Okrunjen ruševinama, iz smaragdne vegetacije Šri Lanke, izdiže se drevni grad Sigiriya (Sigirija). Ovo nevjerovatno dostignuće ljudske civilizacije iz prošlosti, čini se gotovo previše impresivnim da bi se povjerovalo u njega.
Monumentalna arhitektura daleko prevazilazi pretpostavljene sposobnosti tog vremena, što izaziva glasine, mitove i brojne teorije o izgradnji. Neki čak spekulišu o uključenosti mističnih moći.
Izgrađen u petom vijeku nove ere pod vlašću kralja Kiapa, ovaj veličanstveni drevni grad je ukrašen izvanrednim freskama koje pružaju uvid u minula vremena, dok njegov zagonetni zid, nekada izglancan do sjaja, čuva vjekovima stare stihove koje su napisali mnogi posjetioci koje je hipnotisao.
Iako je grandioznost Sigiriye očigledna, metode izgradnje ovog grada ostaju obavijene tajnom. Legenda kaže da je veliki kralj sagradio ovaj dvorac na nebu nakon borbe za vlast i očinstvo, tražeći neprobojnu tvrđavu da bi se sačuvao od osvete svog brata.
Vodeni vrtovi, kamene stepenice i napredni hidraulički sistemi ukazuju na društvo koje je bilo daleko ispred svog vremena, ali uprkos svojoj inovaciji, grad je napušten ubrzo nakon kraljeve smrti i prepušten prirodi, čekajući da bude otkriven.
Drevni grad Sigiriya
Datum izgradnje, čini se da je dobro poznat i to je gotovo jedini aspekt Sigiriye u kojem se gotovo svi slažu. U 477. godini n.e., došlo je do velikih nemira u onome što se danas zove Šri Lanka.
Kiapa, iako najstariji sin tadašnjeg kralja, odlukom kralja je bio zaobiđen kao nasljednik prijestola, što nije baš lako prihvatio.
Kiapa se pobunio, svrgnuo svog oca i zauzeo kraljevstvo, dok je mlađi brat, zakoniti nasljednik, pobjegao iz straha za svoj život.
Uvjeren da otac od njega skriva blago kraljevstva, Kiapa ga je zazidao u gradske zidine, gdje je na kraju i preminuo. Svjestan široke nepopularnosti zbog svojeg nemilosrdnog uspona na vlast i zabrinut zbog potencijalnih pobuna, Kiapa je odlučio da uspostavi novu prijestolnicu i kraljevski dvorac kojem će se svi diviti.
Odlučio je da sagradi dvorac u današnjoj oblasti Dula u distriktu Matale na Šri Lanci. Sa ovog relativno ravnog terena izdiže se stjenovita formacija koja doseže visinu od 600 metara i koja je postala mjesto za gradnju Sigiriye.
Do vremena kada je Kiapin brat nakon ogorčene borbe povratio prijesto 495. godine n.e., Sigiriya je sa svojim zadivljujućim karakteristikama već postala poznata kao svjetsko čudo.
Međutim, nakon smrti njenog vizionarskog graditelja, Sigiriya je propala. Ali, uprkos tome, mnogi od njenih mermera ostali su netaknuti i danas, sa svojim zadivljujućim pejzažima i izuzetnim inženjeringom.
Važna područja
Lavlje šape
Oni koji dolaze posjetiti Sigiriyu, imaju na raspolaganju prekrasne vizuale. Jedan od prvih i najupečatljivijih prizora su gigantske lavlje šape na ulazu u tvrdžavu.
Iako imaju preko 1500 godina, ove troprste šape i dalje su izuzetno očuvane. Legenda kaže da je nekada puna lavlja glava stajala iznad ovih šapa, što je prikladno s obzirom na to da se tvrđava naziva Sigiriya ili Lavlja Stijena, po ovoj veličanstvenoj životinji.
Zrcalni zid
Jedna od najpoznatijih karakteristika ove tvrđave je zrcalni zid, koji je prekriven reflektujućim malterom koji je nekada bio tako sjajan da je kralj mogao da vidi svoj odraz dok prolazi.
Vrijeme možda nije u potpunosti očuvalo njegov sjaj, ali njegova važnost ostaje nepromijenjena.
Nevjerovatne freske
Na zidovima tvrđave nalaze se freske koje prikazuju različite scene, a mnoge su sačuvale svoju originalnu vibraciju, pružajući neprocenjive uvide u umjetnost i senzibilitet drevne kulture.
Neke od ovih slika prikazuju lokalnu floru i faunu pomiješanu sa plesačima i istorijskim ličnostima i mogu biti prilično provokativne.
Istorijski zapisi
Pored slika, tu su i natpisi koji obuhvataju razne teme, od poezije do muzike, intrigrantne igre riječima, pa sve do zastarjelih jezika.
Ovi spisi su zabilježili glasove iz različitih vremena i društvenih slojeva, a posjetioci su dodavali svoje natpise tokom mnogo godina, dok ta praksa nije zabranjena kako bi se zaštitili neki od istorijskih i izuzetnih spisa.
Ti zapisi bilježe perspektive plemstva, kraljeva i običnih ljudi kroz više od milenijuma, i dok neki nude duboke refleksije, drugi donose više svakodnevne opservacije.
Kobrina glava
Dodatna djela mogu se naći u pećini sa izgledom glave kobre koja se izdiže iznad stijena ispod nje.
Unutrašnjost pećine je popločana malterom, a na plafonu se prostire još ikoničnih natpisa i ilustracija ovog lokaliteta, koji su vjerovatno koristili budistički monasi koji su se ovde sklonili i ostali, čak i tokom propadanja Sigiriye.
Neriješena misterija
Sam obim i grandioznost ovog mjesta naveli su mnoge da ga pripisuju božijoj intervenciji.
Jedna takva legenda sugeriše da ga je izgradio Ravana, figura iz hinduističke mitologije, i da je poslije bio zatočen unutar pećine sa izgledom kobrine glave.
Iako ovakve teorije mogu djelovati neobično, neki arhitektonski elementi Sigiriye, posebno njeno poravnanje sa nebeskim tijelima tokom solsticija, daju na težini ovim tvrdnjama.
Nakon svih razmatranja, ostaje jedna nesporna činjenica – Sigiriya stoji kao čudo ljudske inventivnosti. Svaki kutak ovog starog utvrđenja nudi ulaz u prošlost i prikazuje vrhunac vještine i intelekta iz prošlih vremena.
Preživljava više od 15 vijekova i dokazuje vještine zanatlija čija su imena izgubljena u istoriji. Arhitektonski poduhvati i dalje izazivaju naše savremeno razumevanje istorije, a složenost njegovog sistema za vodosnabdevanje koji i dalje besprijekorno funkcioniše svjedoči o naprednom znanju njegovih graditelja.
Da li su postojale napredne tehnologije, metode i ekspertize koje su bile nepoznate u antici, izgubljene u prašini vremena? To su pitanja koja će, bar u bližoj budućnosti, ostati neodgovorena.
Bez obzira na ono u šta bilo ko od nas izabere da vjeruje, turisti će i dalje dolaziti u ovaj drevni Nebeski grad i to sa razlogom – da uživaju u njegovoj veličanstvenosti, dive se njegovoj ogromnosti, čude se njegovoj složenosti i možda sami odluče da li su postojale sile izvan našeg razumevanja koje su sagradile ovo mjesto.
Foto naslovnice: Flickr CC BY-NC 2.0
