Sada čitate: Billy Meier i glasovi iz svemira
- 01
Billy Meier i glasovi iz svemira
Billy Meier i glasovi iz svemira
U malom, mirnom selu nedaleko od Züricha u Švicarskoj, živi čovjek čija priča već decenijama izaziva žučne rasprave, duboko divljenje, ali i neizbježan skepticizam.
Njegovo ime je Eduard Albert Meier, u svijetu poznatiji kao Billy Meier.
Danas, u svojim osamdesetim godinama, on i dalje čvrsto stoji iza svojih nevjerovatnih tvrdnji da je većinu svog života proveo u redovnom kontaktu s inteligentnim vanzemaljskim bićima iz druge galaksije.
Kontakt koji traje od rođenja
Većina ljudi misli da je Meierov kontakt s vanzemaljcima započeo u zrelim godinama, ali njegova priča je mnogo dublja i kompleksnija.
Eduard Albert Meier rođen je 3. februara 1937. godine u mjestu Bülach, u Švicarskoj. Prema njegovom svjedočenju, vanzemaljska intervencija spasila mu je život kada je bio tek beba.
Kada je imao samo tri sedmice, teško se razbolio. Doktori su prognozirali da neće preživjeti naredno jutro i da je blizu smrti.
Međutim, tada je vanzemaljac po imenu Sfath intervenisao i pobrinuo se da mali Eduard ostane živ, uprkos mračnim doktorskim prognozama.
Zbog ovog događaja, Meier ističe da njegov kontakt nije počeo samo prije pedeset godina, već nedugo nakon što se rodio u ovom svijetu.
Njegov prvi svjesni susret sa vanzemaljskim entitetima dogodio se u 1940-im godinama, kada je imao samo pet godina.
Dok je stajao pored oca iza njihove kuće, blizu planine Irchel, ugledao je blještavi, srebrnasti bljesak koji je ubrzo nestao iznad šume udaljene oko pet kilometara.
Njegov otac je taj događaj odbacio, pretpostavljajući da se radi o najnovijem tajnom oružju Adolfa Hitlera.
Ipak, taj trenutak je promijenio Eduarda.
Od tada je počeo neprestano pretraživati noćno nebo, primjećujući pokretne zvijezde za koje je bio siguran da nisu avioni.
Ubrzo nakon toga, počeo je čuti neobičan glas. Taj glas ga je na kraju pozvao u šumu, naredivši mu da čeka dok pred njega ne sleti srebrni leteći objekat.
Iz tog objekta je izašao starac po imenu Sfath, koji mu se obratio prijateljskim tonom i to na švicarsko-njemačkom dijalektu, potpuno karakterističnom za Meierovo selo.
Sfath mu je objasnio da dolazi sa vanzemaljske planete po imenu Erra, smještene u zvjezdanom sistemu Plejada, koji je udaljen 444 svjetlosne godine od Zemlje.
Ovaj period edukacije pod Sfathovim vodstvom trajao je punih 11 godina, sve do 1953. godine.
Nakon Sfatha, njegovo obrazovanje se nastavilo.
Narednih 11 godina održavao je kontakt sa ženom po imenu Asket, koja je nastavila da ga podučava o brojnim, raznolikim temama.
“Billy” Meier
Nakon što su se rane faze učenja završile, Eduard je sljedećih 11 godina svog života posvetio putovanjima.
Putovao je širom Evrope, Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka i Indije. Upravo je tokom boravka u Iranu dobio nadimak koji će nositi do kraja života.
Jedna Amerikanka ga je prozvala “Billy” zato što je Meier često nosio traperice i šešir, podsjećajući na likove iz filmova o takozvanom Divljem zapadu.
Nažalost, njegova putovanja su nosila i teške trenutke.
Tokom boravka u Turskoj, Meier je doživio tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je izgubio lijevu ruku.
Ipak, tragedija ga nije zaustavila. Boraveći u Indiji, u jednom budističkom manastiru, napravio je neke od svojih prvih fotografija vanzemaljskih svemirskih letjelica, te je upravo tu dao svoj prvi intervju za lokalne novine.
Zlatno doba kontakata i materijalni dokazi (1975.)
