Teorija mrtvog interneta
U junu 2017. tajlandska policija upala je u kuću u pokrajini Sa Kaeo, oko 200 kilometara istočno od Bangkoka. Na policama je pronašla 476 mobilnih telefona, svaki spojen na kabl, i kutije s 347.200 SIM kartica.
Trojica kineskih državljana priznala su da telefone koriste da automatski lajkuju, komentarišu i dijele sadržaj na WeChatu — za novac, po narudžbi firmi koje su htjele izgledati popularnije nego što jesu.
Nisu uhapšeni zbog same farme klikova; takav posao nije izričito zabranjen ni na Tajlandu ni gotovo igdje drugdje.
Optuženi su za rad bez dozvole i uvoz telefona bez plaćenih poreza.
A prizor stotina telefona koji sami sebi lajkuju objave postao je, godinama kasnije, jedna od omiljenih ilustracija ideje da internet sve manje pripada ljudima.
Ta ideja ima ime: Teorija mrtvog interneta.
Nit koja je sve pokrenula
Teorija nije nastala na fakultetu niti u redakciji.
U januaru 2021. korisnik pod pseudonimom IlluminatiPirate objavio je opsežan tekst na malom forumu Agora Road's Macintosh Cafe, pod naslovom "Dead Internet Theory: Most Of The Internet Is Fake". Tvrdio je da je internet kakav je nekad postojao — haotičan, ali ljudski — negdje oko 2016. godine tiho zamijenjen recikliranim sadržajem, botovima i algoritamskom kontrolom.
Objava se proširila na 4chan, pa po Redditu, i na kraju dospjela do The Atlantica, gdje ju je novinarka Kaitlyn Tiffany opisala kao pogrešnu, ali takvu da djeluje istinito.
Prepoznala je nešto što mnogi osjete dok skroluju: internet zaista izgleda drugačije i ponavlja se, čak i kad tvrdnja da je "sve lažno" ostaje nedokazana.
Polovina prometa nije ljudska
Dio te nelagode danas se može i izmjeriti.
Prema najnovijem izvještaju kompanije Imperva, koja godinama prati automatizovani saobraćaj, botovi su 2025. činili više od 53 posto ukupnog web prometa, dok je ljudski pao na 47 posto.
Godinu ranije taj omjer bio je 51 prema 49 — ljudi su tako već postali manjina.
To su brojevi jedne bezbjednosne kompanije, ne dokaz zavjere. Dio botova čine tražilice, korisni asistenti i alati za praćenje cijena.
Ali značajan dio otpada na "loše" botove — programe napravljene za prevaru, krađu podataka i vještačko naduvavanje angažmana.
Smjer je jasan: iz godine u godinu, sve manji dio onoga što se kreće internetom potiče od stvarnog čovjeka za tastaturom.
"Inverzija" — priča koja djeluje istinito
Zagovornici teorije kao dokaz često navode događaj iz 2013, kada je YouTube navodno bio preplavljen botovima do te mjere da su zaposlenici strahovali da će sistem početi tretirati lažni saobraćaj kao stvaran, a stvaran kao lažan. Taj scenarij prozvali su Inverzijom.
Trag te priče, međutim, ne vodi do zvaničnog YouTube saopštenja, nego do eseja koji je novinar Max Read objavio u New York Magazineu krajem 2018. pod naslovom "How Much of the Internet Is Fake?".
Read je detalj o 2013. sam pripisao ranijem izvještaju Njujork Tajmsa, a Inverziju je nazvao hipotetičkim događajem — nečim čega su se zaposlenici pribojavali, ne zvanično potvrđenim incidentom.
Godinama prepričavana s bloga na blog, priča je usput izgubila taj oprez. Upravo u tome je suština: nešto može djelovati istinito, a da nije dokazano.
Zašto se laž isplati
Novac objašnjava zašto farme poput one u Sa Kaeou uopće postoje.
Lažan angažman se prodaje jer platforme nagrađuju ono što djeluje popularno — algoritam vidi rastući broj pregleda i komentara, pa sam počinje gurati sadržaj stvarnim ljudima.
