Piramida Zawyet el Aryan: Šta skriva nedovršena građevina

Alessandro Barsanti spustio se 1904. godine niz stepenice isklesane u krečnjaku i stao na granitni pod. Blokovi pod nogama bili su dugi četiri i po metra, a neki od njih su težili i do devet tona.

U jednom od njih bila je isklesana ovalna kada, a njen poklopac još je ležao na mjestu.

Ni Barsanti, italijanski arheolog koji je vodio iskopavanje, ni Gaston Maspero, tadašnji direktor Egipatske službe za starine, nisu znali čemu ta kada služi.

Mjesto se zove Zawyet el Aryan i nalazi se na zapadnoj obali Nila, oko pet kilometara južno od Gize, na pola puta prema Abusiru.

Tamo, na rubu pustinjske visoravni, stoje dvije građevine koje su nekada trebale biti piramide. Od obje je ostalo malo, a jedna nikad nije dobila ni vrh.

Šta Zawyet el Aryan čuva: Baza bez piramide i piramida bez vlasnika

Južniju građevinu arheolozi zovu Slojna piramida. Podignuta je u Trećoj dinastiji, od ćerpiča i prirodne stijene, i trebala je imati pet stepenica i visinu između 42 i 45 metara.

Danas je od nje ostala humka od sedamnaest metara, s osnovicom od 84 metra, a kroz unutrašnjost vodi hodnik s trideset i dvije bočne odaje, vjerovatno predviđene za odlaganje pogrebne opreme.

Iskopavanja početkom dvadesetog vijeka nisu pronašla ni predmete ni trag ukopa, pa nije jasno je li piramida ikada služila kao grobnica ili je napuštena nakon prerane kraljeve smrti.

Većina egiptologa je pripisuje faraonu Kabi, jer su u obližnjoj mastabi Z500 pronađene kamene posude s njegovim imenom.

Sjeverna piramida je veća i zagonetnija. Karl Richard Lepsius ju je opisao između 1842. i 1846. godine i uvrstio u svoju Denkmäler aus Aegypten und Aethiopien pod redni broj XIII, a dovršena je samo osnovica: kvadrat isklesan u prirodnom krečnjaku, sa stranicom od 200 metara.

Na površini se vide tragovi postolja koje je trebalo nositi oblogu od krečnjaka, ali sami blokovi nikad nisu pronađeni, kao ni piramidion, pa se konačna visina i nagib ne mogu izračunati.

Sporna je i sama osnovica, jer Wolfgang Helck i dio egiptologa smatraju da je bila zamišljena da bude znatno manja od Barsantijeve procjene.

Uz piramide, lokalitet obuhvata pet grobalja iz različitih perioda, od Prve dinastije do rimskog doba.

U rovu koji presijeca konstrukciju pronađen je sarkofag od ružičastog granita, moguće iz kasnijeg perioda.

Ovalna kada i pečat koji je Barsanti otvorio 12. marta 1905

Barsantijev izvještaj o iskopavanju 1904. i 1905. godine objavljen je 1906. godine u sedmom tomu Annales du Service des Antiquités de l'Égypte, na stranicama od 257. do 286, a uz njega je potpisan i Maspero.

Barsanti je radio za Egipatsku službu za starine i o ovom spomeniku objavio dva izvještaja, 1902. i 1906. godine.

Prema Barsantijevom izvještaju iz 1906. godine, unutrašnjost je bila okno u obliku slova T: hodnik se pružao u smjeru jug-sjever, a komora u smjeru istok-zapad.

Strmo stepenište vodilo je nadolje, a na pola svoje dužine prekidala ga je vodoravna površina nepoznate namjene.

Zidovi okna bili su glatki, ali nikad obloženi kamenom, a i komora je ostala nedovršena.

Završen je bio samo pod, prekriven granitnim blokovima dugim četiri i po metra i debelim dva i po metra, teškim do devet tona.

Okno danas nema krovnu konstrukciju i moguće je da je nikad nije imalo.

Blizu zapadnog kraja komore, u jednom od podnih blokova, bila je isklesana ovalna kada.

Barsantijev izvještaj navodi da je duboka 1,05 metara, dok kasnija literatura bilježi 3,15 metara dužine, 2,22 metra širine i 1,5 metar dubine.

Budući da je prevelika da bi prošla kroz prilaz koji vodi u komoru, isklesana je na mjestu, dok je prostor još bio otvoren.

Njen ovalni poklopac bio je zalijepljen gipsom za kadu i još je ležao na mjestu.

