Ovo je priča o čovjeku iz Kine koji se tri puta “teleportirao” na nevjerovatne udaljenosti u veoma kratkom periodu, putujući supersoničnom brzinom, bez pomoći automobila, voza ili aviona.
Njegovo ime je Huang Yanqiu i živio je u jednom poprilično zabačenom selu Donbeigao u kineskoj provinciji Hebei.
Nije imao automobil, a od najbliže željezničke stanice je bio udaljen oko 50-tak kilometara.
Ipak, nekako je uspio da u mrkloj noći (i to bez odjeće) putuje blizu 800 kilometara daleko od svoje kuće.
Prvi nestanak
Tog 28. jula 1977. godine, Huang se nije pojavio na farmi riže, gdje je zarađivao za život.
Neko je kontaktirao njegovu porodicu da provjeri je li sve u redu, jer se radilo o veoma pouzdanom i vrijednom radniku.
Njegova odjeća, koju je planirao obući tog jutra, bila je uredno složena na stolici u njegovoj sobi, a njegovo biciklo, jedino prevozno sredstvo koje je Huang posjedovao, još je bilo naslonjeno na zidu kuće.
Selo u kojem je Huang živio, bilo je poprično izolovano u to vrijeme, a većina mještana nije imala telefone, niti automobile.
Pošto nisu postojale ceste koje su povezivale Dongbeigao sa drugim mjestima, ovi ljudi su se pretežno koristili biciklima.
Prošlo je nekoliko dana, a od Huanga nije bilo traga ni glasa.
Onda je u kuću seoskog starješine stigao jedan veoma čudan telegram.
Huang je pronađen, u stanju uspavanosti, na ulicama Nanjinga, glavnog grada provincije Jiangsu.
Problem je bio što je ovaj grad od Huangovog rodnog mjesta bio udaljen oko 800 kilometara.
Ipak ono što je bilo krajnje neobično u vezi ovog slučaja, bilo je to što je vrijeme slanja telegrama bilo datirano na 28. juli u 9 sati ujutro.
Nekako je Huang uspio da putuje stotinama kilometara bez ikakve mogućnosti transporta i bez prebijene pare u džepu.
I da je nekako uspio stići do voza, putovanje nesigurnom i sporom željeznicom tog vremena bi trajalo oko cijelog dana.
Huang je u selu posljednji put viđen oko devet sati prije nego što je njegov nestanak prijavljen.
Ono što ovu misteriju čini još čudnijom je to što je baš tada bijesnio tajfun “Babe”, koji je svaki pokušaj da se u jutarnjim satima dođe do željezničke stanice činio opasnim, ako ne i potpuno nemogućim.
Starješina sela je odgovorio na telegram, jer je sumnjao da je čovjek koji je pronađen u Najingu zaista Huang.
U telegramu je napisao “da ako je to zaista Huang, onda bi na zglobu trebao imati vrlo specifičan urođeni madež”, očekujući da će dobiti odgovor da to ipak nije on.
Ali, na njegovo iznenađenje vrlo brzo je dobio potvrdu da se ipak radi o nestalom muškarcu.
U telegramu je pisalo:
“O, da, on ima taj madež, to je definitivno Huang. Ali, on je veoma zbunjen i zapravo ne zna šta se dešava, tako da neko iz vašeg sela mora da dođe po njega”.
Seoski komitet je dogovorio da neko ode u Šangaj po Huang Yanqiua.
Suočen sa radoznalošću gomile, Huang Yanqiu, koji se bezbjedno vratio kući, zbunjeno je pričao o svojoj avanturi.
Dana 27. jula 1977. godine, oko 10 sati uveče, otišao je u krevet kao i obično, ali kada se sutradan probudio u zoru, našao se kako leži u nepoznatoj ulici.
Kada je pogledao oko sebe ne znajući šta da radi, ispred njega su se pojavile dvije osobe u policijskim uniformama, dale mu kartu za voz od Nanjinga do Šangaja i poslale ga direktno u voz bez ikakvog objašnjenja.
Ako mislite da se ovdje priča završava, prevarili ste se.
Drugi nestanak
Huang Yanqiu je ponovo misteriozno nestao 8. septembra, a incident je u osnovi bio isti kao i prošli put.
Nakon što je te večeri normalno zaspao, Huang se probudio i našao se direktno u drugom gradu – Šangaju.
I ovaj put opet se pojavile dvije osobe u policijiskim uniformama, koje su posljednji put bile u Nanjingu.
Prema Huangovim riječima, ovog puta policijski službenici su ga u skoro tren oka odveli direktno do njegovog sumještanina Lu Haishenga, koji je bio u vojsci.
Ali kasarna u kojoj je služio Lu Haisheng, bila je udaljena oko 40-tak kilometara od grada.
Da biste stigli tamo u to ste vrijeme morali promijeniti nekoliko autobusa, a ispred kasarne su se naravno nalazili naoružani stražari koji su čuvali stražu.
Ipak, pod vodstvom ova dva policijska službenika, u tren oka su se našli pred vratima Lu Haishengove spavaonice, a da ih straža nije ni vidjela.
Na kraju, uz pomoć Lu Haishenga, Huang se vratio u svoje selo 11. septembra, a ovog puta se među mještanima šuškalo da je njegov tajastveni nestanak još i zlokobniji.
Treći nestanak
Nije prošlo ni deset dana, Huang je ponovo misteriozno nestao.
Ovaj put, kada se probudio, našao se u hotelu pored dvije osobe koje su mu rekle da se nalazi u gradu Lanzhou, u provinciji Gansu.
Rekao je da su ove dvije osobe bile ti isti policijski službenici koje je sreo u Nanjingu i Šangaju, ali ovaj put namjeravali su da se dobro “zabave” sa njim.
Te iste noći, skupa sa njim na svojim leđima, odletjeli su iz Lanzhoa za Peking.
Iako je udaljenost iz Lazhoua do Pekinga najmanje 1.200 kilometara, Huang je rekao da im je trebao samo jedan sat da pređu tu udaljenost.
Na isti način, proputovali su mnoge gradove širom Kine i tek uvečer, 27. septembra, vratili su se u Lanzhou.
Ovaj put, probudio se u svom dvorištu 28. septembra i to je bio njegov posljednji nestanak.
Misterija nestanaka Huanga Yanqiua ostaje jedna od najneobičnijih i najintrigantnijih priča u modernoj kineskoj istoriji.
Dok skeptici tvrde da je možda riječ o halucinacijama, lažnim sjećanjima ili čak nepoznatoj eksperimentalnoj tehnologiji, postoje i oni koji vjeruju da je Huang bio žrtva tajnih vladinih eksperimenata ili čak da su ga oteli vanzemaljci.
Šta god da je ovdje istina, jedno je sigurno – živimo u svijetu koji nikada nećemo moći u potpunosti razumjeti.