Mehanizam je dobro proučen: lajk, čak i botovski, aktivira kratki nalet dopamina kao i pažnja stvarne osobe, dok objava koja izazove bijes podiže nivo kortizola i tjera na komentar.
Platformi je svejedno koja od te dvije reakcije zadržava pažnju duže.
Oglašivači su tu logiku naučili na bolan način u februaru i martu 2017, kada je istraga britanskog Timesa pokazala da se reklame poznatih brendova pojavljuju uz ekstremistički sadržaj na YouTubeu.
L'Oréal, HSBC, Audi i britanska vlada povukli su budžete u danima koji su uslijedili, u epizodi koju je industrija prozvala "Adpocalypse".
Google se javno izvinio i obećao stroži nadzor nad time gdje se reklame prikazuju.
Lice koje ne postoji
Ako botovi kvare brojke, vještačka inteligencija sada oblikuje i lica.
Lil Miquela pojavila se na Instagramu 2016. kao mlada Los Anđelesanka, dijelom brazilskog porijekla. Iza nje je stajao startup Brud, a njeno lice ne pripada nijednoj stvarnoj osobi.
Kad je Brud 2018. priznao da je Miquela u potpunosti CGI kreacija, broj pratilaca joj nije opao.
Nastavila je saradnju s Pradom, Calvin Kleinom i Samsungom, a danas ima više od dva i po miliona pratilaca. Otkriće da ne postoji nije je učinilo manje zanimljivom — učinilo ju je pričom.
Kad algoritam izađe iz ekrana
Sve ovo uglavnom ostaje bezopasno — dosadan niz objava, izmišljen influenser, koji cent potrošen na lažni klik. Granica postaje ozbiljnija kad se ista logika prepoznavanja obrazaca ugradi u oružje.
Turski dron Kargu-2 je, prema izvještaju koji je u martu 2021. objavio Panel eksperata Ujedinjenih nacija za Libiju, godinu ranije "lovio i daljinski gađao" snage generala Halife Haftara dok su se povlačile.
Autori izvještaja opisali su njegovu sposobnost kao "ispali, zaboravi i pronađi" — ne treba mu veza s operaterom da bi pogodio metu.
Izvještaj ne tvrdi sa sigurnošću da je iko poginuo dok je dron djelovao potpuno autonomno.
Stručnjak za bespilotno naoružanje Zachary Kallenborn napisao je da bi to, ako se ikad potvrdi, bio prvi zabilježeni slučaj da je autonomno oružje ubilo čovjeka. Godinama kasnije, riječ "ako" i dalje stoji ispred te rečenice.
Ima li nade za žive?
Teorija mrtvog interneta nas, prije svega, upozorava na prekretnicu. Ako nastavimo hraniti ove sisteme svojim podacima, pažnjom i novcem bez kritičkog odmaka, rizikujemo da postanemo samo još jedna cifra u njihovoj računici.
Pravi internet — onaj ljudski — još uvijek postoji, ali se povlači u manje, zatvorenije zajednice i direktnu interakciju.
Možda je najbolji način da ga "oživite" upravo taj da ga, s vremena na vrijeme, ugasite.
Dok god smo mi svjesni, kritični i autentični, teorija o smrti interneta ostat će upozorenje — a ne presuda.
IZVORI
- Bad Bot Report 2026: Bots in the Agentic Age – Imperva
- Final report of the Panel of Experts on Libya, S/2021/229 – UN Digital Library
- Kaitlyn Tiffany, Dead Internet Theory: Wrong but Feels True, The Atlantic, 2021.
- Max Read, How Much of the Internet Is Fake? Turns Out, a Lot of It, Actually, New York Magazine, 2018.
- Zachary Kallenborn, Was a Flying Killer Robot Used in Libya? Quite Possibly, Bulletin of the Atomic Scientists, 2021.
- Thai Police Raid WeChat 'Click Farm', Find 347,200 SIM Cards – South China Morning Post
- Google Revamps Policy on Ads and Offensive Content After UK YouTube Boycott – The Verge
- Artificially Created, Truly Influential: How AI Influencers Are Taking Over Social Media – European Youth Portal
Aquarius
Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču. Neću ti prodati senzaciju samo zbog klika. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila da nastavim dalje.