Dvanaestog marta 1905. godine, dok je tražio skrivena vrata iza granitnog bloka od trideset tona, podigao je poklopac.

Vrata nije našao, a unutrašnjost je zatekao praznom: jedini trag bila je tamna traka visoka deset centimetara na bočnim zidovima.

Možda vas zanima: Puma Punku: Misterija veća od piramida

Barsanti je pretpostavio da je to ostatak neke tekućine koja je u kadi nekoć stajala kao žrtva ili libacija.

Ideju da je kada neiskorišteni sarkofag odbacio je. Pažnja s kojom je zaštićena, tvrdio je, dokazuje da je u njoj nešto bilo, a tamni talog upućuje na prirodu tog sadržaja.

Iz zapisa Gastona Maspera vidi se šta je ta konstrukcija ostavljala na posjetioca.

Veličina i bogatstvo materijala, savršenstvo rezova i spojeva, besprijekorna obrada granitnog spremnika, smjelost konstrukcije i visina zidova: sve se to, kako je napisao, spaja u jedinstvenu cjelinu koja se ne zaboravlja.

U njegovom tekstu nema ničega natprirodnog; Maspero piše o majstorstvu egipatskih graditelja.

Maspero je tvrdio da je tamo pronašao i oštećenu zavjetnu ploču s imenom kralja Džedefre.

Ta ploča nikad nije objavljena, a dio egiptologa sumnja u njenu autentičnost. Da je postojala, upućivala bi na Četvrtu dinastiju.

Bikheris, Baka ili Setka: Ime koje niko ne može pročitati

Vlasnik piramide nije poznat. Radnički grafiti pronađeni u konstrukciji sadrže kartuš, ali on nije sačuvan u cjelini, a njegov pronalazač ga je prepisao nesigurnom rukom.

Ime se ne može povezati ni s jednim savremenim dokumentom ni s ramesidskim listama kraljeva, pa svaka identifikacija ostaje pretpostavka.

Zato se tumačenja razilaze.

Miroslav Verner i dio egiptologa u njemu vide kralja poznatog pod grčkim imenom Bikheris, možda od egipatskog Baka. Aidan Dodson čita znak drugačije, kao "Set-ka", i vjeruje da je piramida planirana kao grobnica princa Setke, sina kralja Džedefre; obje pretpostavke smještaju građevinu u Četvrtu dinastiju. Kurt Sethe, Nabil Swelim i Wolfgang Helck spuštaju je u kasnu Treću dinastiju.

Argument za stariju dataciju je i to što je upotreba isječenog granita kao podne obloge u kraljevskim grobnicama tradicija stara još od Khasekhemwya, posljednjeg faraona Druge dinastije.

Zastupnici Četvrte dinastije odgovaraju da granitni blokovi takvih dimenzija nisu korišteni prije Khufua.

Ime ostaje sporno, ali vrijeme nije: riječ je o Starom kraljevstvu, dakle o trećem mileniju prije nove ere. Nema spora da je gradnja započeta u trećem, a ne u dvanaestom mileniju.

Možda vas zanima: Zerzura: Legenda o izgubljenom gradu u Sahari

Elektrana, mjera i prazna kada

Prazna posuda sa zapečaćenim poklopcem ostavlja prostor za sve, pa se oko nje vremenom nakupilo nekoliko priča koje Barsantijev izvještaj ne poznaje.

Svaka je zanimljivija od one prije, a vrijedi ih izgovoriti do kraja, jer se onda vidi dokle dosežu.

Najstarija je da piramida nije grobnica, nego mašina. Ta ideja nije egipatska: nastala je u dvadesetom vijeku, daleko od Egipta.

Francuski autor Antoine Bovis tridesetih je godina tvrdio da kartonski modeli piramida mumificiraju male životinje i čuvaju meso i ribu.

Priča koja mu se pripisuje, o neistrunulim truplima u kanti za smeće u Keopsovoj komori, dodata je kasnije, jer Bovis nikad nije ni tvrdio da je bio u Egiptu.

Dvadesetak godina kasnije češki inženjer Karel Drbal prijavio je 1949. godine patent za držač za britve u obliku piramide. Patent je objavljen 1959. godine, a objašnjenje je bilo konkretno: oštrica treba da leži unutar šuplje piramide od kartona ili plastike, okrenuta tako da prati linije Zemljinog magnetnog polja.

Zamisao nije bila nova, jer se o britvama koje duže traju u magnetnom polju pisalo još 1933. godine.

Priča je ušla u bestselere i dobila ime: energija piramide. Pokusi su rađeni i nisu potvrdili ništa.

