Prije više od pet decenija, tačnije 1971. godine, dva naučnika Joseph Hafele i Richard Keating, smjestili su četiri atomska sata u avione koji su dva puta obletjeli svijet – prvo na istok, a potom na zapad.
Potom su ih uporedili sa atomskim satom koji je cijelo vrijeme bio na na tlu i uočili su neslaganje u vremenu koje su ti satovi pokazivali.
Iako je ta razlika iznosila samo nekoliko stotina milijarditih dijelova sekunde, to je bio stvarni dokaz uticaja kretanja (prostora) na protok vremena.
Einstein je već prije shvatio da se prostor i vrijeme ne mogu posmatrati odvojeno, nego spojeno u onome što je postalo poznato kao prostor-vrijeme.
Ovaj spoj prostora i vremena, doveo je Einsteina do možda najzapanjujućeg otkrića: razlika koju vidimo između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, možda je samo iluzija.
U našim svakodnevnim životima vrijeme doživljavamo kao kontinuirani tok, ali o vremenu također možemo razmišljati kao o seriji snimaka ili trenutaka.
Ako bismo mogli zamisliti sve te trenutke u nizu, svaki trenutak na Zemlji, svaki trenutak Zemljine orbite oko Sunca i svaki trenutak širom cijelog svemira, vidjeli bismo svaki događaj koji se ikada dogodio ili će se dogoditi.
Vidjeli bismo rođenje našeg svemira u Velikom prasku prije otprilike 14 milijardi godina, formiranje zvijezda u našoj galaksiji, nastanak Zemlje prije 4,5 milijardi godina, vrijeme kada su postojali dinosauri, pa sve do događaja koji se danas dešavaju na Zemlji, kao na primjer vi koji upravo čitate ovaj članak i razmišljate o prostor-vremenu.
A sada moramo razmisliti o još jednom naizgled jednostavnom konceptu, a to je “sada”.
Za vas, spisak stvari za koje smatrate da se dešavaju upravo sada može uključivati otkucaje kazaljke sata na vašem zidu, zvuk kiše vani ili nešto što se dešava daleko, poput aviona koji trenutno leti iznad Italije, meteora koji upravo pogađa Mjesec ili eksplozije neke zvijezde na rubu svemira.
Svi ovi događaji za koje smatramo da se dešavaju u istom trenutku, ali u različitim područjima našeg svemira čine ono što intiuitivno percipiramo kao sadašnje vrijeme.
Te događaje možemo zamisliti kao da “leže” na jednoj liniji prostor-vremena, koju ćemo nazvati “linija sadašnjosti”.
Ako bismo se rukovodili zdravim razumom, vjerovatno bi se svi složili da je ono što se dešava ili postoji upravo sada trenutak za trenutkom.
Ali, Einstein je dokazao da, ako u obzir uzmemo i kretanje, slika zdravog razuma o konceptu sadašnjosti pada u vodu.
Da biste ovo bolje razumjeli, zamislite prostor-vrijeme kao hljeb. Kao što postoje različiti načini da se hljeb isječe na kriške, tako isto postoje različiti načini da se prostor-vrijeme “isječe” na pojedinačne “kriške sadašnjosti”.
To se dešava upravo zbog kretanja koje utiče na protok vremena.
Na primjer, osoba koja se kreće ima drugačiju percepciju onoga što se dešava sada i njegove kriške vremena neće biti paralelne mojim koji upravo sjedim i pišem ovaj članak.
A sada zamislite vanzemaljca na nekoj veoma dalekoj planeti, koja je od naše planete udaljena milijardama svjetlosnih godina.
Također, zamislite nekog čovjeka koji na Zemlji i koji upravo sada na nekoj benzinskoj pumpi sipa gorivo u svoj automobil.
Ako taj daleki vanzemaljac i čovjek trenutno miruju, njihovi satovi otkucavaju vrijeme istim tempom, pa stoga dijele istu krišku sadašnjosti, koju režu ravno kroz hljeb.
Ali, ako vanzemaljac odjednom uskoči u svoj svemirski brod i počne se kretati u smjeru suprotno od Zemlje, sat čovjeka koji trenutno miruje i sat vanzemaljca koji je možda već dosegao brzinu blisku brzini svjetlosti više neće mjeriti vrijeme na isti način.
Njihove kriške sadašnjosti se više neće slagati, jer kriška vanzemaljca sada ide ukrivo – prema prošlosti.
Vanzemaljac koji se u svojoj letjelici već nekoliko minuta kroz svemir kreće brzinom svjetlosti, vjerovatno može zaboraviti na našeg prijatelja na benzinskoj pumpi, jer će taj čovjek tek za nekoliko mjeseci tu sipati gorivo u svoj automobil.
Ali, šta ako bi se taj vanzemaljac kretao prema Zemlji umjesto u suprotnom pravcu od nje? Tada bi se dogodila suprotna stvar. Njegova kriška sadašnjosti bi sada bila nagnuta prema budućnosti.
U ovom slučaju, sadašnjost vanzemaljca uključuje događaje koji se još nisu dogodili na Zemlji i dogodiće se tek za nekoliko godina ili nekoliko stotina godina, zavisno od toga koliko se već dugo u svojoj letjelici kreće prostranstvima svemira.
Možda ljudska vrsta već neko vrijeme koristi leteće automobile ili je Zemlja postala pusto mjesto bez ljudi, jer se vještačka inteligencija otela kontroli? Ili se pra-pra-praunuk vašeg prijatelja upravo teleportuje iz Londona u Tokio?
Ako se rukovodimo zakonima fizike, ma koliko to čudno zvučalo, prošlost je još tu, a budućnost nije nepostojeća.
Sve što se ikada dogodilo ili će se dogoditi, sve postoji, sve je stvarno. Od Mozarta koji sklada svoju posljednju simfoniju, do vašeg prvog dana na poslu, pa sve do prvih ljudi koji će osnovati kolonije na Marsu.
Ali, možda je to najbolje objasnio jedan od najvećih naučnih umova svih vremena, Albert Einstein, kada je rekao:
“Ljudi poput nas koji veruju u fiziku znaju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti samo uporna iluzija”.
Foto naslovnice: Vecstock sa Freepik
