Hoće li Trump otkriti postojanje vanzemaljske inteligencije?

Dok se politički establišment u Washingtonu priprema za prazničnu pauzu, u hodnicima Pentagona i zakutnim kancelarijama Kongresa vlada neuobičajena nervoza.

Tema koja je nekada bila rezervirana za stranice tabloida i kasnonoćne radijske emisije o teorijama zavjere sada se nalazi na samom radnom stolu 47. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država: pitanje postojanja vanzemaljskog života i, još važnije, pitanje da li američka vlada već posjeduje dokaze o tome.

Povratak Donalda Trumpa u Ovalni ured u januaru 2025. godine nije samo redefinirao geopolitičku mapu svijeta, već je ponovo otvorio “Pandorinu kutiju” o neidentifikovanim anomalnim fenomenima, ili UAP-ima, kako ih birokratija sada preferira zvati.

No, za razliku od njegovog prvog mandata, kada je na pitanja o “malim zelenim” odgovarao s karakterističnom mješavinom sarkazma i nezainteresiranosti, atmosfera u 2025. godini je drastično drugačija.

Pritisak javnosti, potaknut nizom zviždača iz najdubljih struktura obavještajnog aparata, stvorio je politički vrtlog iz kojeg, čini se, postoji samo jedan izlaz – potpuna ili djelimična istina o vanzemaljcima.

Tokom kampanje 2024. godine, Trump je napravio značajan otklon od svoje ranije retorike.

U dugim, nefiltriranim razgovorima na podcastima poput onog kod Joea Rogana, Trump je priznao da su mu piloti američke mornarice – koje je opisao kao “ozbiljne ljude, prelijepe ljude, a ne teoretičare zavjera” – detaljno opisivali susrete sa objektima koji prkose svim poznatim zakonima aerodinamike.

To je bio još jedan od pokazatelja da Trump gaji nepovjerenje prema onome što on naziva “dubokom državom”.

Za Trumpa, ideja da neizabrani birokrati u Pentagonu krije tehnologiju i informacije od izabranog predsjednika nije samo pitanje nacionalne sigurnosti, već lična uvreda i dokaz sistemske korupcije protiv koje se on bori.

Upravo u tom procjepu između predsjednika i njegovih obavještajnih službi leži ključ eventualnog objelodanjivanja.

David Grusch, bivši visoki obavještajni oficir čije je svjedočenje pred Kongresom 2023. godine pokrenulo lavinu, i dalje je prisutna figura u političkom diskursu.

Gruschove tvrdnje da Sjedinjene Države posjeduju “netaknute letjelice neljudskog porijekla” i da sprovode tajni program obrnutog inženjeringa već decenijama, nisu nestale u eteru.

Naprotiv, one su dobile na težini kako su se pojavljivali novi svjedoci.

U decembru 2025., dok se Kongres bori sa finalizacijom Zakona o nacionalnoj odbrani za 2026. godinu, sjena ovih optužbi nadvija se nad svakim sastankom Odbora za obavještajna pitanja.

Luis Elizondo, čovjek koji je nekada vodio tajni program Pentagona za istraživanje NLO-a, direktno je apelirao na Trumpovu administraciju, tvrdeći da birokratija Pentagona aktivno sabotira transparentnost.

Ono što situaciju čini eksplozivnom je činjenica da se interesi zviždača i Donalda Trumpa u ovom trenutku savršeno poklapaju.

Trumpov politički brend izgrađen je na rušenju normi i borbi protiv establišmenta.

Zamislite scenario u kojem predsjednik otkriva da tajna frakcija unutar vojno-industrijskog kompleksa operira bez nadzora, trošeći milijarde dolara poreznih obveznika na proučavanje vanzemaljske tehnologije, dok istovremeno laže javnosti i Kongresu.

Za Trumpa, to bi bio ultimativni dokaz postojanja “duboke države” i savršeno oružje za njeno demontiranje.

Objelodanjivanje takve tajne ne bi bilo samo naučna revolucija; to bi bila njegova konačna politička pobjeda, trenutak kada bi se upisao u istoriju ne samo kao američki predsjednik, već kao lider koji je čovječanstvo uveo u novu eru.

Zakonodavni okvir za ovakav potez već se postavlja.

Takozvani “Schumerov amandman“, iako u prošlosti razvodnjen protivljenjem određenih republikanskih kongresmena povezanih sa vojnom industrijom, u svojoj suštini zahtijeva da se svi dokumenti vezani za UAP predaju Nacionalnom arhivu i eventualno objave.