Godine 1973. pokazalo se da piramidalne posude ne čuvaju cvijeće ni meso bolje od bilo kojeg drugog oblika, a britve u njima ne postaju oštrije.

Terence Hines ih je 2003. godine u knjizi o pseudonauci svrstao među primjere koji se ponavljaju bez potvrde.

Novija je priča o mjerama. Časopis International Journal of Applied Mathematics objavio je 2025. godine rad u kojem se osnovica ove piramide, procijenjena na oko 200 metara, dovodi u harmoničan odnos sa Zemljinim prečnikom i s Velikom piramidom u Gizi.

Autorica sama tu rekonstrukciju zove hipotetičkom i traži da se provjeri.

U tome i jeste problem: osnovica nije izmjereni broj. Dovršen je samo kvadrat isklesan u stijeni, bez obloge i bez vrha, a i sama ta brojka je sporna, jer Barsantijevu procjenu dio egiptologa smatra pretjeranom.

Računati dalje od nepotvrđene brojke znači graditi na pijesku, koliko god odnos izgledao uredno na papiru.

Možda vas zanima: Ishi no Hoden: Misteriozni kamen u Japanu

Ostaje treća, najtiša verzija: da je u kadi nekoć bilo nečega što je pokretalo nešto.

Ona ima stvarno uporište, Barsantijevu rečenicu o tankom tamnom sloju na zidovima, ali on tu tekućinu nije nazvao pogonom, nego darom: žrtva ili libacija, koja je isparila tokom godina.

Sve iznad toga je dodatak koji dokument ne pokriva. Pouzdanije je zato držati se onoga što izvještaj zaista kaže: posuda je bila prazna, poklopac zalijepljen, a svrha nepoznata.

Ostale tvrdnje, o Atlantidi, raznesenim spomenicima i kovčezima koje moderna tehnologija ne bi mogla izraditi, imaju jasniji trag u dokumentima, pa se tu priča vraća na tlo.

Pripisivanje Atlantidi i tehnologija koja ne ostavlja trag u podacima

Oko ovakvih lokaliteta skupljaju se tvrdnje koje arheologija ne potvrđuje.

Jedna je da su piramide izgrađene prije više od 12.000 godina, u vrijeme izgubljene civilizacije Atlantide, a da su ih Egipćani kasnije samo prisvojili.

Druga je da su pojedini spomenici razneseni. Za takve tvrdnje ne postoji recenzirana građa, ni mjerenje koje bi ih potvrdilo.

Radiokarbonsko datiranje, provedeno na organskom materijalu iz grobnica i okolnih slojeva, smješta početak Starog kraljevstva u 27. vijek prije nove ere.

Studija o apsolutnoj hronologiji dinastičkog Egipta, koju je 2010. godine u časopisu Science objavio tim Christophera Bronka Ramseyja, smjestila je vladavinu ranih dinastija u treći milenij prije nove ere, a kasnija studija u Proceedings of the Royal Society A iz 2013. potvrdila je isti okvir za preddinastijski i rani dinastički period.

Za Treću dinastiju, u koju bi piramida pala po jednoj od dvije teze, radiokarbonski okvir pomjera početak oko 2650. godine prije nove ere. Nijedan uzorak ne upućuje na 12.000 godina.

Slično stoji i s tvrdnjom da Serapeum u Sakari, gdje su sahranjivani sveti bikovi Apis, sadrži kovčege koje moderna tehnologija ne bi mogla izraditi.

Najveći od njih, prema proračunu Linanta de Bellefonda, ima masu do 62 tone, a zapisi pokazuju kako su premještani.

Auguste Mariette, koji je Serapeum otkrio 1850. godine, pronašao je tragove valjaka na podu galerija i dva drvena vodoravna vitla, svako pokretano s osam poluga.

Heinrich Brugsch je 1853. godine zabilježio dvostruke šine po kojima su kovčezi kotrljani, a natpis na steli iz vremena Ptolemeja II, oko 247. godine prije nove ere, bilježi da je za prenošenje jednog kovčega i njegovog poklopca u grobnu komoru utrošeno 28 radnih dana.

Tehnika je bila mukotrpna, ali poznata; Mariette je sve to opisao u Le Sérapéum de Memphis, objavljenom 1882. godine.

Ni priča o raznesenim spomenicima ne stoji. Savijena piramida u Dahšuru, koju je podigao faraon Sneferu oko 2600. godine prije nove ere, nije raznesena: njen ugao se mijenja sa oko 54 na oko 43 stepena zato što je graditeljima konstrukcija postala nestabilna, pa su nagib smanjili u toku radova.