Nakon povratka u Švicarsku, za Meiera je 1975. godina donijela veliku prekretnicu – početak kontakta sa vanzemaljkom po imenu Semjase.
Ona mu je naredila da svoja iskustva javno objelodani, te mu je omogućila da snimi najjasnije fotografije i filmove letećih diskova u zabilježenoj istoriji, a sve s ciljem izazivanja svjetske kontroverze o temi NLO-a.
Njegove fotografije i filmovi, odlikujući se neviđenom jasnoćom, izazvali su ogroman metež u javnosti.
Tokom 1970-ih godina, njegova skromna kuća u Švicarskoj postala je okupljalište za hiljade ljudi koji su dolazili sa željom da razgovaraju s njim i pokušaju dobiti kopije ovih zapanjujućih slika.
Skeptici su, očekivano, vrlo brzo proglasili njegove materijale lažnim. Zbog toga je njegov rad morao proći kroz rigorozne analize.
Filmski stvaraoci Britt i Lee Elders, u saradnji sa američkim pukovnikom Wendellom Stevensom, odnijeli su materijale u Sjedinjene Američke Države na detaljno ispitivanje.
Tamo ih je analizirao Wally Gentleman, dobitnik Oskara i supervizor vizuelnih efekata poznat po radu na kultnom filmu “2001: Odiseja u svemiru” režisera Stanleyja Kubricka.
Gospodin Gentleman je izričito izjavio da bi za reprodukciju samo jedne fotografije ili bilo kojeg od Meierovih filmova bio potreban ogroman finansijski budžet i napredno tehničko znanje.
Naglasio je da bi to bio izuzetno težak zadatak za švicarskog farmera koji ima samo jednu ruku i vrlo ograničene resurse.
Prema njegovom zaključku, materijal koji je Meier snimio na različitim mjestima i u različitim vremenskim uslovima zaista prikazuje stvarne objekte.
Meier je obezbijedio široku paletu dokaza, među kojima su bili i zvučni zapisi sa specifičnim zvucima koje emituju letjelice.
Te audio fajlove je u Kaliforniji analizirao inženjer Steven Ambrose, inače kreator in-ear zvučnog sistema.
Ambrose je izjavio da bi čak i sa najnaprednijom opremom tog doba bilo nemoguće reprodukovati takve zvukove, te je bio apsolutno uvjeren u njihovu autentičnost.
Prema Meierovim riječima, Plejareni1 su mu donijeli uzorke neobičnih metala korištenih za gradnju brodova, kao i izrazito čisto srebro.
Analizu je proveo Marcel Vogel, naučni istraživač i inovator iz IBM-a, koji je zaključio da karakteristike ovih metala jednostavno nije moguće stvoriti ni reproducirati poznatom zemaljskom tehnologijom.
Pored tehnoloških dokaza, za ovaj slučaj ključna su svjedočanstva očevidaca. Više od 120 ljudi vidjelo je brodove.
Među njima su lokalni stanovnici, članovi Meierove organizacije FIGU, pa čak i stranci poput Kanađana i Amerikanaca (uključujući svjedokinju Heidi Peters).
Također, očevidac po imenu Jacob nalazio se s Meierom u 2:00 ujutro kada su zajedno fotografisali i svjedočili polijetanju broda dugog 150 metara, koji je prilikom polijetanja stvorio masivno energetsko pražnjenje.
Najbizarniji susreti: Vojni avioni, kamuflaža i putovanje u drugi univerzum
Kako se odnos između Meiera i vanzemaljaca razvijao, susreti su postajali sve sofisticiraniji.
U ranim fazama kontakta, Meier je morao voziti svoj moped kilometrima prije nego što bi telepattski bio usmjeren ka udaljenoj šumskoj čistini gdje ga je čekala kontakt osoba.
Iako je svjedocima nekada dozvoljeno da ga prate, uvijek su morali držati distancu od minimalno 500 jardi (460 metara).
S te udaljenosti su često vidjeli slijetanja i polijetanja letjelica. Kasnije je Meier rijetko bio pozivan u šumu – počeo je biti direktno pomoću zrake prenošen u svemirske brodove, doslovno nestajući iz vida grupe ljudi koja ga je pratila.
Tokom ovih nevjerovatnih godina zabilježeni su neki uistinu zapanjujući događaji.
