponekad su plovili do “kopna” da posjete rođake ili razmijene robu.
No nakon nekog vremena, stanovnici otoka prestali su se pojavljivati na obali.
Susjedi i rođaci su poslali ljude na otok, ali nisu pronašli ni jednu osobu.
Mrtvo selo ostalo je netaknuto – nije bilo znakova napada ili borbe, niti znakova hitne evakuacije, ništa. Svi su nestali bez traga.
Pleme Samburu tvrdi da su zmije na otoku duhovi preminulih predaka. Oni i dalje love pripadnike plemena Elmolo.
Sela na otoku još uvijek postoje, ali nitko se ne žuri da ih naseli.
Divlje koze slobodno lutaju otokom i ne namjeravaju nestati. Niko ih čak ni ne lovi, jer ljudi se boje ponovno prilaziti otoku.
Domoroci plemena Turkana u obrisu otoka vide siluetu svoje boginje zemlje i plodnosti.
Kažu da ona uzima sve muškarce za sebe, a njihove žene i djeca ih slijede.
Otok Envaitenet ostaje trajna misterija
Moglo bi se pomisliti da bi ovo bio prilično jednostavan slučaj za riješiti.
Samo bi bilo potrebno organizovati ekspediciju koja bi posjetila ostrvo Envaitenet, istražila istoriju mjesta i provjerila postoje li neobični događaji u proteklih 80 godina otkako su dva naučnika nestala.
Ali, da li je to baš zaista tako?
