Tradicionalnih pet čula – vid, sluh, miris, okus i dodir – jesu li to jedini načini percipiranja svijeta, sticanja informacija i doživljavanja stvarnosti? Zapravo, postoji više od pet osjetila, koja se javljaju u različitim oblicima kod različitih vrsta organizama, uključujući i ljude.
Na primjer, ljudi također mogu osjetiti ravnotežu i ubrzanje, temperaturu i bol uzrokovanu oštećenjem živaca. Postoje i drugi tipovi fizioloških receptora, neki prisutni kod ljudi, a neki kod drugih organizama.
Na primjer, svijest o smjeru kod ptica i bakterija temeljena je na magnetnom polju Zemlje. Različite vrste riba, kao i delfini, mogu detektovati električna polja, a kod mnogih vrsta riba detekcija vodenog pritiska važna je za održavanje njihove plovnosti.
Da li postoji nešto više od vrsta fizioloških čula opisanih u prethodnom paragrafu? Odgovor na ovo pitanje ima duboki značaj, jer suštinski dijeli svijet na dva tabora – filozofski i metafizički.
Sa jedne strane imamo “materijaliste”, koji vjeruju da nema ničega više u stvarnosti osim materije i energije kako ih opisuje klasična fizika i općenito zapadna nauka.
Ova pozicija se svodi na dogmatski scientizam (ponekad nazivan i naturalizam), koji tvrdi da su naučne metode, uključujući empirizam, opažanja i laboratorijske eksperimente (obično sa velikim naglaskom na mjerenjima), jedini način sticanja znanja.
Sa druge strane, u oštroj suprotnosti sa ekstremnim scientizmom, nalazi se širok spektar “načina saznanja”.
To uključuje raznoliki niz iskustava sa jednako raznolikim nazivima: vjerski uvid, ekstaza, duhovno znanje, meditativna kontemplacija, božanska iluminacija, estetsko i simboličko otkrivenje, vizionarski transovi, iskustva izvan tijela, duhovna putovanja, kanaliziranje natprirodnih entiteta i tako dalje.
Sumarno, scientizam je često u suprotnosti sa duhovnošću, religioznošću i natprirodnim u svim njihovim različitim oblicima.
Scientizam poriče bilo kakve unutrašnje ili vanjske aspekte materijalne svijesti, kao što je koncept svijesti, koji su odvojeni od ili dodani fizičkoj materiji i energiji, percipiranim direktno ili indirektno putem pet čula (korištenjem odgovarajuće opreme).
Oni koji slijede dogmatizam scientizma često prave oštru razliku između objektivnog i subjektivnog; prema mom istraživanju, ovo je lažna dihotomija koja često blijedi pod pažljivim proučavanjem.
Što se tiče problema uma i tijela, scientizam u osnovi poriče da je svijest išta više od epifenomena koji proizlazi iz fizičko-hemijskih procesa koji se odvijaju u mozgu.
Alternativni krajnji pogled je da svijest postoji izvan i iznad materije te da je upravo svijest ta koja prožima Svemir i čini materiju očiglednom.
Na temelju svog razumijevanja moderne fizike, Amit Goswami (autor standardnog udžbenika o kvantnoj mehanici) napisao je:
“Predlažem da Svemir postoji kao bezoblična potencija u bezbrojnim mogućim granama u transcendentnom domenu i postaje očigledan tek kada ga promatraju svjesna bića.”
Nije samo iz kvantno-mehaničke perspektive moguće doći do zaključka da svijest može biti prioritetna u odnosu na materiju.
Erik Verlinde (sa Instituta za teoretsku fiziku, Univerziteta u Amsterdamu), razvio je novu teoriju gravitacije temeljenu na konceptu da je Svemir suštinski hologram gdje struktura prostora-vremena proizlazi iz informacija.
Razrađujući Verlindeov rad, došao sam do sljedećeg zaključka:
“Najfundamentalniji aspekt Svemira… je informacija. Informaciju možemo izjednačiti sa mišlju ili umom ili mentalnim konstrukcijama neovisno o bilo kojem materijalnom svakodnevnom shvaćanju…. Svemir mase, energije i sila, kako ga doživljavamo na svakodnevnom praktičnom nivou, možda je imao svoj izvor u misli koja je ubacila informaciju u inače prazan (depriviran podacima) holografski sistem…. Ubacivanje više misli, više informacija, proširuje i mijenja sistem…”
Za mene je ključno da svijest može postojati neovisno o materiji, ali i da je svijest – misao, informacija – izvan materije u najfundamentalnijem smislu.
Ova pozicija je dijametralno suprotna dogmatskom scientizmu i otvara, pa čak i zahtijeva, priznanje da ne samo da postoji više u stvarnosti nego što može biti opaženo sa “pet čula”, već da bismo vidjeli i razumjeli stvarnu sliku stvarnosti trebamo sticati znanje na načine koji daleko nadmašuju pet čula, izvan pojednostavljene tzv. naučne metode.
Potrebni su nam filozofski, vjerski, transcendentni doživljaji i stvarno znanje koje takvi doživljaji donose. Oni koji se ograniče na svoju materijalnu fiziologiju nikada ne mogu težiti razumijevanju konačne prirode i značenja Svemira.
Ova tvrdnja da je svijest izvan materije nije samo prazna izjava za mene. Posjedujemo latentne moći koje možemo koristiti, a takve moći su se iskazivale u različitim kontekstima kroz vijekove.
Različiti oblici paranormalnih i parapsiholoških iskustava potiču i ističu ove latentne moći, često izražene kao telepatske interakcije ili psihokinetičke interakcije kao svijest koja direktno utiče na materiju i energiju.
Nemojte se zavaravati; telepatija i psihokineza su stvarne. Gledanje na daljinu, što je suštinski telepatija maskirana u savremeni terminološki okvir, uspješno je demonstrirano iznova i iznova u kontrolisanim laboratorijskim uslovima.
Doista, telepatija može biti najfundamentalniji način izravnog povezivanja sa univerzalnom sviješću, sa numinoznim, sa božanskim. Što je nijemo moljenje nego telepatija pretvorena u djelo kako bi se komuniciralo sa vlastitim bogom?
Mogu se koristiti brojne tehnike za razvijanje i poticanje paranormalnih iskustava, iskustava koja scientizam ili odbacuje ili ne shvaća ozbiljno, a razvijena su unutar različitih vjerskih i kulturnih konteksta, od rituala plemenskih afričkih društava do jogija indijskog potkontinenta, do klasičnog šamanizma, do seansi u svim njihovim raznolikim oblicima, do zapadnih proučavanja okultizma i ezoterije.
Svi, u svojoj srži, potiču različite, ali međusobno dopunjujuće načine pristupa legitimnom znanju koje nadmašuje pet osjetila.
Foto naslovnice: Vecstock
Izvor: New Dawn Magazine
