Neobjašnjivi zvukovi koje su čuli astronauti tokom svemirskih misija

Svemir je, po svojoj prirodi, ultimativna granica. To je mjesto gdje se susreću tišina, vakuum i beskrajno crnilo.

Ali, šta se događa kada se u toj tišini pojave zvukovi koji se jednostavno ne mogu objasniti?

Jedna od takvih veoma čudnih priča dogodila se tokom prve kineske svemirske misije sa ljudskom posadom 2003. godine.

Sam u Svemiru

15. oktobra 2003. godine, mladi kineski astronaut, Yang Liwei, pripremao se ući u istoriju kao prvi čovjek koji je letio u svemir pod kineskom zastavom.

Njegova misija u letjelici Shenzou 5, bila je simbolična, ispunjena ponosom i nadom.

No, deset minuta nakon lansiranja, dok je letjelica već bila u orbiti 343 kilometra iznad Zemljine površine, Yang je doživio nešto što ga je proganjalo godinama.

Eho iz tame

U potpunoj tišini, dok je lebdio u mikrogravitaciji usred prostranstva svemira, začuo se tajanstveni zvuk.

Zvučao je, kako je kasnije opisao, “kao kucanje po limenoj kanti”. Bio je jasan, ritmičan i neobjašnjiv.

“Zvuk nije dolazio izvana, a istovremeno je dolazio izvana”, ispričao je Yang godinama kasnije.

Njegova prva reakcija bila je instinktivna i profesionalna – provjerio je sve instrumente na ploči, pritisak u kabini, sisteme za održavanje života, svaki senzor koji je mogao dohvatiti. Sve je bilo u redu.

Nije bilo ni najmanjeg traga tehničkog kvara.

Uprkos tome, kucanje se nastavilo, izazivajući nelagodu i tjeskobu u astronautu.

Pogledao je kroz prozor. Tamo nije bilo ničega osim beskrajnog, crnog svemira.

S kim je dijelio ovu misiju? Je li nešto izvan njegove kapsule pokušavalo ući?

Nije imao odgovore. Samo je slušao jezivi, ponavljajući zvuk koji je dolazio niotkuda.

Povratak na Zemlju

Nakon povratka na Zemlju, Yang nije želio dijeliti svoje iskustvo sa drugima, strahujući od stigmatizacije.

Započeo je tajne testove u vlastitoj laboratoriji. Uzeo je materijale iz svoje svemirske letjelice “Shenzou 5” i izložio ih različitim vrstama topline, pokušavajući rekonstruisati slične uslove koji su vladali u Svemiru za vrijeme misije.

I pored godina detaljnih testova, nije uspio ponoviti sablasno kucanje.

Zanimljivo je da se nije radilo o izoliranom slučaju. Kada su se drugi kineski astronauti vratili s misija Shenzhou 6 i Shenzhou 7 i sramežljivo priznali da su i oni čuli “taj zvuk”, Yang je shvatio da nije sam.

Njegova priča postala je dio globalnog i tajanstvenog fenomena.

Globalni fenomen

Iako je Yangova priča upečatljiva, ona je samo dio šireg mozaika neobjašnjivih zvukova u svemiru.

Istorija astronautike puna je sličnih prijava, a jedna od najpoznatijih tiče se misije Apollo 10.

1969. godine, letjelica Apollo 10 se pripremala za istorijsko slijetanje na Mjesec.

Ali, tokom preleta tamne strane Mjeseca, posada u sastavu Thomasa Stafforda, Eugenea Cernana i Johna Younga doživjela je nešto zapanjujuće.

U tišini Mjesečeve orbite, izvan radio-dometa sa Zemljom, začula se neobična “muzika.”

“Jeste li čuli to zviždanje? Wooo!” uzbuđeno je upitao Cernan. “Čovječe, to je bila svemirska muzika!” dodao je sa smijehom koji je zvučao više nervozno nego veselo u razgovoru koji je NASA objavila tek 2016. godine.

“Zviždanje” je trajalo duže vrijeme, a astronauti nisu mogli shvatiti odakle dolazi.

NASA je ponudila objašnjenje da su zvukovi bili posljedica interferencije između radio signala iz lunarnog modula i komandnog modula, ali mnogi i nisu baš povjerovali u ovu priču.

Zašto se taj zvuk nije pojavio ni na jednoj drugoj misiji u tolikoj mjeri?

Je li to bila doista samo slučajna tehnička greška, ili se u svemiru kriju frekvencije koje naša tehnologija tek treba razumjeti?

Jesu li ovi zvukovi bili rezultat tehničkih anomalija, psiholoških izazova ili nečega što premašuje ljudsko razumijevanje?

Zašto je toliko astronauta čulo ove misteriozne zvukove? Šta ih je izazvalo? Jesi li ovi zvukovi bili svojstveni samo za određene vrste svemirskih letjelica?

Sa druge strane, naučnici imaju objašnjenje za te zvukove. Neki od njih tvrde da je riječ o termičkom širenju i kontrakciji metala i plastike na ekstremnim temperaturama.

Razlike u temperaturi na sunčanoj i sjenovitoj strani stanice su ogromne, što uzrokuje naprezanja u strukturi koja proizvode pucketanje i zvukove.

Međutim, to ne objašnjava sve.

Yang Liwei je godinama radio na rekreiranju tih zvukova u laboratoriji, izlažući materijale iz svoje kapsule ekstremnim temperaturama. Nije uspio. Nije mogao rekonstruisati “kucanje čekićem po limenoj kanti.”

Ili je zaista nešto spolja kucalo, pokušavajući da uđe u njegov svemirski brod?

Jer, na kraju krajeva, u tišini svemira, najstrašnije nije ono što ne možete čuti, već ono što čujete, a ne možete objasniti.