NASA-in superkompjuter predvidio kada i kako će svijet završiti?

Svi se ponekad zapitamo koliko vremena imamo – ne kao pojedinci, već kao vrsta, kao planeta. Iako se Hollywood bavi scenarijima iznenadnog uništenja, nauka nudi mnogo metodičniji, ali jednako konačan odgovor.

Kompleksni modeli i superkompjuteri, koji provode stotine hiljada simulacija, neprestano pokušavaju izračunati sudbinu Zemlje.

U jednom od najopsežnijih istraživanja te vrste, NASA-ini naučnici, zajedno s kolegama iz Japana, proveli su čak 400.000 kompjuterskih simulacija kako bi utvrdili u kojem trenutku bi Zemlja mogla dostići tačku prijeloma za život.

Rezultati, koji su odjeknuli u medijima, upućuju na zapanjujuće preciznu godinu: 1.000.002.021. (milijardu i dvije hiljade dvadeset i prva).

No, važno je razumjeti šta taj datum znači. To nije dan kada će asteroid uništiti planetu, kako se često prikazuje na filmu.

To je procijenjeni trenutak kada će Zemlja prestati biti pogodna za život kakav poznajemo. Kraj će biti postepen, tiši i mnogo mučniji.

Kako su naučnici istakli, čovječanstvo zasigurno neće doživjeti taj daleki trenutak.

Naša planeta ima, zapravo, dva zakazana kraja: jedan za život i jedan za sebe.

Kraj života (za ~1 milijardu godina)

Prvi krajnji rok direktno je povezan s našim Suncem, koje, ironično, daje život i na kraju će ga i oduzeti. Sunce nije statična kugla vatre; ono postepeno postaje sve sjajnije i toplije kako stari.

Istraživanje objavljeno u uglednom časopisu “Nature Geoscience” 2021. godine detaljno je modeliralo šta će se dogoditi kako Sunčevo zračenje bude postajalo sve jače. Njihovi modeli predviđaju sljedeći scenario:

1. Ubrzano zatopljenje: Pojačano zračenje Sunca zagrijavat će okeane i ubrzati trošenje silikatnih stijena na kontinentima.
2. Nestanak CO2: Ovaj proces trošenja stijena iz atmosfere izvlači ogromne količine ugljendioksida (CO2).
3. Kraj fotosinteze: Iako je CO2 danas problem zbog globalnog zagrijavanja, on je ključna hrana za biljke. Kada nivo CO2 padne ispod praga potrebnog za fotosintezu, biljke i alge će masovno izumrijeti.
4. Pad razine kisika: Bez fotosinteze, glavni izvor kiseonika na planeti presušuje. Nivo kisika u atmosferi će se srušiti, vraćajući Zemlju u stanje u kakvom je bila prije više od 2,4 milijarde godina.

Atmosfera će postati “zagušljiva zamka za svako preživjelo biće”, kako je slikovito opisano. Životinje i ljudi, koji ovise o kisiku, bit će prvi koji će nestati.

Okeani će proključati, a Zemlja će se pretvoriti u suhu, sprženu i sterilnu stijenu.

Smrtonosni stisak Sunca (za ~5-7 milijardi godina)

Čak i da život nekim čudom preživi u mikroskopskom obliku duboko pod zemljom, sama planeta Zemlja ima svoj konačni datum isteka.

Taj scenarij detaljno su opisali astronomi, uključujući i tim sa Univerzitetskog koledža u Londonu (UCL) i Univerziteta u Warwicku.

Njihovo istraživanje, objavljeno u časopisu “Monthly Notices of the Royal Astronomical Society”, fokusira se na “smrtonosni stisak” Sunca.

Za otprilike 5 do 7 milijardi godina, naše Sunce će potrošiti zalihe vodika u svojoj jezgri. Tada počinje njegova dramatična transformacija u crvenog diva.

Sunce će se početi širiti, gutajući unutrašnje planete – Merkur i Veneru.

Sudbina Zemlje bit će na samoj ivici. Tu na scenu stupa mehanika plime i oseke. Edward Bryant sa Univerzitetskog koledža u Londonu, glavni autor studije, pojasnio je ovaj proces:

“Baš kao što Mjesec povlači Zemljine okeane i stvara plimu, tako i planeta povlači zvijezdu. Kako zvijezda evoluira i širi se, ta međudjelovanja postaju snažnija”.

Drugim riječima, kako se Sunce širi u crvenog diva, njegova natečena, plinovita atmosfera počet će “dodirivati” Zemlju.

To trenje će usporavati našu planetu. Kako Zemlja gubi orbitalnu brzinu, njena orbita će početi propadati.

Slijedi neizbježno: Zemlja će se spiralno približavati Suncu sve dok je moćne gravitacijske sile zvijezde ne rastrgaju na komade, ili dok ne bude u potpunosti progutana i isparila u vatrenoj peći.

Iluzija o bijegu

U kontekstu ovih astronomskih kataklizmi, čak i najambiciozniji planovi za spas čovječanstva izgledaju ograničeno. Vizionarski planovi o kolonizaciji Marsa, koje zdušno zagovara Elon Musk, mogli bi kupiti našoj vrsti nešto vremena.

Međutim, kada Sunce postane crveni div, ni Mars neće biti sigurno utočište. Bit će spržen i steriliziran, baš kao i Zemlja.

U astronomskim terminima, kako je navedeno u ranijim analizama, takav bijeg bi “samo nakratko odgodio konačni nestanak čovječanstva”.

Krajnja poruka naučnika je jasna: Zemlja ima rok trajanja. Dok su ovi kosmički događaji neizbježni, ali i nezamislivo daleki, oni stavljaju naše postojanje u perspektivu.

Imamo otprilike milijardu godina relativno stabilnog okruženja prije nego što se prirodni termostat planete pokvari, a mnogo manje vremena da riješimo prijetnje koje smo sami stvorili.