Doris Bither je bila majka trojice sinova i jedne kćeri, koja je živjela u Culver Cityju (Kalifornija), tokom ranih 1970-ih godina. Njena priča postala je poznata širom svijeta zbog tvrdnji o paranormalnom zlostavljanju koje je doživljavala.
Prije nego što su se počeli događati neobični incidenti, Doris je vodila relativno neprimjetan život, boreći se sa svakodnevnim izazovima samohrane majke.
Prema njenim riječima, fizički je zlostavljana i silovana od strane tri entiteta, što je privuklo pažnju paranormalnih istraživača.
Problemi su počeli kada se Doris preselila na novu adresu. Zvuci, pomicanje objekata samih od sebe i fizički napadi, bili su svakodnevnica u njenom domu.
Vremenom, situacija je postala toliko ozbiljna da je Doris odlučila potražiti pomoć.
Za njenu priču su se zainteresovali dr. Barry Taff i Kerry Gaynor, u to vrijeme poznati istraživači paranormalnih fenomena.
Barry i Kerry su dokumentovali brojne paranormalne aktivnosti i zaključili da je Doris zaista bila pod uticajem nečega neobjašnjivog.
Slučaj Doris Bither postao je jedan od najpoznatijih u istoriji paranormalne zajednice, a njena priča je inspirisala horor film ‘The Entity‘, koji je ekranizovao njeno iskustvo u dramatičnom svjetlu.
Paranormalna iskustva Doris Bither
Doris Bither je tvrdila da je njeno iskustvo sa paranormalnim entitetima bilo izuzetno intenzivno i traumatično.
Prema njenim rečima, tri nevidljiva bića su je neprestano fizički zlostavljala i silovala.
Ovi napadi su bili toliko siloviti da su često ostavljali vidljive tragove na njenom tijelu, uključujući modrice i ogrebotine.
Doris je tvrdila da su entiteti bili posebno aktivni noću, a njihovo prisustvo je bilo praćeno osjećajem hladnoće i neobjašnjivim zvucima.
Osim fizičkog zlostavljanja, Doris Bither je prijavljivala i druge oblike paranormalnih aktivnosti u svom domu, uključujući pomjeranje predmeta bez vidljivog uzroka ili otvaranje i zatvaranje vrata.
Također, Doris je često čula neobjašnjive zvuke, poput koraka i lupanja, koji su dolazili iz različitih dijelova kuće.
Doris je također prijavljivala čudne svjetlosne fenomene, kao što su kratkotrajni bljeskovi i orbovi koji su se pojavljivali u kući.
Ovi fenomeni su često bili povezani sa prisustvom entiteta i dodatno su potkrepljivali njena iskustva.
Pored toga, Doris je tvrdila da je ponekad osjećala prisustvo entiteta čak i kada nije bilo fizičkih manifestacija.
Ova iskustva su imala ozbiljan uticaj na Doris Bither i njenu djecu. Njeni pokušaji da pronađe pomoć često su nailazili na skepticizam, ali su njene tvrdnje na kraju ipak privukle pažnju istraživača paranormalnih pojava.
Istraživanje i dokumentacija slučaja
Kao što smo već ranije napisali, slučaj Doris Bither privukao je pažnju mnogih stručnjaka iz oblasti parapsihologije, među kojima su se posebno istakli dr. Barry Taff i Kerry Gaynor.
Njihovo istraživanje započelo je 1974. godine, kada su Doris kontaktirali zbog niza neobičnih i uznemirujućih događaja u njenom domu.
Barry i Kerry su obavili preliminarni intervju s Bitherom i u početku su bili skeptični sve dok oba istraživača nisu primijetili metalnu šerpu kako iskače iz donjeg ormarića u njenoj kuhinji, leteći preko sobe nekoliko metara.
Istraživali su njen dom nekoliko puta u periodu od 11 sedmica i uhvatili čudne lukove svjetlosti na fotografijama.
Ovi istraživači su također svjedočili svjetlosnim kuglama kako lete pored njih, osjetili neobjašnjive padove temperature i gledali kako se u uglu spavaće sobe materijalizirala “zelenkasta” pojava čovjeka.
Kasnije je to Barry opisao na sljedeći način: “Odjednom su se svjetla spojila u uglu. . . i mogli smo da vidimo veliku pojavu od struka pa naviše.“
Taff i Gaynor su obavili brojne intervjue sa Doris, analizirajući njene tvrdnje o paranormalnim aktivnostima koje su uključivale fizičke napade i vizuelne manifestacije entiteta.
Jedna od ključnih metoda istraživanja bila je postavljanje kamera i drugih senzora u njenoj kući, kako bi se zabilježili dokazi o paranormalnim fenomenima.
Tokom ovih sesija, istraživači su dokumentovali različite anomalije, uključujući svetlosne orbove i neobične zvukove.
Mnoge od tih manifestacija bile su u skladu sa onim što je opisala Doris, što je dodatno podstaklo interesovanje za ovaj slučaj.
Osim tehničke opreme, Taff i Gaynor su koristili i metode intervjuisanja i psihološke procjene kako bi bolje razumjeli stanje njeno stanje.
Njihova istraživanja su pokazala da je Doris imala turbulentnu prošlost, uključujući porodične probleme i emocionalne traume, što je moglo doprinijeti njenim iskustvima.
Uprkos tome, istraživači su bili uvjereni da su neki od događaja koje je Doris opisivala bili autentični paranormalni fenomeni.
Rezultati istraživanja Barryja Taffa i Kerryja Gaynora izazvali su različite reakcije unutar naučne zajednice.
Dok su neki smatrali da su njihove metode i zaključci legitimni, drugi su bili skeptični prema tvrdnjama o paranormalnim aktivnostima.
Kritičari su isticali mogućnost psiholoških faktora, halucinacija ili čak prevare kao objašnjenja za događaje u kući Doris Bither.
Kontroverza oko ovog slučaja traje i danas. Ipak, iskustvo Doris Bither je postalo inspiracija za horor film ‘The Entity’ iz 1982. godine.
Ovaj film je na mnoge načine vjerno prenio stvarne događaje, uključujući detalje o paranormalnim pojavama koje je Doris Bither tvrdila da je doživjela.