U 2025. godini, Trump se nalazi u jedinstvenoj poziciji arbitra. On ima izvršnu moć da naredi momentalnu deklasifikaciju, zaobilazeći birokratske prepreke.

Za razliku od svog prethodnika Joea Bidena, koji je težio institucionalnom i opreznom pristupu, Trump bi mogao iskoristiti ove zakonske mehanizme kao politički malj.

Njegovi savjetnici su svjesni da bi takav potez momentalno skrenuo pažnju sa bilo kojeg drugog problema, bilo da je riječ o ekonomiji ili vanjskopolitičkim tenzijama.

U svijetu medijskog spektakla, nema veće priče od potvrde da nismo sami.

Međutim, postoje i ozbiljni razlozi za oprez koji bi mogli spriječiti Trumpa da povuče taj potez.

Prvi i najvažniji je nacionalna sigurnost.

Ako su glasine tačne i SAD zaista posjeduju naprednu tehnologiju vanzemaljskog porijekla, ili barem tehnologiju inspirisanu njome, njeno javno otkrivanje moglo bi dati stratešku prednost protivnicima poput Kine ili Rusije.

Trump, koji se ponosi jačanjem američke vojske i stvaranjem Svemirskih snaga, sigurno ne bi želio ugroziti američku vojnu dominaciju zarad medijskog trijumfa.

Njegovi generali bi mu sasvim sigurno predočili apokaliptične scenarije u kojima otkrivanje ovih tajni vodi ka gubitku globalne hegemonije.

Drugi faktor je takozvani “ontološki šok”.

Savjetnici bi mogli upozoriti predsjednika da bi istina, kakva god ona bila, mogla izazvati paniku na berzama, religiozna previranja i kolaps društvenog povjerenja.

Iako Trump često prosperira u haosu, on preferira haos koji može kontrolirati i usmjeravati.

Potvrda postojanja superiorne inteligencije mogla bi učiniti zemaljske političke podjele, pa i samog predsjednika, irelevantnim u širem kosmičkom kontekstu, a to je udarac koji ego bilo kojeg svjetskog lidera teško može podnijeti.

Postoji i treća, možda najdepresivnija mogućnost – da “tamo” zapravo nema ničega spektakularnog.

Možda Trump, nakon što dobije pristup najtajnijim dosjeima, otkrije da su većina NLO-a zapravo eksperimentalni dronovi, optičke varke ili tajni projekti suparničkih nacija.

U tom slučaju, nema velike tajne za otkrivanje, a svako veliko obećanje o objelodanjivanju završilo bi se razočaranjem.

No, sudeći po intenzitetu kojim se Kongres i zviždači bave ovim pitanjem u 2025. godini, čini se da je opcija “prazne kutije” sve manje vjerovatna.

Dim koji dolazi iz Pentagona je previše gust da ne bi bilo barem malo vatre.

Kako se 2025. godina bliži kraju, analitičari predviđaju da potpuna transparentnost vjerovatno neće doći u obliku jednog dramatičnog govora.

Vjerovatniji scenario je proces “kontrolisanog curenja informacija”.

Trump bi mogao potvrditi postojanje anomalnih fenomena koji se ne mogu objasniti konvencionalnom naukom, možda čak prikazati i jasnije snimke ili senzorske podatke koji su do sada bili klasificirani, ali bi vjerovatno zadržao ključne detalje o porijeklu i samoj tehnologiji pod velom tajne.

Ovakav pristup, poznat kao “meko objelodanjivanje”, omogućio bi mu da zadovolji radoznalost javnosti i potvrdi svoje sumnje o tajnovitosti “duboke države”, a da istovremeno ne ugrozi vitalne interese nacionalne sigurnosti.

Ipak, sa Donaldom Trumpom nikada ništa nije sigurno.

On je političar instinkta, čovjek koji je više puta dokazao da je spreman prekršiti sva nepisana pravila Washingtona ako smatra da mu to donosi korist.

Ako se u nekom trenutku osjeti stjeranim u kut, ili ako procijeni da mu obavještajne službe i dalje rade iza leđa, on bi mogao biti taj koji će u trenutku bijesa ili proračunatosti odlučiti da svijet ima pravo znati.

Ta nepredvidivost je ono što trenutnu situaciju čini tako napetom. Dokazi se gomilaju, zviždači su sve glasniji, a u Bijeloj kući sjedi čovjek koji ne preza od toga da zapali šibicu kako bi vidio šta se krije u mraku.