Nazca linije su mistični svijet i jedinstveno arheološko nalazište smješteno u peruanskim pustinjama. Ovi misteriozni crteži i geometrijski uzorci koje su drevni Nazca Indijanci iscrtali u tlu prije 2000 godina, intrigiraju i zadivljuju ljudsku maštu još od kada su prvi put otkriveni.
Od njihovog otkrića u ranom 20. vijeku, Nazca linije su postale jedna od najvećih zagonetki arheologije.
Njihov ogroman geografski opseg i preciznost crteža, koji se protežu na preko 400 kvadratnih kilometara, ostavljaju bez daha.
Bez obzira na to koliko smo napredovali u nauci i tehnologiji, Nazca linije i dalje čuvaju tajne koje izazivaju znatiželju istraživača i istoričara širom svijeta.
Ovi fascinantni crteži uključuju oblike životinja, biljaka, geometrijskih figura i složenih linija.
No, ono što najviše izaziva čuđenje je pitanje kako su drevni Nazca Indijanci uspjeli stvoriti tako precizne i ogromne crteže, koji se sastoje od linija koje su duge i do nekoliko stotina metara?
Kako su uspjeli održati proporcionalnost i geometrijsku tačnost bez mogućnosti pregleda sa visine?
Neki su predložili teorije o upotrebi balona ili zmajeva, dok drugi spominju postojanje složenog matematičkog sistema.
Bez obzira na teorije, jedno je sigurno – Nazca linije ostaju jedna od najvećih arheoloških misterija našeg vremena.
Otkriće Nazca linija
Peruanski arheolog Toribio Mejia Xesspe, prvi je sistematično proučavao linije 1926. godine.
Međutim, budući da je gotovo nemoguće identifikovati linije s tla, javna svijest o njima se prvi put pojavila s pojavom vazdušnih letova – kada su piloti komercijalnih aviona letjeli iznad Perua 1930-ih godina.
Američki profesor Paul Kosok istraživao je Nazca linije i jednog dana, 22. juna 1941., našao se na jednoj od njih – baš dan nakon zimskog solsticija.
Nakon cijelog dana proučavanja linija, Kosok je slučajno podigao pogled da se odmori od posla i primijetio da se zalazak sunca poklapa sa jednom od linija. Impresioniran.
Kosok je ovaj ogroman pustinjski prostor od oko 450 kvadratnih kilometara nazvao “najvećom astronomskom knjigom na svijetu”.
Kasnije je njemačka naučnica Maria Reiche, poznata kao the Lady of the Lines (Dama linija), proučavala linije čak 40 godina.
Ona je neumorno branila svoje teorije o njihovoj astronomskoj i kalendarnoj svrhi i za svoj rad je dobila stipendiju Nacionalne geografije 1974. godine.
Reiche se usamljeno borila za zaštitu lokacije, čak je živjela u maloj kući blizu pustinje kako bi lično pazila na linije i spriječila nesmotrene posjetioce da im naštete.
Šta su Nazca linije?
Postoje tri osnovne vrste Nazca linija: ravne linije, geometrijski dizajni i slikovni prikazi.
Na obalnoj ravnici nalazi se više od 800 pravih linija, od kojih su neke duge i 48 kilometara.
Osim toga, postoji i preko 300 geometrijskih dizajna, koji uključuju osnovne oblike poput trokuta, pravokutnika i trapeza, kao i spirale, strelice i valovite linije.
Nazca linije su možda najpoznatije po prikazima oko 70 životinja i biljaka, od kojih su neke duge i po 370 metara.
Primjeri uključuju pauka, kolibrija, kaktus, majmuna, lamu, patku, cvijet, drvo, guštera i psa.
Nazca narod također je stvarao i druge oblike, poput humanoidnih figura, ruku i nekih neidentifikovanih prikaza.
2011. godine, japanski tim je otkrio novi geoglif koji izgleda kao prikaz odrubljene glave, a koji je dugačak oko 4,2 metra i širok 3,1 metar.
Taj geoglif je puno manji od drugih Nazca figura i nije lako uočljiv iz zraka.
2016. godine, isti tim je pronašao još jedan geoglif, koji prikazuje mitsko stvorenje dugo 30 metara sa mnogo nogu.
A 2018. godine, peruanski arheolozi su objavili da su otkrili više od 50 novih geoglifa na tom području, koristeći dronove kako bi detaljno kartirali oblike na dosad neviđeni način.
Neke najpoznatije teorije o Nazca linijama
Kao jedna od najvećih neriješenih misterija svijeta, Nazca linije su inspirisale mnoštvo teorija koje objašnjavaju njihovo porijeklo i svrhu.