Fotografisanje pod nadzorom avijacije
U mjestu Bäretswil Meier je napravio jednu od svojih najpoznatijih i najkontroverznijih fotografija, koja je čak dospjela i na korice njegove knjige.
Fotografija prikazuje svemirski brod koji nepomično visi u zraku, dok švicarski vojni avion neprekidno kruži oko njega.
Meier se sjeća da se avion pojavio potpuno iznenada, samo nekoliko minuta nakon njihovog dolaska na lokaciju za fotografisanje.
Avion je kružio oko njih otprilike pet ili šest minuta, što je primoralo Semjase da neprestano premješta brod s jedne pozicije na drugu.
Kada je slika analizirana u SAD-u, potvrđeno je da nije u pitanju nikakav maketar, već pravi mlaznjak koji emituje toplotne signale i ispušta plinove, dok je sam leteći disk ostao potpuno hladan i nije ispuštao nikakve gasove niti toplotu.
Zanimljivo je napomenuti da Meier tvrdi kako ovi brodovi nemaju gorivo – oni crpe energiju direktno iz elektrona u okolini preko antene smještene na vrhu broda, pružajući im praktično neograničen izvor snage.
Moć frekvencija i nestanak drveta
Pored jezera Pfäffikersee, Meier je uspio filmskom kamerom zabilježiti Semjase kako vozi svoj brod tik oko jednog velikog drveta.
Cilj ovog manevra bio je da pokaže funkcionisanje broda i demonstrira koliko blizu oni mogu prići objektima.
Na slikama i videu može se primijetiti kako se refleksija drveta oslikava na letjelici i kako se samo drvo savija pod uticajem frekvencija kada brod prođe izuzetno blizu.
Nažalost, Semjase je objasnila Meieru da su te frekvencije teško oštetile drvo, uzrokujući njegovo sušenje, zbog čega je naposljetku moralo biti posječeno.
Kako bi zaštitila tajnost misije, Semjase je tada obrisala sjećanje svim osobama koje su živjele u blizini drveta.
Skeptici su dovodili ovu priču u pitanje s obzirom na to da drveta više nema na lokaciji, međutim, švicarski autor Christian Frehner je pregledom topografske baze i zračnih snimaka iz 1972. godine neosporno dokazao da je na toj specifičnoj lokaciji zaista postojalo veliko drvo prije nastanka Meierovih fotografija.
Kamuflaža na cestama
Postoji lokacija na kojoj je Meier uspio snimiti lebdeći brod, dok se u samoj pozadini istog kadra mogu vidjeti stvarni automobili koji prolaze cestom.
Iako su se vozači nalazili u neposrednoj blizini, oni letjelicu nisu mogli vidjeti.
Vanzemaljci posjeduju naprednu sposobnost kamuflaže; u ovom slučaju, oni su kreirali mali vizuelni otvor isključivo za Meiera kako bi on mogao snimiti objekt, dok je letjelica ostala potpuno nevidljiva za okolinu.
Izgubljeno vrijeme u drugom univerzumu
Osim fotografisanja, Meier je navodno putovao s ovim bićima. Dok je jedna grupa svjedoka sjedila s njim u gradu Hinwil, Meier je otišao s mjesta susreta svježe obrijan i njegovan kako bi se sreo sa Semjase.
Njegova pratnja ga je čekala u zatvorenom prostoru oko tri sata.
Kada se napokon vratio u sobu pred prisutne, bio je to šok – iako su na Zemlji prošla samo tri sata, Meier se vratio sa bradom od pet dana.
Detaljno im je objasnio da je otputovao sa Semjase u sestrinski univerzum poznat kao “DAL univerzum”, gdje je on zapravo proveo punih pet dana vremena.
Za svjedoke je ovo bio čudan, ali nepobitan dokaz da im govori istinu.
Ukradeni dokazi
Zapanjujuće je to što je veliku većinu slika snimio potpuno jednostavnom, starom Super 8 kamerom koju je dobio od brata, apsolutno ne koristeći nikakve specijalne objektive.
Na nekim od lokacija (poput Schmidrüti), objekti su bili snimljeni kako lete vrlo nisko blizu ivice šume i iznad manjih dolina.
