Bilo je to 1963. godine, kada je jedan čovjek slučajno naišao na sobu dok je renovirao svoj dom i usput ga istraživao; nabasao je na još nekoliko soba samo da bi otkrio da su sve dio podzemnog grada Derinkuyu. Ovaj grad se nalazi u Turskoj.
Kada su arheolozi počeli da istražuju lokaciju, otkrili su da je nekoliko pronađenih prostorija samo dio strukture koja je bila mnogo veća.
Od 1969. godine turistima je bilo dozvoljeno da posjećuju ovo mjesto, ali je samo jedan dio bio otvoren za javnost, dok je mnogo veći dio i dalje ostao nedostupan.
Derinkuyu je jednostavno nevjerovatno dostignuće i zaista je zapanjujuće kako je drevni čovjek uspio izgraditi ovako kompleksan podzemni grad prije toliko mnogo godina.
Drevni graditelji grada morali su da budu veoma oprezni kada su gradili ove podzemne odaje, koje su morale imati dovoljno snažne stubove da podrže gornje spratove; bez tog postignuća, grad bi se urušio, ali do sada arheolozi nisu pronašli dokaze o bilo kakvim „udubinama“ u Derinkuyu.
Cijeli grad se sastoji od 8 spratova na ukupnoj dubini od 100m. Neki artefakti pronađeni na tom lokalitetu sugeriraju da su ga mogli izgraditi Frigijci u 8. ili 7. vijeku p.n.e.
Međutim, pronađeni pečati u hetitskom stilu ukazuju na mnogo stariji datum od 1900–1200 p.n.e.
Ovaj podzemni grad nalazi se u gradu koji nosi isto ime, Derinkuyu. Priča se da ovaj podzemni grad ima najmanje 600 ulaza koji se mogu pronaći u različitim dijelovima grada i dostupni su sa površine.
Grad je imao crkve, podrume, vinarije, pa čak i štale. Imao je i školu. Spuštajući se prema trećem i četvrtom spratu, naići ćete na crkvu. Za pristup većini spratova, korištene su stepenice. Dodatno, na nekim spratovima su se nalazili bunari za vodu, ali ih nisu imali svi spratovi.
Ovo je bila preventivna mjera kako bi se osigurala sigurnost građana, ako ikada dođe do trovanja. Postojali su i ventilacioni otvori koji su se mogli naći na svakom spratu. Bilo ih je ukupno 15.000.
Često se teoretiše da grad nikada nije trebalo da bude mjesto stalnog boravka. Nije bilo sumnje da je grad bio u stanju da primi hiljade ljudi, uključujući i stoku, ali je ličio više na utočište, nego na mjesto za dugotrajno stanovanje. To se vidi i po načinu na koji je grad izgrađen, snažne i čvrste arhitekture.
Grad je imao brojne prolaze i prostorije koje su bile međusobno povezane. Vjerovatno da bi se omogućilo ljudima da se sastaju u zajedničkim radnim prostorijama i na bogosluženju.
Grad je bio veoma dobro osmišljen i kvalitetno izgrađen. Postojali su i dimnjaci, kao i voda za skladištenje i prodavnice.
Zanimljivo je da je grad imao i mjesta gdje su mrtvi mogli biti smješteni do vremena kada je bilo dovoljno bezbjedno da se pravilno sahrane na površini.
Grad je takođe bio dobro zaštićen po tome što je imao kamena vrata koja su postavljena na različitim dijelovima prolaza i to kako bi se osiguralo da se prolazi brzo blokiraju u slučaju napada.
Klizna vrata od gotovo pola tone, kojima je mogla upravljati jedna osoba, mogla su se otvoriti samo iznutra. Svaki sprat ili nivo u Derinkuyu mogao je biti zasebno zaključan.
Istoričari smatraju da je svrha grada bila da zaštiti svoje stanovnike od invazije oko 800. godine p.n.e., ali mnogi naučnici se ne slažu s ovom teorijom, tvrdeći da bi to bio ogroman, previše složen inženjerski projekat samo da bi se koristio za zaštitu ljudi od invazije.
Postoji toliko mnogo pitanja o Derinkuyu, a većina njih ostaje misterija: Ko je izgradio ovaj ogroman podzemni grad? Šta je moglo natjerati više od 20.000 ljudi da žive pod zemljom? Koja je bila stvarna svrha ove podzemne tvrđave? Je li grad bio zaštita ljudi od rata, klimatskih promjena? Ili nešto sasvim drugo?
Neki antički teoretičari sugerišu da je Derinkuyu konstruisan za preživljavanje, ali od neprijatelja iz vazduha, i da je to bio jedini vjerodostojan razlog za skrivanje pod zemljom.
Kompleksni sigurnosni sistem je postavljen kako bi grad nevidljiv i sakriven pod zemljom, gdje niko nije mogao pretpostaviti da se tu krije više od 20.000 ljudi.
Prevedeno uz dozvolu sa: anomalien.com
