Snovi i paralelni univerzumi

281

Snovi su oduvijek bili jedan od najmisterioznijih aspekata ljudskog iskustva. Dok putujemo carstvima snova, naši umovi kreiraju živopisne, a često i bizarne scenarije. To nas sa ostavlja sa pitanjima o prirodi i svrsi ovih noćnih avantura.

Naravno, pošto su snovi oduvijek bili predmet ljudske znatiželje, pojavile su se razne teorije koje su ih pokušale razumjeti i objasniti.

Oglas

Najednostavnija definicija sanjanja bi bila, da je to proces koji nastaje za vrijeme ubrzanih pokreta očiju ili REM faze.

Za to vrijeme, aktivnost mozga je pojačana, što rezultira šarolikom paletom slika u našim umovima.

Naši snovi mogu biti sasvim obični ili fantastični, smisleni ili bez smisla, a mnogi istraživači vjeruju da su određeni raznim faktorima, kao što su naša dnevna iskustva, potisnute emocije ili podsvjesne misli.

Snovi i paralelni univerzumi
Foto: Freepik

Studije o snovima

Kroz prošlost su postojale razne studije koje su se bavile pitanjem snova, posebno u 20. vijeku.

Oglas

Ali, ako bismo morali izdvojiti neke od tih studija, koje su bile najšire i najčešće refencirane, to su:

Sigmund Freud je u svom radu postavio temelje za buduće izučavanje psihologije snova. Vjerovao je da su snovi prozor u nesvjesni um – dok sanjamo otkrivamo podsvjesne želje i neriješene sukobe.

Možda vas zanima:  Gustavo Rol: Čovjek neobičnih sposobnosti

I dok je Freudovo tumačenje snova bilo žestoko kritikovano, naglasak je ostao na simboličnoj prirodi snova i njihovoj vezi sa podsvjesnim umom.

Šezdeset godina nakon Freudovog rada o snovima, dva istraživača Hall i Van de Castle su sistematski evidentirali i analizirali hiljade izvještaja o snovima.

Identifikacijom zajedničkih tema i simbola, pružili su vrijedan uvid u univerzalnost određenih elemenata snova i utrli put njihovom empirijskom istraživanju.

1977. godine, John Allan Hobson i Robet McCarley razvili su “model aktivacije-sinteze” u kojem se sugerisalo da su snovi direktan rezultat mozga koji pokušava da shvati smisao posebne neuronske aktivnosti tokom REM faze spavanja.

Oglas

Smatrali su da su snovi “moždana buka” koju um organizuje u povezane obrasce. Ovaj model je proturiječio Freudovoj ideji, koja je stavljala akcenat na biološku prirodu snova.

Danas su istraživači “uhvaćeni” između dva načina razmišljanja o snovima; oni su odraz nas samih i našeg “nefizičkog ja” ili su obična igra neurona u našim fizičkim umovima.

Snovi i paralelni univerzum

Povezanost između snova i paralelnih svemira, razumljivo proizilazi iz nadrealne i često besmislene prirode snova.

Dok sanjamo, zakoni fizike i stvarnost nestaju, što rezultira nemogućim scenarijima. U snovima možemo letjeti, mijenjati oblike i raditi šta god poželimo.

Ipak, iako snovi nisu direktan dokaz o postojanju paralelnih univerzuma, neosporno potiču nagađanja o prirodi stvarnosti i našim mogućnostima.

Oni najhrabriji vjeruju da su bizarna dešavanja u snovima na neki način povezana sa principima kvantne mehanike i multiuniverzuma.

Oglas

Kvantna fizika pretpostavlja da svi mogući ishodi neke situacije mogu postojati u nečemu što nazivamo paralelni univerzumi; u naizgled stvarnom svijetu sve je moguće.

Snovi bi mogli biti prozori u ove alternativne ravnice, i iako niko nije potpuno siguran u ovo tumačenje snova, ideja je vremenom ipak dobila neku podršku.

Možda vas zanima:  Mogu li snovi predvidjeti budućnost?