Michael Voitlander, član organizacije FIGU i Meierov vodič, potvrdio je da bi na tim mjestima bilo izuzetno komplikovano postaviti ogromne lažne modele (makete).
Takav podvig bi iziskivao upotrebu helikoptera, što bi ljudi u Švicarskoj nesumnjivo primijetili.
Fotografije su kristalno oštre, bez drhtanja ruke – Meier je često kao improvizovani stativ koristio dimnjak, roštilj ili stari oštećeni stativ (tronožac).
Iako je Meier napravio blizu 1.500 fotografija tokom godina, preostalo ih je svega između dvjesto i tristo.
On ističe da mu se najbolje fotografije nikada nisu ni vratile sa analiza.
Velika većina njegovih filmskih traka nestala je na tragične načine; Meier navodi da ih je njegova bivša supruga sve rasprodala, sjećajući se kako je za jedan kolut filma uzela 1.000 franaka.
Još jednu originalnu traku koju je njegov prijatelj pronašao, jedna je osoba naprosto odlučila uništiti režući je na komade.
Meier je na te događaje duboko razočaran i frustriran ponašanjem čovječanstva, komentirajući kako “Zemljani” sami sebi uništavaju najveća blaga.
Još jedan fascinantan i jeziv detalj jeste i priroda pogonskih frekvencija letjelica.
One su, kako Meier opisuje, ekstremno opasne za sav živi svijet – od ljudi, preko životinja do ptica i biljaka. Biti u njihovoj blizini tokom leta je nemoguće.
Vanzemaljci su izuzetno svjesni ove opasnosti.
Kada se Meier približavao kako bi ušao u brodove, Plejareni su gasili svoje frekvencije te aktivirali specijalne zaštitne štitove, a on tvrdi da je unutar samog broda bio 100% bezbjedan, te da nikada nije osjetio ni najmanju mučninu ili oboljenje.
Međutim, nisu svi bili te sreće. U jednom zabrinjavajućem incidentu, troje ljudi iz komšiluka tajno je pratilo Meiera i skrivalo se iza složenih balvana.
Brod je tada vozio vanzemaljac po imenu Manara. Svjedoci su posmatrali kako Meier i Manara ulaze u brod koji je zatim poletio na vrlo maloj visini.
Letjelica je prešla direktno preko te tri skrivene osobe na udaljenosti od samo nekoliko metara, jer vanzemaljci i Meier nisu primijetili da se oni tu kriju.
Posljedice su bile trajne i razorne: pogođeni snažnim frekvencijama, mozgovi ovih nesretnih ljudi nikada više, do kraja njihovih života, nisu radili normalno.
Proročanstva Plejarena: Upozorenja koja se ostvaruju
Prava dubina ove priče ne leži isključivo u materijalnim dokazima NLO-a. Sam Meier priznaje da brodovi i Plejareni nisu uopšte bitni; jedino je bitna njihova centralna misija.
Kroz ogromnu zbirku tekstova napisanu još od 1975. godine, Meier je podijelio mnoga učenja i predviđanja koja nevjerovatno podudaraju s aktuelnim istorijskim događajima.
Određeni skeptici pripisuju sve pukoj slučajnosti, ali detalji navode na ozbiljna promišljanja.
Uništenje ozona i globalne klimatske prijetnje
Još 1975. godine, Meier je zapisao hitno upozorenje da će se na Zemlji otvoriti ogromna rupa u ozonskom omotaču (i to specifično iznad Antarktika i Australije), propuštajući smrtonosne zrake ultraljubičaste svjetlosti.
Ovo zastrašujuće upozorenje naučno je potvrđeno već sljedeće, 1976. godine2, kada su istraživači iz Britanske antarktičke službe javno potvrdili da postoji procijep i svoje nalaze objavili u uglednom časopisu Nature.
Ljudi imaju enorman uticaj na zagađenje atmosfere ispuštanjem ogromnih količina CO2 iz dizelskih goriva, te svakodnevnim grijanjem na ugalj i drvo, što vodi masivnoj degradaciji.
Predviđanje globalne pandemije
Možda i najšokantnije proročanstvo objavljeno je davne 1995. godine.
Meier je tada izričito upozorio na plućnu bolest koja će biti uzrokovana smrtonosnim virusom.
