Došli smo do prekretnice u društvu. Prema poznatom teoretskom fizičaru Michio Kakuu, sljedećih 100 godina nauke će odrediti hoćemo li propasti ili napredovati. Hoćemo li ostati civilizacija tipa 0 ili ćemo napredovati i probiti se do zvijezda?
Stručnjaci tvrde da će, kako civilizacija raste i postaje sve naprednija, njene potrebe za energijom postajati sve veće zbog rasta populacije i energetskih potreba njenih različitih mašina.
Imajući to na umu, Kardaševa skala je razvijena kao način mjerenja tehnološkog napretka civilizacije na osnovu toga koliko korisne energije ima na raspolaganju.
Šta je Kardaševa skala?
Skalu je prvobitno dizajnirao 1964. godine ruski astronom Nikolai Kardashev, koji je tragao za znakovima vanzemaljskog života unutar kosmičkih signala. Skala ima 3 osnovne klase, svaka sa nivoom rapolaganja energijom: Tip I (10¹⁶W), Tip II (10²⁶W) i Tip III (10³⁶W).
Drugi astronomi su proširili skalu na Tip IV (10⁴⁶W) i Tip V (energija dostupna ovoj vrsti civilizacije bila bi jednaka onoj od sve energije dostupne ne samo u našem Svemiru, već u svim Svemirima i na svim vremenskim linijama).
Ovi dodaci uzimaju u obzir i pristup energiji kao i količinu znanja kojoj civilizacije imaju pristup.
Prvo, važno je napomenuti da ljudska rasa još nije ni na jednoj ljestvici. Budući da svoje potrebe za energijom još uvijek zadovoljavamo iz mrtvih biljaka i životinja, ovdje na Zemlji, mi smo niska civilizacija tipa 0 i moramo preći dugi put prije nego što budemo promovisani u civilizaciju tipa I.
Michio Kaku je sklon vjerovanju da ćemo, kad se sve uzme u obzir, doći do civilizacije tipa I za 100 – 200 godina. Ali, šta svaka od ovih kategorija zapravo doslovno predstavlja?
Civilizacija tipa I
Civilizacija tipa I su vrste koje su uspjele iskoristiti svu energiju dostupnu od susjedne zvijezde, skupljajući je i pohranjujući kako bi bile zadovoljene energetske potrebe rastuće populacije.
To znači da bismo morali povećati našu trenutnu proizvodnju energije više od 100.000 puta da postignemo ovaj status. Međutim, mogućnost da iskoristimo svu Zemljinu energiju također bi značilo da moramo imati kontrolu nad svim prirodnim silama.
Ljudska bića bi mogla kontrolisati vulkane, vrijeme, pa čak i potrese – barem u teoriji. Teško je povjerovati u takve podvige, ali u usporedbi s napretkom koji će možda tek doći, ovo su samo osnovni i primitivni nivoi kontrole. To je apsolutno ništa u usporedbi sa sposobnostima naprednijih civilizacija.
Civilizacija tipa II
Civilizacija tipa II može iskoristiti snagu cijele svoje zvijezde (ne samo pretvarajući svjetlost zvijezde u energiju, već u potpunosti kontrolirajući zvijezdu). Za to je predloženo nekoliko metoda, od kojih je najpopularnija hipotetska “Dajsonova sfera”.
Ovaj bi uređaj, ako ga tako želite nazvati, obuhvatio svaki pojedini pedalj zvijezde, skupljajući većinu njezine izlazne energije i prenoseći je na planetu za kasniju upotrebu.
Alternativno, kada bi neka civilizacija ovladala fuzijskom snagom (mehanizmom koji pokreće zvijezde), reaktor doista golemih razmjera mogao bi se koristiti da zadovolji njene potrebe.
Što bi tolika energija značila za vrstu? Pa, ništa poznato nauci ne bi moglo izbrisati civilizaciju tipa II. Uzmimo, na primjer, da su ljudi preživjeli dovoljno dugo da dostignu ovaj status, a objekt veličine mjeseca uđe u naš solarni sustav prijeteći da se sudari sa našom malom plavom planetom – imali bismo mogućnost ispariti ga iz postojanja.
Ili kad bismo imali vremena, mogli bismo maknuti našu planetu sa puta, potpuno ga izbjegavajući. Ali, recimo da nismo htjeli pomicati Zemlju… postoje li druge mogućnosti? Pa da, jer bismo imali sposobnost pomaknuti Jupiter ili neki drugi planet po našem izboru na put – prilično cool, zar ne?
Tako smo od kontrole nad planetom prešli na zvijezdu, što je rezultiralo time da imamo dovoljno “jednokratne” energije da našu civilizaciju u suštini učinimo imunom na izumiranje.
Civilizacija tipa III
Civilizacija tipa III je galaktički putnik sa znanjem o svemu što ima veze s energijom, što rezultira time da postane glavna rasa. Što se tiče ljudi, stotine hiljada godina evolucije – i biološke i mehaničke – mogu rezultovati time da se stanovnici ove civilizacije tipa III nevjerojatno razlikuju od ljudske rase kakvu poznajemo.
To mogu biti kiborzi (ili kibernetski organizmi, biološka i robotska bića), sa potomcima običnih ljudi koji su podvrsta među sada vrlo naprednim društvom. Njihovi bi kibernetički dvojnici vjerojatno smatrali te potpuno biološke ljude hendikepiranim, inferiornim ili nerazvijenim.
U ovoj fazi bismo razvili kolonije robota koji su sposobni za “samoreplikaciju”; njihova bi se populacija mogla povećati na milijune kako se šire galaksijom, kolonizirajući zvijezdu za zvijezdom.
A ova bića bi mogla izgraditi Dajsonove sfere kako bi objedinile svaku od njih, stvarajući ogromnu mrežu koja bi prenosila energiju natrag na matični planet.
Ali, protezanje preko galaksije na takav način suočilo bi se s nekoliko problema; naime, vrsta bi bila ograničena zakonima fizike. Posebno, pri putovanju brzinom svjetlosti.
Osim ako ne osmisli radni warp pogon ili savlada teleportaciju kroz crvotočine.
Civilizacija tipa IV
Kardashev je vjerovao da je civilizacija tipa IV “previše napredna” i nije išao dalje od tipa III na svojoj skali. Mislio je da bi to sigurno bio opseg sposobnosti bilo koje vrste. Mnogi misle da je tako, ali nekolicina vjeruje da postoji još jedan nivo koji bi se mogao postići.
Civilizacije tipa IV gotovo bi bile u stanju iskoristiti energetski sadržaj cijelog Svemira i uz to bi mogle prijeći njegovo ubrzano širenje. Nadalje, napredne rase ovih vrsta mogu živjeti unutar supermasivne crne rupe.
Dotadašnjim metodama genesiranja energije, ove se vrste podviga smatraju nemogućim. Civilizacija tipa IV trebala bi iskoristiti nama nepoznate izvore energije koristeći čudne ili trenutno nepoznate zakone fizike.
Civilizacija tipa V
Da, tip V bi mogao biti samo sljedeći mogući napredak civilizacije tipa IV. Ovdje bi bića bila poput bogova, imajući znanje da manipulišu Svemirom kako žele. Ali, ljudi su jako, jako daleko od toga da ikad dostignu nešto poput ovoga.
Ali, ne znači da se to ne može postići sve dok brinemo o Zemlji i jedni o drugima. Da bismo to učinili, prvi korak je sačuvati naš maleni dom, zaustaviti ratove i nastaviti podržavati naučna dostignuća i otkrića.
