Ljudska smrtnost je trenutno neizbježna i univerzalna istina. Ma koliko neki ljudi čeznuli za besmrtnošću, svakome od nas, dani na Zemlji su odbrojani.
Naravno, mnogi vjeruju da smrt nije kraj i da nastavljamo postojati negdje drugo. Ali, šta nauka kaže o tome?
Život poslije smrti
Znamo da je u korijenu svake religije vjerovanje u život poslije smrti. Ali, u novije vrijeme za ovu temu se zainteresovala i nauka, sa bezbroj studija i teorija kojima se pokušava pružiti zadovoljavajući odgovor na ovo pitanje.
Pomno se skeniraju umirući mozgovi, u potrazi za bilo kakvim nagovještajem da postoji još nešto poslije ovog života.
Svemu ovome doprinose i svjedočanstva ljudi, koji su doživjeli navodna iskustva bliske smrti. Ova svjedočanstva su u mnogim slučajevima nevjerovatno slična – sa pregledom vlastitog života, bijelim svijetlima i vizijama tunela.
Ti ljudi prepričavaju da su mogli vidjeti u kojem bi smjeru išao njihov život, da su u pojedinim trenucima donijeli drugačije odluke i kako bi se te odluke odrazile na živote drugih.
Ali, sada se ponovo vratimo na naučne studije…
AWARE studija o svjesnosti nakon reanimacije
Studije o svjesnosti tokom reanimacije istražuju fenomen svijesti i iskustva koja pojedinci mogu doživjeti za vrijeme kliničke smrti i pokušaja reanimacije.
U ovim studijama, istraživači proučavaju izvještaje ljudi koji su bili klinički mrtvi, ali su kasnije bili reanimirani, kako bi bolje razumjeli njihova iskustva tokom tog stanja.
Jedna od tih studija, nazvana AWARE (AWAreness During REsuscitation), objavljena je u časopisu “Reanimacija” 2014. godine.
Studija je uključivala 2060 pacijenata iz bolnica u Velikoj Britaniji, SAD-u i Austriji.
Svi pacijenti su preživjeli srčani zastoj u različitim vremenskim intervalima.
Kada su ponovo vraćeni među žive, podvrgnuti su opsežnim intervjuima, sa nalazima koji se još uvijek smatraju nekim od najintrigantnijih i najzbunjujućih u medicinskoj nauci posljednjih godina.
46 % ispitanika izvijestilo je o sjećanjima, koja su istraživači kategorizirali u sedam ključnih tema:
Sjećanja na strah, na životinje i biljke, na nasilje i progon, jarko svijetlo, deja vu, sjećanja na njihovu porodicu, i konačno sjećanja na događaje koji su se dogodili nakon njihovog srčanog zastoja.
Oko 2 % intervjuisanih (više od trideset ljudi), prijavili su svjesnost tokom procesa njihovog oživljavanja.
Mogli su se sjetiti doktora koji su ih oživljavali, pokušavajući ponovo pokrenuti njihovo srce, čak i kada je prestalo da radi.
U većini slučajeva, ova sjećanja su se formirala u prve tri minute od momenta početnog gubitka srčanih otkucaja…ali, poznato je da mozak prestaje funkcionisati samo tridesetak sekundi nakon što srce prestane sa radom.
Dakle, preostale dvije i pol minute pacijenti su bili tehnički mrtvi, pa kako su onda mogli imati sjećanja na taj period?
Iako su fizički znakovi svijesti nestali, pacijenti su uspjeli odnekud stvoriti sjećanja, jer se očigledno dešavalo još nešto.
Ako dublje razmislimo o ovoj studiji, možemo li onda prihvatiti mogućnost da svijest jednostavno nastavlja postojati i nakon smrti?
Berlinska studija
U otprilike isto vrijeme, kada je AWARE studija objavljena, pojavila su se izvješća o sličnim naporima provedenim u Berlinu.
Iako nedostaju detalji, navodno je u ovoj studiji više od 900 ljudi, pod liječničkim nadzorom, vještački dovedeno do stanja tehničke smrti u trajanju od 20 minuta.
Navodno su ovi ljudi formirali sjećanja, koja su uglavnom dolazila iz vantjelesnih iskustava. Nakon što su ponovo oživljeni, svoja sjećanja su podijelili sa istraživačima.
Iako se ova studija ne pojavljuje ni u jednom naučnom časopisu, ako su ova izvješća tačna, to je možda još jedan dokaz da smrt nije kraj.
Iskustva bliske smrti: Studija iz 2019. godine
2019. godine, napravljena je još jedna studija, kako bi se izračunala kolika je vjerovatnost da neka osoba doživi iskustvo bliske smrti.
U međunarodnom istraživanju, koje je provedeno u Danskoj, Norveškoj i, ponovo, u Njemačkoj, utvrđeno je da je jedna od deset osoba doživjela takva iskustva.
U studiji je učestvovalo više od hiljadu ljudi, sa različitim individualnim okolnostima, koje su ih dovele do iskustva bliske smrti.
Možda najalarmantniji zaključak ovog istraživanja, bio je da se gotovo tri četvrtine ljudi osjećalo neugodno tokom tog iskustva.
Zaključak
Iako je arhitepska slika bijele svjetlosti i topline tokom ovih iskustava duboko utkana u našu kolektivnu svijest, čini se da to možda ipak nije uvijek slučaj.
U svim spomenutim istraživanjima, vantjelesna iskustva bila su istaknuti faktor. Neki koji su preživjeli srčani udar tokom AWARE studije, izvjestili su o viđenju sebe iz ptičije perspektive, a neki ispitanici iz Berlinske studije, imali su osjećaj kao da lebde.
Također, u studiji iz 2019. godine, ispitanici su prijavljivali vantjelesna iskustva.
Na ovaj poseban aspekt smrti, nauka još nema odgovor, jer izgleda da se ne radi o univerzalnom fenomenu.
Ali, ono što znamo je da kada neki ljudi dožive kliničku smrt i ponovo se vrate među žive, često imaju pohranjena sjećanja na ono što su vidjeli i čuli.
Foto naslovnice: Gerd Altmann sa Pixabay
