Godine 1889-te, londonske novine Pall Mall Gazette su objavile senzacionalan članak o otkriću ogromnih ljudskih kostiju u susjednoj Francuskoj.
“Upravo je u Vimoutieru u području Orne, seljak koji živi u selu Cutesson došao do zanimljivog otkrića. Kopao je u svojoj njivi kada je zemlja iznenada propala, a on je upao u rupu duboku 3 metra.
Seljak je slučajno naišao na podzemnu komoru, a pregledom je u susjednom svodu, konstruiranom u obliku kruga, pronađeno više ljudskih kostiju, djelomično okamenjenih.
Kosti su iznimno velikih dimenzija i čini se da su pripadale rasi divovskog rasta. Zapravo, osobe koje su proučavale slučaj na licu mjesta, smatraju da su tijela morala biti pokopana na ovom groblju u veoma dalekom razdoblju.
Daljnja istraživanja su privremeno prekinuta zbog urušavanja drugih dijelova zemlje. Čini se da nije neobično da će ova nesreća rezultirati vrlo zanimljivim otkrićima.”
Prema Paulu Brownu iz Singular Discoveriesa, na kraju novinskog članka navedeno je da su iskapanja na tom mjestu na kraju privremeno zaustavljena zbog slijeganja tla.
Priča je odmah postala široko poznata i objavljena je u drugim britanskim novinama. O tome se pisalo i u samoj Francuskoj; naravno, francuska štampa jednostavno nije bila toliko čitana u svijetu kao britanska štampa.
U francuskim novinama ovi nalazi nazvani su “ljudske kosti iznenađujuće veličine” (“ossements humains d’une taille étonnante”) i također su naveli neke detalje koji nisu bili napisani u britanskim novinama.
Na primjer, podzemna komora u kojoj su se nalazili skeleti bila je tako velika da su u tu rupu upala dva seljačka konja.
Također je opisan tunel dug 18 metara, koji je vodio iz jedne podzemne komore do druge, još veće, podzemne prostorije.
Jedan od članaka o ovom otkriću, napisan u francuskom listu La Petit Presse, završio je sljedećom porukom: “Rado pružamo arheolozima i antikvarima novu priliku da pokažu svoje znanje i prošire svoje specijalizirano znanje. Pozivamo naučnike da se uključe!”
A onda je uslijedila gluha tišina. Ni jedne novine, ni francuske, ni britanske, niti bilo koje druge, nisu napisale više ni jedan redak o ovom senzacionalnom otkriću.
Istraživači su pretražili sve moguće arhive novina iz tog vremena i kasnije, ali nigdje nije bilo spomena o gigantskim ljudskim kostima iz Vimoutiera.
Ali, objavljeni su članci o sličnim nalazima gigantskih ljudskih kostiju, ali na drugim mjestima u Francuskoj.
Prema London Globe-u, u junu 1890. godine, gospodin Lapouge otkrio je fragmente ljudskih kostiju “veoma abnormalne veličine” u preistorijskom groblju u Castelnauu, blizu Montpelliera, na jugu Francuske.
Lapouge je izračunao da su kosti pripadale čovjeku visokom 3,3 metra – dakle, pravom divu. Također je naznačeno da su od davnina čitavu dolinu Castelnau seljaci nazivali mjestom gdje se nalazi “pećina divova”.
Lapouge je objavio članak i fotografije svojih nalaza u francuskom periodičnom izdanju La Nature. Odatle je priča o “Divovima Castelnaua” našla jput do mnogih novina i časopisa širom svijeta, uključujući New York Times i Popular Science News.
I, tradicionalno, to je također bilo posljednje spominjanje u štampi o ovim čudnim nalazima. Nakon toga više nije pisao o ovim otkrićima, niti ih spominjao.
U 1894. godini, novine su izvijestile da su radnici koji su kopali na rezervoaru u Montpellieru pronašli “set ljudskih lubanja gigantskih proporcija” sa mjerama od 71, 79 i 81 centimetar u obimu.
Obim prosječne lubanje odraslog muškarca iznosi 57 centimetara.
Ovi nalazi su poslani u Parisku akademiju, i jedan naučnik je rekao da pripadaju rasi ljudi visokih od 3 do 4,5 metara”, kako su pisale tadašnje novine.
Činilo se da je ovo mjesto blizu mjesta gdje je Monsieur Lapouge kopao. U svakom slučaju, ovo je isto područje Montpelliera. Možda su ove kosti nekako povezane sa pećinom divova, o kojoj su stanovnici doline Castelnau formirali legende?
Kao što čitatelj može lako pogoditi, trenutno nema podataka ni o tim lubanjama. Jesu li završile u Pariškoj akademiji u nekom spremištu? Ili su namjerno zauvijek skrivene od znatiželjnih očiju stranaca?
Izvor: anomalien.com
