Čini se da se ta cifra kreće oko 95 posto. To je udio svemira koji se sastoji od tamne materije i tamne energije – entiteta koje naučni aparati samo nejasno i indirektno percipiraju.
Ova činjenica je u posljednje vrijeme privukla veliku pažnju, ali jedna implikacija je prošla nezapaženo: ako je to slučaj sa fizičkim univerzumom, to mora biti slučaj i sa našim vlastitim tijelima.
Stoga se 95 posto vašeg tijela sastoji od materije i energije o kojima se gotovo ništa ne zna.
Izgleda da je drevnu izreku „Spoznaj sebe“ nešto teže zadovoljiti nego što mislimo.
Od čega je onda sačinjeno tijelo? To je pitanje na koje konvencionalno razmišljanje ne može odgovoriti, i većinom ga ne može ni razmotriti.
To nas navodi da razmotrimo poglede na tijelo prema ezoteričnim tradicijama svijeta. Kao i u većini područja, ne slažu se u svim tačkama, ali sličnosti su primjetnije od razlika.
Prva stvar koju moramo priznati jeste da tijelo, posmatrano kao čisti fizički entitet, nema nikakvu strukturu niti koherentnost.
Ovo je čudna tvrdnja, ali možemo spoznati istinu, jednostavno razmišljajući o razlici između živog tijela i leša.
Živo tijelo posjeduje koherentnost; sposobno je za kretanje i aktivnost, te može opstati nekoliko desetljeća. Lešu nedostaju sve ove karakteristike. Brzo će istrunuti i raspasti se.
Mora, dakle, postojati organizirajuća struktura koja održava fizičko tijelo u jednoj cjelini za vrijeme zemaljskog života.
Jedan uobičajeni za ovo, koji dolazi iz teozofije ranog dvadesetog vijeka, je eterično tijelo, ponekad poznato kao eterički dvojnik.
Stoga, za našu diskusiju, moramo redefinirati riječ tijelo. Sa ezoterične tačke gledišta, tijelo se može opisati kao sredstvo za strukturiranje iskustva na određenom nivou postojanja.
Pa šta je ovo eterično tijelo? Evo zapažanja iz prve ruke. Američka spisateljica Rosanne Daryl Thomas opisuje smrt svoje mačke:
Napuštao nas je. Držala sam ga. Gurnuo je glavu ispod moje ruke, preo dok sam ga mazila i govorila tiho, želeći da ga ispunim ljubavlju. A onda mu je odjednom lice postalo oštrije i tanje.
Njegov život je nestao. Suočila sam se sa njegovom smrću sa tugom i neočekivanim čuđenjem. Ono što sam vidjela, bilo je sljedeće: da je životna sila, duh, stvar za sebe, i kada ode, kada je napustila starog Ruffyja, njegov oblik je izgubio svoju punoću.
Nešto je očigledno nestalo. Ono što je preostalo nekada je držalo njegovo staro voljeno ja, ali ono ja koje je bilo prisutno jednog trenutka je otišlo kao na povjetarcu.
Shvatila sam šta je duša. To je bilo ovo. I shvatila sam da, ako energija nikada ne umire, taj dio sebe koji nije bio u njemu sada je negdje drugo: gdje, ne bih znala da kažem, ali vidjela sam to, i vidjela kako odlazi.
Ovaj odlomak sugeriše da je ovaj organizacioni princip, ovaj “djelić sebe”, svojstven ne samo ljudima već i životinjama.
Vrlo je vjerovatno da ovo eterično tijelo nije besmrtnije od fizičkog tijela. Jedna uobičajena tradicija smatra da eterično tijelo preživi oko tri dana nakon fizičke smrti.
Ovo se čini razumnim: to bi objasnilo zašto se većina susreta sa mrtvim voljenim osobama događa nekoliko dana nakon smrti voljene osobe. Broj nakon toga značajno opada.
Eterično tijelo je sastavljeno od energije, iako izuzetno suptilne vrste.
Ova energija je poznata kao prana, chi ili qi, ili jednostavno životna sila (Imajte na umu da Rosanne Thomas koristi izraz “životna sila” u gornjem odlomku).
Eterično tijelo ima svoju vlastitu strukturu, iako se ona radikalno razlikuje od fizičkog objekta koji se proučava na časovima anatomije.
Ipak, mnoge tradicije opisuju obrasce ovog tijela, kao što vidimo na meridijanima tradicionalne kineske medicine i čakrama hinduizma.
Eterično tijelo nije cijela priča. Postoji i ono što se naziva astralno tijelo, termin koji se može pratiti sve do neoplatonskog filozofa Proclusa (Prokla), koji je živio u petom vijeku nove ere.
