Svijet je prepun neobičnih priča, ali malo koja je zaokupila maštu i izazvala toliko kontroverzi kao ona o Boriški Kiprijanoviću, ruskom dječaku koji je tvrdio da se sjeća svog prošlog života na Marsu.
Njegova priča, koja se pojavila krajem devedesetih godina, odjeknula je globalno, ostavljajući naučnike zbunjenima, a javnost podijeljenom između fascinacije i skepticizma.
Ovaj dječak, rođen u Volvogradu (Rusija) 11. januara 1996. godine, nije bio obično dijete.
Od najranije dobi Boriška je pokazivao znakove iznimne inteligencije, ali ono što ga je dodatno izdvajalo bile su njegove detaljima bogate i živopisne priče o životu na Crvenoj planeti, o drevnoj nuklearnoj eksploziji koja ju je zadesila i svojoj vlastitoj misiji – da upozori čovječanstvo na sličnu sudbinu.
Čudo od djeteta
Prije nego je svijet čuo za njegove tvrdnje, Boriška Kiprijanović je već bio predmet čuđenja u svom okruženju.
Dostupni izvještaji o njegovom ranom djetinjstvu oslikavaju portret djeteta koje je imalo gotovo nevjerovatne sposobnosti.
Njegova majka i otac, bili su svjedoci njegovog izvanrednog razvoja. Tvrdili su da je Boriška mogao držati glavu uspravno bez pomoći sa samo dvije sedmice starosti, što je znatno ranije od prosjeka.
Ali, ono što je još nevjerovatnije, Boriška je počeo pričati već poslije nekoliko mjeseci. Samo za usporedbu, većina djece svoje prve riječi izgovara tek između 9 i 12 mjeseci starosti.
Kada je imao oko dvije godine Boriška je, prema tvrdnjama njegovih roditelja i kasnijim izvještajima, već naučio čitati, pisati i crtati.
Ono što je dodatno privuklo pažnju njegovih roditelja, bila je njegova duboka i spontana upućenost u teme o kojima ga niko nije podučavao.
Često bi, sjedeći u položaju lotosa, detaljno govorio o Marsu, planetarnim sistemima i dalekim vanzemaljskim civilizacijama.
Njegova majka je često isticala da ga nikada u toj dobi nisu specifično učili o svemiru, ali ipak ta rana fascinacija svemirom i Crvenom planetom nastavila se i tokom Boriškinih kasnijih školskih godina.
Učitelji su bili zadivljeni njegovim jezičnim vještinama, sposobnošću pisanja i nevjerovatnim pamćenjem.
Kako je Boriška odrastao, njegova priča je privlačila veliku pažnju ne samo medija, već i raznih stručnjaka.
U izvještajima se navodi da su naučnici, uključujući ufologe, astronome i istoričare, bili zapanjeni njegovim širokim znanjem, koje je za njegovu dob bilo mnogo iznad očekivanog.
Mnogi su se na kraju složili da je gotovo nemoguće za jedno dijete da izmisli tako složenu i detaljnu priču.
Sjećanja sa Crvene planete
Srž Boriškine zagonetke leži u njegovim živopisnim i detaljnim sjećanjima na prošli život koji je, kako tvrdi, vodio na Marsu prije nego što se reinkarnirao na Zemlji.
Prema njegovim opisima, Marsovci su bili napredna civilizacija visokih bića od preko dva metra. Posjedovali su izuzetno naprednu tehnologiju koja im je omogućavala međuzvijezdana putovanja.
Njihove svemirske brodove, Boriška je opisivao kao vrlo složene, višeslojne strukture. Tvrdio je da su koristili okrugle letjelice za putovanja kroz vrijeme i prostor, dok su Zemlju promatrali iz trokutastih letjelica.
Ipak, jedan od najfascinantnijih aspekata njegovih tvrdnji odnosi se na biologiju Marsovaca. Prema Boriški, oni su bili praktički besmrtna bića koja su prestajala stariti u 35 godini života.