Te teorije o Nazca linijama se kreću od dosadnih da su izgrađene kao dio sistema za navodnjavanje, do potpuno nevjerovatnih da su bile pista za vanzemaljske svemirske brodove.
U nastavku bloga ćemo istražiti neke od ovih teorija.
Drevni astronauti
Bez sumnje, najzloglasnija teorija o poreklu linija Nazca je ona koju je predložio Erich Von Däniken u svojoj knjizi “Tragom bogova” iz 1968. godine.
Ova teorija je smatrala da je drevna Nazca bila mjesto slijetanja vanzemaljskih svemirskih brodova. Vanzemaljska bića su navodno prenijela lokalnom stanovništvu posebno znanje i tehnologiju prije nego što su se vratila na svoju matičnu planetu.
Nakon odlaska ovih drevnih astronauta, kultura Nazca izgradila je niz divovskih slika i dizajna kao poruke tim vanzemaljskim bićima, koja su smatrali bogovima.
Ova teorija je postigla široku slavu nakon što je predstavljena u popularnoj seriji History Channel-a Ancient Aliens.
Početkom 2018. godine, slike u pustinji Nazca koje podsjećaju na stereotipne prikaze vanzemaljaca postale su viralne na internetu i društvenim mrežama.
Baloni na vrući zrak
Jim Woodman je 1970-ih predložio još jednu teoriju koja je pomalo neobična.
Zaključio je da bi jedini način na koji su ljudi iz Nazce mogli da konstruišu ove linije u pijesku bio da postignu letenje.
Ova pretpostavka nije bila zasnovana ni na kakvim konkretnim dokazima, iako je tvrdio da je pronašao fragment keramike koja je bila dio balona na vrući zrak (tvrdnja koju većina ljudi smatra lažnom).
Na kraju je napravio balon na vrući zrak koristeći lokalne materijale kako bi testirao svoju teoriju.
Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, balon je konačno mogao poletjeti, ali samo na nekoliko minuta.
Džinovski solarni kalendar
To je bila teorija koju je predložila najpoznatija istraživačica Nazca linija, Maria Reiche.
Vjerovala je da ovo mjesto ima poseban astronomski značaj, s pozicioniranjem sunca u odnosu na dizajn koji djeluje kao džinovski solarni kalendar.
Ovo je omogućilo ljudima iz kulture Nazca da posmatraju solsticije i ekvinocije, kao i da predviđaju stvari poput pomračenja Sunca.
Reiche je bila uporni kritičar Von Denikenove teorije i radila je na njenom razotkrivanju naglašavajući vezu između dizajna geoglifa i drugih elemenata Nazca kulture, kao što je grnčarija.
Pokušaji da potvrdi vlastitu teoriju bili su neuvjerljivi, ali je njen stav postao uticajan.
Oko na nebu
Jedna varijacija hipoteze o solarnom kalendaru, koju je iznio nezavisni istraživač Robin Edgar, tvrdi da su Nazca linije i geoglifi namijenjeni da budu viđeni od strane takozvanog “oka boga” ili “oka s neba” koje se pojavljuje tokom totalnih solarnih pomrčina.
Prema ovoj teoriji, slike su namijenjene kao ponude ili možda oblik komunikacije sa bogom ili bogovima koji borave na nebu.
Za kraj
Nazca linije predstavljaju jedinstvenu i enigmatičnu pojavu koja intrigira svijet već decenijama.
Njihova veličina, preciznost i raznolikost oblika ostavljaju nas zapanjenima i otvaraju mnoga pitanja o drevnoj civilizaciji koja ih je stvorila.
Iako postoje mnoge teorije o njihovoj svrsi, od ritualnih i astronomskih funkcija do vanzemaljskog kontakta, nijedna od njih nije široko prihvaćena.
Nazca linije ostaju tajanstvene i izazovne, podsjećajući nas na našu nesavršenu spoznaju o prošlosti.
Njihova očuvanost je izvanredna, ali se suočavaju sa izazovima kao što su erozija, klimatske promjene i ljudski faktori.
Nazca linije su podsjetnik na bogatstvo i složenost drevnih civilizacija koje su naseljavale taj region.
One nam pružaju uvid u njihove vještine, vjerovanja i moguće veze s prirodom i univerzumom.
Dok čekamo nova otkrića i saznanja, Nazca linije će ostati fascinantna enigma koja nas inspiriše da istražujemo, postavljamo pitanja i stvaramo teorije.
One nas podsjećaju na to koliko još uvijek imamo da naučimo o našoj planeti i njenim prošlim civilizacijama.