Čovjek je, kako je rekao, sastavljen od okhēma, doslovno “vozila“, napravljenog od zvjezdanog ili “astralnog“ materijala.
Prema ezoterijskoj teoriji, na njega utječu i oblikuju ga konfiguracije zvijezda, a posebno planeta.
Ova ideja može objasniti drevni orfički stih, koji upućuje nedavno preminulu osobu da kaže: “Ja sam dijete zemaljskog i zvjezdanog neba.”
Smatra se da je ovo astralno tijelo sastavljeno od suptilne, zvjezdane tvari koja se ponekad naziva astralna svjetlost.
Subjektivno, astralno tijelo odgovara skupu misli, emocija i slika koje okružuju pojedinca.
Zašto ovo nazivati tijelom? Zato što je to, kao što je već rečeno, sredstvo za strukturiranje iskustva – u ovom slučaju, na onome što možemo nazvati psihološkim nivoom.
Ovo “vozilo” ne nalikuje na fizički entitet – barem ne u detaljima – ali ima svoju konzistentnost i organizaciju.
Kroz svoja vidovita istraživanja, teozofi Annie Besant i C.W. Leadbeater opisali su astralna tijela različitih pojedinaca, kao boje i oblike povezane sa određenim emocijama i željama.
Proklo je vjerovao da je ovo astralno vozilo besmrtno, ali ovo nije univerzalno gledište. Neki kažu da astralno tijelo nadživljava smrt fizičkog tijela oko četrdeset dana.
To bi moglo objasniti zašto, na primjer, istočna pravoslavna tradicija izgovara molitve posebno intenzivno za pojedinca prvih četrdeset dana nakon njegove smrti i zašto je period predviđen za čitanje za pokojnika u Tibetanskoj knjizi mrtvih četrdeset i devet dana.
Izvan astralnog nivoa, čini se da postoji manje saglasnosti među tradicijama, bez sumnje zato što su one sve udaljenije od zemaljskog iskustva.
Teozofi vjeruju da se mentalno tijelo, kako Kurt Leland primjećuje u svom intervjuu, sastoji od strukture ideja i misli koje okružuju pojedinca.
Ali, također je moguće posmatrati astralno (emocionalno) i mentalno tijelo kao suštinski isti entitet.
Jedna zanimljiva karakteristika teozofije je njen koncept trajnih atoma. Kao što smo vidjeli, sva ova suptilna tijela se raspadaju nakon smrti.
Sa obzirom na ovo i sa obzirom na činjenicu da teozofija podučava reinkarnaciju, mogli bismo se zapitati, šta se reinkarnira?
Teozofski odgovor je da doslovno jedan atom (očigledno ne ona vrsta atoma poznata nauci) ostaje od svakog od tijela: eteričnog, astralnog i mentalnog.
Ovi atomi su povezani sa reinkarniranim Ja i nosioci su karme: oni su mjesto gdje je vaša karma pohranjena.
Ne znam ni za jednu drugu tradiciju koja govori o trajnim atomima, ali ideja liči na koncept luza u Kabali.
Luz, na hebrejskom, znači “badem“. Francuski ezoteričar René Guénon piše da je luz „ime dato specifičnom, neuništivom tijelu, simbolično predstavljenom izuzetno tvrdom kosti, za koju tijelo, nakon smrti, ostaje vezano do svog uskrsnuća.
Kao što jezgro sadrži klicu, a kost srž, tako i luz sadrži one elemente neophodne za obnovu pojedinačnog bića” (Guénon nije vjerovao u reinkarnaciju, pa je govorio “obnova” umjesto uskrsnuća).
Izvan astralnog tijela su nivoi koji su besmrtni, ili barem relativno. Teozofi govore o kauzalnom tijelu koje opstaje između inkarnacija, kao i o progresivno višim nivoima koji se izuzetno razlikuju od zemaljskog iskustva.
Kauzalna, mentalna, astralna, eterična tijela – kako apsurdno mistično zvuče! Barem za neke uši. Pa ipak, kada pogledamo ove nove koncepte tamne materije i tamne energije, možemo se legitimno zapitati da li oni imaju neke veze sa suptilnim tijelima o kojima se govori tako dugo i tako univerzalno?
Da li je moguće da naša suptilna čula – poznata pod nazivima kao što su telepatija i vidovitost – opažaju ove nepoznate supstance?
I da li je moguće da se nauka rugala takvim stvarima zato što su njeni instrumenti bili previše primitivni da bi ih otkrili?
Članak preveden uz dozvolu sa: New Dawn Magazine
Foto naslovnice: Freepik