U svojim spisima je naveo da će virus biti pušten među globalnu populaciju uslijed kineskog nemara i njihovih istraživanja vezanih za razvoj biološkog oružja.
Tačno dvadeset godina poslije, strahovita pandemija je izbila iz kineskog grada Wuhana, izazivajući najozbiljniju krizu modernog doba koja je odnijela živote više od milion ljudi i do temelja opustošila globalnu ekonomiju.
Meier je u svojim nedavnim spisima nadmašio čak i Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) u opisivanju osobina ovog patogena, upozoravajući da će upravo asimptomatski slučajevi infekcije (ljudi bez ikakvih simptoma bolesti) biti glavni i najopasniji prenosioci zaraze.
Čak je napomenuo da se širenje moglo u potpunosti zaustaviti u svega tri mjeseca da su kineske vlasti bile ažurne u strogom zatvaranju granica, obustavi letova sa aerodroma i hitnoj provedbi preventivnih karantina unutar oboljelih regija.
Vulkani i vatrena tornada
Godine 1980., Meier je prenio informacije da se ogroman jezero magme prostire duboko ispod vulkana Vezuv.
Upozorio je da bi tečna lava, u slučaju erupcije, otjecala nevjerovatnih 800 kilometara daleko, skroz do ispod samog grada Rima.
Godine 2001., italijanski i francuski eksperti podijelili su svoja otkrića putem naučne publikacije Science, neupitno potvrđujući Meierovo upozorenje.
Dokazali su da ispod Vezuva zaista egzistira ogromno, masivno more magme, te su čak i u široj okolini Rima otkriveni novi gejziri, definitivno dokazujući postojanje lavinih tokova ispod prijestolnice.
Meier također redovno ukazuje da naše masovno vađenje nafte i plina iz zemlje, pretjerano rudarstvo, pa čak i prekomjerna izgradnja brana direktno doprinose potresima i vulkanskim aktivnostima širom svijeta.
Još jedno od vizionarskih predviđanja stiglo je iz njegovih knjiga iz 1981. godine, kada je unaprijed prorekao formiranje divovskih “rotirajućih vatrenih zidova” ili vaternih tornada, specifično navodeći lokacije poput Kalifornije, Oregona i Washingtona.
Ovaj izuzetno rijetki meteorološki užas stvarno se materijalizovao 2020. godine kada je američka meteorološka agencija (US Weather Service) morala, po apsolutno prvi put u američkoj istoriji, izdati javno upozorenje o pojavi vaternog tornada ogromnih razmjera na području Sjeverne Kalifornije.
Upozorenje astronautima
Preko Plajarena, upućeno je i zdravstveno upozorenje astronautima: zatraženo je da nose vrlo specifično dizajnirana zaštitna odijela jer svaki produženi boravak u svemiru uz niske razine gravitacije izuzetno štetno djeluje na gustoću kostiju te direktno uzrokuje oštećenja na ljudskom mozgu.
Očekivani udari asteroida
Jedno od najkritičnijih upozorenja tiče se asteroida po imenu Apophis. Riječ je o svemirskoj stijeni čiji obim iznosi skoro 30 metara, i po riječima eksperata nosi katastrofalnu moć razaranja čitavih država.
Meier kaže da nas je Plajarenska civilizacija upozorila kako će se ovaj ogromni asteroid približiti Zemlji 13. aprila 2029. godine.
Iako trenutne zemaljske projekcije sugerišu da će asteroid vjerovatno prvi put promašiti planetu, Meier upozorava da se on nakon toga opet vraća – identičnog datuma, 13. aprila 2036. godine.
Ako čovječanstvo ne preduzme korake za njegovu deflekciju, zagarantovan je strahovit udarac negdje u Istočnoj Evropi, što će drastično raspuknuti Zemljinu koru od Sjevernog mora sve do regije Crnog mora.
Socijalni nemiri i nuklearni scenariji
Kroz svoje zabilješke, Meier posvećuje veliku pažnju društvenoj nestabilnosti.