Također je naveo da su Marsovci udisali ugljen-dioksid, a ne kisik, te su na Zemlji morali koristiti posebne naprave za disanje.
Međutim, idilična slika ove napredne civilizacije narušena je katastrofom epskih razmjera. Boriška je neprestano govorio o razornom nuklearnom sukobu koji se dogodio na Marsu prije mnogo hiljada godina.
Ovaj rat, vođen između različitih “frakcija” Marsovaca, doveo je do gotovo potpunog uništenja života na površini planete.
“Sve je izgorjelo”, rekao je u jednom od svojih intervjua,
Ipak, mali broj Marsovaca je uspio preživjeti kataklizmu. Oni su se povukli u podzemna skloništa, uspjeli obnoviti dio svoje civilizacije i razviti nova oružja. Ti Marsovci i danas žive ispod površine Crvene planete.
Što se tiče njegovih ličnih sjećanja, ona su bila jako specifična. Tvrdio je da je u prošlom životu bio pilot na Marsu i da je sudjelovao u ratnim sukobima i vazdušnim napadima kada je bio star otprilike 15 (marsovskih) godina.
Također je spominjao da je kao pilot često posjećivao Zemlju.
Misija na Zemlji i skrivene tajne Sfinge
Prema Boriški, njegov dolazak na Zemlju nije bio slučajan. Tvrdio je da se “ponovo rodio” na našoj planeti sa vrlo specifičnom i hitnom misijom: upozoriti čovječanstvo na opasnost od nuklearnog samouništenja, sličnog onome koje je zadesilo njegovu planetu.
Predstavljao se kao “glasnik upozorenja”, strahujući da bi Zemlja mogla doživjeti istu sudbinu kao Mars ako ne promijenimo svoj put.
Ključni dio njegove fantastične priče uključuje neočekivanu vezu između Marsovaca i drevnog Egipta. Boriška je tvrdio da su Marsovci u prošlosti često komunicirali i sarađivali sa drevnim Egipćanima.
Ova veza nije bila samo obična “istorijska fusnota”, već sadrži ključ za budućnost čovječanstva, koji je skriven unutar jednog od najprepoznatljivijih spomenika na svijetu – Velikoj Sfingi.
Boriška je izjavio da Sfinga krije duboke tajne – “ključ za razumijevanje cjelokupnog ljudskog postojanja”, kao i “tajni svemira“.
Tvrdio je da postoji tajni mehanizam za otvaranje Sfinge, smješten “negdje iza njenog uha”. Otključavanje ovog mehanizma dovelo bi do fundamentalne promjene u ljudskom postojanju.
Također je tvrdio da nije sam u svojoj misiji i da su drugi preživjeli Marsovci reinkarnirani na Zemlji kako bi pomogli čovječanstvu.
Boriškin nestanak
Posljednjih godina, priči o Boriši Kiprijanoviću dodan je još jedan sloj misterije. Pojavili su se izvještaji koji sugeriraju da su Boriška, sada mladić u kasnim 20-tim godinama, i njegova majka iznenadno nestali.
Prema tim navodima, svi pokušaji da im se uđe u trag bili su bezuspješni.
Naravno, nećemo ulaziti u to da li su ove tvrdnje istinite i da li su Boriška i njegova majka zaista nestali, ali ovaj navodni nestanak zasigurno ostaje još jedno neriješeno pitanje u ovoj ionako tajanstvenoj priči.
Na kraju, zagonetka Boriške Kiprijanovića ostaje neriješena. Je li ovaj fantastični dječak zaista bio glasnik sa drugog svijeta ili izuzetno maštovit pojedinac? Je li bio produkt kulturnog i porodičnog okruženja? Ili, nešto sasvim drugo?
Odgovore na ova pitanja ostavljamo vama, a prava istina o ovom dječaku i njegovoj nevjerovatnoj priči ostaje skrivena tamo negdje – između stvarnosti i mašte.