Teorija biocentrizma i snovi

Robert Lanza je američki naučnik koji je možda najpoznatiji po svojoj “Teoriji biocentrizma” koju je predložio za objašnjavanje stvarnosti.

U središtu biocentrizma je tvrdnja da su život i univerzum inherentno povezani, međuzavisni i da svijest pojedinca kreira stvarnost svojom sviješću.

Kada razmišljamo o istinskoj prirodi stvarnosti, ona je u suštini uvijek vlastito djelo nas samih.

Ništa što vidimo i osjećamo, poput izgleda drveta, oblika naših ruku, protoka vremena, gravitacije i tako dalje, ne bi postojalo bez svijesti.

Oglas

Most između ovog pogleda na svijet i sanjanja je, dakle, prilično jednostavan; sve ono što radimo u snu, što stvaramo i doživljavamo u percipiranoj stvarnosti, je isto ono što radimo u budnom životu.

Ne postoji nikakva razlika između svijeta snova i stvarnosti ili je veoma mala.

Ova dva aspekta života izgledaju kao da su odvojena, jer nam je potreban san da bismo pristupili jednom od njih.

Lanza tvrdi da su doživljaji onog koji sanja i koji je budan, samo druge realnosti koje stvara posmatrač.

Ovaj pristup donekle podržava principe kvantne fizike koje smo već spomenuli: da stvari postoje samo kada ih vidimo, osjećamo ili doživljavamo, a istovremeno zbog kvantne neodređenosti sve je moguće.

Kvantna superpozicija
Foto: rawpixel.com sa Freepik

To je posebno izraženo u snovima, u kojima pored beskrajno drugih stvari možemo sanjati da letimo.

Oglas

U članku za “Psychology Today” iz 2021. godine, preuzetom i prilagođenom iz knjige “Veliki Biocentrični Dizajn“, čiji je bio koautor, Lanza piše:

Možda vas zanima:  Nebeska misterija: Čudesna intervencija koja je zaustavila meteor iznad Čeljabinska

“U snovima napuštamo konsenzualni univerzum i možemo doživjeti alternativni kognitivni model stvarnosti – vrlo različit od onog koji dijele drugi posmatrači dok su budni”.

Ovdje, dakle, nikada nije kao da prolazimo kroz neku vrstu crvotočine dok sanjamo, da bismo ušli u drugu dimenziju. Umjesto toga, to je spoznaja da bilo koji alternativni univerzum koji bi mogao postojati, postoji unutar svijesti, to je samo pitanje pristupa.

Budni svijet je interpretacija stvarnosti koju dijele svi koji je naseljavaju; svijet snova je interpretacija obično podijeljena od strane mnogo manje ljudi, i često naseljena samo od strane jednog, sanjara.

Za neke, biocentrizam predstavlja samo filozofiju i još nije ozbiljno otvorio nova vrata u smislu naučnog razumijevanja stvarnosti. Ali, drugima, preovladavajuća kvantna neodređenost također je ključna za to kako (i zašto) ovaj model funkcioniše.

Svi mi živimo, svi mi sanjamo, ali veza između ta dva zajednička iskustva uvijek je bila nekako misteriozna. Freud tvrdi da sanjanje odražava našu unutrašnjost. Model aktivacije-sinteze kaže da su snovi rezultat naših fizičkih mozgova koji reaguju na slučajnu neuronsku aktivnost.

Oglas

Ali, biocentrizam odbacuje sve to kroz najbliži prozor. Umjesto toga, sugeriše da je sanjanje jednako stvarno kao i življenje. I zbog toga, možda, ulazimo u paralelni univerzum kada sanjamo.

Foto naslovnice:  Stockgiu sa Freepik

Pročitajte još

Kategorije

Neobjašnjive pojave i misterije-ilustracija crne rupe
Tajne Svemira26
putovanje kroz vrijeme i stvarnost
Misterije i Neobjašnjivi Fenomeni69
NLO fenomen i vanzemaljske otmice Image by chandlervid85 on Freepik
NLO i Vanzemaljci25
Stonehenge
Skrivena Istorija48
PODRŽITE RAD OVE STRANICE