Ona je, zapravo, jedna od najbolje očuvanih piramida s izvornom oblogom.

Treba reći i ovo: faraoni Starog kraljevstva sahranjivani su u piramidama, a Dolina kraljeva, na koju se u ovakvim pričama često poziva, groblje je Nove države, nastalo više od 1.000 godina kasnije.

Od filmskog seta do vojnog bunara

Na lokalitet se Barsanti vratio 1911. i 1912. godine, a Prvi svjetski rat zaustavio je iskopavanja; umro je 1917. godine.

Do pedesetih se na nalazištu nije radilo ništa, a onda je 1954. godine okno ponovno očišćeno, i to ne zbog nauke.

Američki reditelj Howard Hawks snimao je tamo film Land of the Pharaohs, a Zawyet el Aryan odabran je kao kulisa. Pijesak i šut koji su se nakupili od Barsantijevih radova uklonjeni su zbog kamere. Film je u kina stigao 1955. godine.

Vojska je 1960. godine prostor oko lokaliteta pretvorila u bazu, a od 1964. godine pristup piramidama je zabranjen.

Zatvorena zona hrani pretpostavku da se tu nešto krije, ali razlog je dokumentovan i dosadan: iskopavanja nisu dopuštena, vojni bungalovi prekrili su nekropolu, a okno Nedovršene piramide, prema dostupnim navodima, služi kao smetlište. Stanje oba grobna okna danas je nepoznato.

U zapečaćenoj kadi nije pronađeno ništa: ni tijelo, ni predmet, ni natpis, samo tamna traka na granitu.

Okno u koje se Barsanti spustio 1904. godine danas više nije dostupno ni arheolozima.

IZVORI

• Alessandro Barsanti i Gaston Maspero, Fouilles de Zaouiét el-Aryân (1904-1905), Annales du Service des Antiquités de l'Égypte 7, 1906, str. 257-286.
• Karl Richard Lepsius, Denkmäler aus Aegypten und Aethiopien, Nicolaische Buchhandlung, Berlin, 1849.
• Alessandro Barsanti, Ouverture de la pyramide de Zaouiet el-Aryân, Annales du Service des Antiquités de l'Égypte 2, 1902, str. 92-94.
• Auguste Mariette, Le Sérapéum de Memphis, Paris, 1882.
• Christopher Bronk Ramsey i dr., Radiocarbon-Based Chronology for Dynastic Egypt, Science 328, 2010.
• Michael W. Dee i dr., An absolute chronology for early Egypt, Proceedings of the Royal Society A 469, 2013.
• George Andrew Reisner i Clarence S. Fisher, The Work of the Harvard University - Museum of Fine Arts Egyptian Expedition, Bulletin of the Museum of Fine Arts 9 (54), Boston, decembar 1911, str. 54-59.
• Miroslav Verner, Die Pyramiden, Rowohlt-Taschenbuch-Verlag, Reinbek, 1999, str. 270-272.
• Rainer Stadelmann, Die Ägyptischen Pyramiden: vom Ziegelbau zum Weltwunder, von Zabern, Mainz, 1985.
• Aidan Dodson, On the date of the unfinished pyramid of Zawyet el-Aryan, Discussions in Egyptology 3, Oxford, 1985, str. 21-24.
• Roman Gundacker, Zur Struktur der Pyramidennamen der 4. Dynastie, Sokar 18, 2009, str. 26-30.
• Wolfgang Helck i Eberhard Otto, Lexikon der Ägyptologie, tom 5, Harrassowitz, Wiesbaden, 1984.
• Mark Lehner, The Complete Pyramids, Thames & Hudson, New York, 2008.
• Ahmed Fakhry, The Monuments of Sneferu at Dahshur, General Organization for Government Printing Offices, Kairo, 1961.
• Heinrich Brugsch, zapis o natpisu graditelja Apisove grobne komore, 1884.
• Antoine Bovis, Exposé au Congrès International de Radiotellerie, Nica, oko 1935.
• Karel Drbal, Method of Maintaining Razor Blades and the Shape of Straight Razors, patent br. 91304, Prag, prijava 1949, objavljen 1959.
• Terence Hines, Pseudoscience and the Paranormal, Prometheus Books, 2003, str. 306.
• Daniel Loxton, Junior Skeptic #23: Pyramid Power, Skeptics Society, 2006.
• Dawn Elizabeth Higgins, The 5.5 Code: Uncovering Pi, Phi, and the Mathematical Blueprint of the Great Pyramid of Giza and the Pyramid of Baka, International Journal of Applied Mathematics 38 (10s), 2025, str. 290-303.