Spominje kako je u SAD-u došlo do vrtoglavog rasta sukoba korištenjem vatrenog oružja i podizanja ogromnih društvenih polarizacija i tenzija (vezanih uz dolazak jedne iznimno kontroverzne ličnosti na poziciju predsjednika), te upozorava da su to vrlo jasni preduslovi koji Sjedinjene Američke Države vode direktno ka teškom građanskom ratu i konačnom cijepanju te države na čak pet odvojenih manjih teritorija.
Nada prosječnog čovjeka da nuklearni rat jednostavno neće izbiti zapravo nije nikakav garant mira. Ta nada je jako krhka i može puknuti u milisekundi.
Meier napominje da čovječanstvo i dalje djeluje vođeno slijepim strahom, a ne istinskom racionalnošću.
Posljedice radijacije, ukoliko se takav sukob ponovo razbukta po svijetu, bi mogle sve potpuno kontaminirati.
Plejareni su mu čak potvrdili da se ovo u istoriji Zemlje ranije dešavalo te spomenuli jeziv dokaz – danas se duboko unutar drevne doline rijeke Ind mogu iskopati ljudski ostaci stari preko 6000 godina koji u sebi i dalje zadržavaju neoborive nivoe radijacije kao svjedok strahovitih nuklearnih propasti u zaboravljenoj prošlosti.
Zašto onda Plajareni ne silaze masovno s neba da nas spasu ili kazne?
Odgovor leži u njihovim vrlo suptilnim galaktičkim pravilima nenametanja.
Nije im nipošto dozvoljeno da uspostave slobodno masovno kretanje po planeti niti da se samoinicijativno i očigledno otkrivaju pred mnoštvom javnosti.
Jednako tako, posjetioci ni na koji način i ni u kojem obliku ne mogu, i ne žele, mijenjati ili intervenisati u unutarnjim tokovima društvenih događaja na planeti ukoliko njena cjelokupna populacija na tehničkom nivou još nema sposobnost samostalnog letenja u svemir.
Izričiti razlog zašto komuniciraju jedino s Billyjem leži u njegovoj rijetkoj svijesti; navodi da je apsolutno svaki drugi kontakt vanzemaljaca sa običnim zemljanima nemoguć jer je on jedina živa osoba čija vrlo specifična svijest može komunicirati sa njihovom sviješću.
Tokom 1982. godine, Billy je doživio moždani udar iz kojeg se samo djelimično uspio oporaviti, trajno izgubivši tada znanje mnogih drugih jezika koje je prije tečno koristio.
Ali ni ta zdravstvena kriza nije utihnula kontakt – navodno su ga Plejareni redovno i često posjećivali tokom njegove tegobne zdravstvene rekuperacije, spuštajući se i teleportujući u njegovu radnu sobu na poslu ili čak na terenu izvan kuće.
Oni žele izbjegavati bilo kakva masovna javna pojavljivanja naprosto zato što su doživljavali niz neprijatnih incidenata kad su ljudi pod uticajem viđenja postajali jako iracionalni.
Svoje letjelice su prestali prezentirati te se i danas kriju, a ističu kako samo prisustvo broda uopšte nije bitno.
Majstor obmane ili prorok?
Na kraju, sve se svodi na jedno pitanje: da li je Billy Meier samo nevjerovatno vješt manipulator koji je decenijama uspijevao varati svijet svojim maketama i mračnim pričama, ili je on zaista čovjek koji je dobio uvid u tajne svemira kako bi nas upozorio na ono što dolazi?
Njegov slučaj ostaje jedan od najfascinantnijih u istoriji jer, čak i ako zanemarite fotografije, ostaju njegova precizna predviđanja koja su se, na iznenađenje mnogih, počela ostvarivati godinama kasnije.
Bilješke:
- Plejarensi (ili Plejadijanci) su humanoidna vanzemaljska bića iz ufologije, često opisivana kao “nordijski” tip ljudi (arijevska obilježja). Povezuju se s planetima Erra i Temmer u Plejadama. Najpoznatiji su kroz kontakte Billyja Meiera te se spominju kao napredna, miroljubiva civilizacija koja dijeli duhovna učenja ↩︎
- Iako je Meier 1975. predvidio ozonsku rupu, to je “zvanično” potvrđeno tek 1985. godine, ali su mjerenja koja su dovela do tog zaključka počela sredinom 70-ih. ↩︎
